Gerardus 't Hooft: razlika između inačica
Izbrisani sadržaj Dodani sadržaj
Nadopunio Gerardus 't Hooft |
|||
Redak 1:
{{Znanstvenik
| ime = Gerardus 't Hooft
{{commons}}▼
| slika = Gerard 't Hooft.jpg
| slika_širina = 200px
| naslov =
| datum_rođenja = [[5. srpnja]] [[1946]].
| mjesto_rođenja = [[Den Helder]], [[Nizozemska]]
| datum_smrti =
| mjesto_smrti =
| prebivalište =
| državljanstvo =
| narodnost = [[Nizozemci|Nizozemac]]
| etnicitet =
| polje = [[Teorijska fizika]]
| radna_institucija = Sveučilište u Utrechtu
| alma_mater = Sveučilište u Utrechtu
| doktorski_mentor = Martinus Veltman
| doktorski_studenti =
| poznat_po = [[Elektroslaba teorija]], <br /> [[Kvantna teorija polja]], <br /> [[Kvantna gravitacija]]
| autor_kratica_bot =
| autor_kratica_zoo =
| nagrade = [[Nobelova nagrada za fiziku]] (1999.)
| religija =
| fusnote =
}}
'''Gerardus 't Hooft''' ([[Den Helder]], [[5. srpnja]] [[1946]].), [[Nizozemska|nizozemski]] [[fizičar]]. [[Doktor]]irao (1972.) na Sveučilištu u Utrechtu gdje je bio [[profesor]]. Gostovao je kao predavač na više znanstvenih konferencija ''Adriatic meeting on particle physics'', koje organiziraju zagrebački fizičari čestica. Kako se 1960-ih pojavila nada da će se objašnjenje temeljnoga slabog međudjelovanja naći putem objedinjenja s [[Elektromagnetizam|elektromagnetizmom]], na sličan način na koji je [[James Clerk Maxwell|J. C. Maxwell]] objedinio [[Električna energija|električne]] i [[Magnetizam|magnetske pojave]], on je u radu objavljenom 1971. pokazao renormalizabilnost (uklonjivost beskonačnosti) [[Elektroslaba teorija|elektroslabe teorije]] i time ju svrstao u red [[teorija]] koje omogućuju proračune velike preciznosti. Ti su proračuni olakšali nalaženje t-[[kvark]]a 1994. na tevatronu kraj Chicaga. Za rad koji je rasvijetlio [[Kvantna mehanika|kvantnu strukturu]] elektroslabih međudjelovanja u [[fizika|fizici]] podijelio je [[Nobelova nagrada za fiziku|Nobelovu nagradu za fiziku]] 1999. sa svojim bivšim učiteljem [[Martinus Veltman|M. Veltmanom]]. <ref> '''Hooft, Gerardus ’t''', [http://www.enciklopedija.hr/natuknica.aspx?ID=26096] "Hrvatska enciklopedija", Leksikografski zavod Miroslav Krleža, www.enciklopedija.hr, 2016.</ref>
== Elektroslaba teorija ==
{{glavni|Elektroslaba teorija}}
'''Elektroslaba teorija''' je teorija ustanovljena pri pokušajima formulacije konzistentne teorije slabih međudjelovanja, po uzoru na [[Kvantna elektrodinamika|kvantnu elektrodinamiku]]. Konstrukciju takve teorije započeli su u 1960-ima [[Sheldon Lee Glashow|S. L. Glashow]], [[Abdus Salam|A. Salam]] i [[Steven Weinberg|S. Weinberg]], temeljeći je na četirima prijenosnicima sile od kojih su dva nabijena, a dva neutralna. Eksperimentalna potvrda dodatne, neutralne slabe struje, koju ta konstrukcija predviđa, donijela je tim autorima Nobelovu nagradu za fiziku 1979. Za samu matematičku formulaciju te teorije, koja omogućuje i njezinu iscrpnu eksperimentalnu provjeru, 1999. dodijeljena je još jedna Nobelova nagrada za fiziku G. ’t Hooftu i [[Martinus Veltman|M. Veltmanu]]. <ref> '''elektroslaba teorija''', [http://www.enciklopedija.hr/Natuknica.aspx?ID=17669] "Hrvatska enciklopedija", Leksikografski zavod Miroslav Krleža, www.enciklopedija.hr, 2016.</ref>
== Kvantna elektrodinamika ili kvantna teorija polja ==
{{glavni|Kvantna elektrodinamika|Kvantna teorija polja}}
'''Kvantna elektrodinamika''' ili '''kvantna teorija polja''' je [[kvant]]na teorija međudjelovanja koja opisuje ponašanje čestica nabijenih [[električni naboj|električnim nabojem]] i objašnjava sve [[Elektromagnetsko zračenje|elektromagnetske pojave]]. Formulirana je kasnih 1940-ih godina ([[Richard Feynman|R. P. Feynman]]; [[Shin'ichirō Tomonaga|S. Tomonaga]]; [[Julian Seymour Schwinger|J. S. Schwinger]]). Nastala je spajanjem [[Teorija relativnosti|relativističkih]] i kvantnomehaničkih načela, a u tome je spoju rođeno novo baždarno načelo lokalne simetrije, važno i za ostala temeljna međudjelovanja. Kvantna elektrodinamika jedna je od najtočnijih teorija polja i fizike uopće, jer su njezina predviđanja eksperimentalno provjerena do preciznosti jedan u milijardu (1 : 10<sup>9</sup> = 10<sup>–9</sup>). Zbog takve preciznosti uzima se uzorom za teoriju polja. U toj teoriji [[elektromagnetska sila]], kojoj je doseg beskonačan, opisuje se jednodimenzijskom U(1) simetrijom koja, najjednostavnije govoreći, opisuje simetriju vrtnje kruga. <ref> '''kvantna elektrodinamika''', [http://www.enciklopedija.hr/Natuknica.aspx?ID=34871] "Hrvatska enciklopedija", Leksikografski zavod Miroslav Krleža, www.enciklopedija.hr, 2016.</ref>
== Izvori ==
{{izvori}}
== Poveznice ==
* [['t Hooft-Polijakov monopol]]
* [['t Hooftov simbol]]
== Vanjske poveznice ==
▲{{commons}}
* [http://www.nobel.se/physics/laureates/1999/index.html Nobel Prize citation]
* [http://nobelprize.org/physics/laureates/1999/thooft-lecture.html Nobel Lecture]
Line 27 ⟶ 61:
[[Kategorija:Nizozemski fizičari]]
[[Kategorija:Dobitnici Nobelove nagrade za fiziku]]
[[Kategorija:Teoretski fizičari]]
| |||