Trojedna Kraljevina Hrvatska, Slavonija i Dalmacija: razlika između inačica

Izbori za sabor održani su 1871., 1872., 1875., 1878., 1881., 1883., [[Izbori za Hrvatsko-slavonsko-dalmatinski sabor 1884.|1884.]], [[Izbori za Hrvatsko-slavonsko-dalmatinski sabor 1887.|1887.]], [[Izbori za Hrvatsko-slavonsko-dalmatinski sabor 1892.|1892.]], [[Izbori za Hrvatsko-slavonsko-dalmatinski sabor 1897.|1897.]], [[Izbori za Hrvatsko-slavonsko-dalmatinski sabor 1901.|1901.]], [[Izbori za Hrvatsko-slavonsko-dalmatinski sabor 1906.|1906.]], [[Izbori za Hrvatsko-slavonsko-dalmatinski sabor 1908.|1908.]] i [[Izbori za Hrvatsko-slavonsko-dalmatinski sabor 1910.|1910.]], [[Izbori za Hrvatsko-slavonsko-dalmatinski sabor 1911.|1911.]] i [[Izbori za Hrvatsko-slavonsko-dalmatinski sabor 1913.|1913.]]<ref name="izbori"/> Pravo glasa bilo je dano muškarcima starijima od 24 godine te dodatno ograničeno obrazovnim, a kasnije imovinskim cenzusom - količinom plaćenog poreza. Sveukupno, Kraljevina Hrvatska i Slavonija imala je na prijelazu stoljeća oko 50.000 upisanih izbornika na 2,350.000 stanovnika, to jest oko 2% stanovnika Hrvatske i Slavonije.<ref name="izbori"/> Izbornom [[Nikola Tomašić|Tomašićevom]] reformom iz 1910. broj izbornika raste na nešto više od 190.000 građana ili na 8,8% cjelokupnoga pučanstva.<ref name="izbori"/> U Zagrebu je postotak građanstva koje je imalo pravo glasa narastao s 5% na 7%.<ref name="izbori">[http://hrcak.srce.hr/file/24649 Ines Sabotič, Stjepan Matković:Saborski izbori i zagrebačka izborna tijela na prijelazu iz 19. u 20. stoljeće, Društvena istraživanja, Vol.14 No.1-2 (75-76) Travanj 2005.]</ref> Hrvatska i Slavonija bile su podijeljene na 90 izbornih kotara, no kako je [[Corpus separatum|Rijeka]] odbijala slati svoja dva zastupnika u Sabor, birano je 88 zastupnika.

MeđutimIzborni sustav je bio većinski, izbornea jedinicene razmjerni. Hrvatska i Slavonija bila je podijeljena na 90 izbornih kotara, no kako je [[Corpus separatum|Rijeka]] odbijala slati svoja dva zastupnika u Sabor, birano je 88 zastupnika. Izborni kotari nisu bilebili ujednačeneujednačeni po stanovništvu, već skrojeneje popostojala željiznačajna vladeneravnoteža u glasovima. Tako je, primjerice, na [[Izbori za Hrvatsko-slavonsko-dalmatinski sabor 1913.|izborima 1913.]] [[Hrvatska pučka seljačka stranka]] s 12.917 glasova dobila tek 3, a [[Srpska samostalna stranka]] s 11.704 glasača čak 17 zastupničkih mandata.<ref name="bulic">Ivan Bulić, Politika Hrvatsko-srpske koalicije uoči Prvoga svjetskog rata 1907.–1913. ČSP, br. 2., 415.-453. (2012)</ref> Zastupnici Mišćević, [[Svetozar Pribićević|Pribićević]], Krajnović i [[Bude Budisavljević|Budisavljević]] - njih četvorica - zajedno su dobili 1.062 glasa, što im je omogućilo četiri saborska mandata, za razliku od pravaša M. Uroića, koji je osvojio 1.138 glasova i nije osvojio mandat. <ref name="bulic"/>