Razlika između inačica stranice »Planinska jarebika«

Jarebikini [[plod]]ovi, jestivi su kada se prerade; sirovi su opori, gorki i trpki, a uzeti u velikim količinama, mogu djelovati otrovno. Pri branju plodova, najbolje je odrezati cijele štitove. Poželjno je berbu odgoditi do prvih [[mraz]]eva, kada plodovi sadrže više [[šećer]]a, do 7%.
 
Treba naglasiti da se jarebika kao voćka uzgaja još od ranog srednjeg vijeka, a njen uzgoj preporučao je i Karlo Veliki u svojim Kapitularima(otprilike nastali između 771. i 800. godine).No intenzivniji uzgoj započinje tek oko 1900.Kao voćka se jarebika osim u Njemačkoj i Austriji uzgaja i u Rusiji ,Bugarskoj i Poljskoj<ref>http://www.kuegler-textoris.de/Wildobst_Diplomarbeit_Zeitlhoefler_2002.pdf Pristupljeno 7.09.2015.</ref>
 
Razvijen je i veći broj kultiviranih odlika koje možemo podijeliti na one koje se koriste u hortikulturi,te na one koje se uzgajaju zbog plodova( najviše u Rusiji,nekoliko odlika stvorio je i čuveni ruski botaničar [[ Ivan Vladimirovič Mičurin]] ),plodovi istih jestivi su i u svježem stanju( sorte"Edulis","Klosterneuburg IV","Rosina" ,"Krasnaja Krupnaja","Nevezhinskaja","Alaja Krupnaja","Rossica","Rossica major").Mičurin je razvio i u sviježem stanju jestive križance jarebike i aronije( lat.Sorbaronia fallax sorte 'Burka', 'Likjornaja' i 'Titan') , jarebike i mušmule(lat.Sorbomespilus "Dessertnaja"),jarebike i divlje kruške("Rubinovaja","Krassavitsa","Eliit","Zoltaya"),te jarebike i gloga (Crataegosorbus "Granatnaja").<ref>https://www.agroforestry.co.uk/wp-content/uploads/agnews-sample/AGN_sample.pdf pristup stranici 24.09.2015.</ref>
Anonimni suradnik