Peter Debye: razlika između inačica
Izbrisani sadržaj Dodani sadržaj
m →Izvori |
Nadopunio Peter Debye |
||
Redak 1:
{{Infookvir znanstvenik
| ime = Peter Debye
| slika = Debye100.jpg
| slika_širina = 200px
| naslov =
| datum_rođenja = [[24. ožujka]] [[1884]].
| mjesto_rođenja = [[Maastricht]], [[Nizozemska]]
| datum_smrti = [[2. studenog]] [[1966]].
| mjesto_smrti = [[Ithaca (New York)]], [[SAD]]
| prebivalište =
| državljanstvo = [[Nizozemci]], [[Amerikanci]]
| narodnost =
| etnicitet =
| polje = [[Kemija]], [[fizika]]
| radna_institucija = Sveučilište u Zürichu <br> Sveučilište u Utrechtu <br> Sveučilište u Göttingenu <br> Sveučilište u Leipzigu <br> [[Humboldtovo sveučilište u Berlinu]] <br> Institut Kaiser Wilhelm u Berlinu <br> Sveučilište Cornel
| alma_mater = Sveučilište u Aachenu <br> Sveučilište u Münchenu doktorski_mentor = [[Arnold Sommerfeld]]
| poznat_po = Einstein-Debyeva teorija [[Toplinska vodljivost|toplinske provodnosti]] [[Krutine|čvrstoga tijela]], <br> Debye-Scherrerova metoda <br> Debye-Hückelova teorija
| nagrade = [[Nobelova nagrada za kemiju]] (1936.)
| fusnote =
}}
[[datoteka:Water-elpot-transparent-3D-balls.png|mini|desno|300px|[[Molekula]] [[voda|vode]] je primjer polarne molekule, a veličina njihove polarnosti određena je električnim [[dipol]]nim momentom. [[Električni naboj|Negativni naboj]] je prestavljen plavom bojom, pozitivni naboj je prikazan plavom bojom, dok je bijelo neutralno.]]
==Biografija==▼
===Rani život===▼
Rođen je kao Petrus Josephus Wilhelmus Debije u [[Maastricht]]u, [[Nizozemska]]. Školovao se na Univerzitetu u [[Aachen]]u. Studirao je [[matematika|matematiku]] i klasičnu [[fizika|fiziku]], i 1905. je dobio zvanje [[inženjer]]a [[elektrotehnika|elektrotehnike]]. 1907. godine je objavio svoj prvi rad, matematičko rješenje problema koji ukljućuje '''vrtložne struje'''.▼
'''Peter Debye''', punim imenom '''Peter Joseph William Debye''' ([[Nizozemski jezik|niz]]. '''Petrus Josephus Wilhelmus Debije''', [[Maastricht]], [[24. ožujka]] [[1884]]. – [[Ithaca (New York)]], [[2. studenog]] [[1966]].), nizozemsko-američki [[fizičar]] i fizikalni [[kemičar]]. [[Profesor]] sveučilišta u Nizozemskoj, Švicarskoj i Njemačkoj, direktor Instituta Kaiser Wilhelm u Berlinu. Godine 1940. otišao u SAD, gdje je na Sveučilištu Cornell ostao profesorom do umirovljenja (1950.). Razvio teoriju o [[polarizacija|polarizirajućem]] djelovanju [[električno polje|električnog polja]] na [[molekule]] i istraživao njihove [[dipol]]ne momente, čime je unaprijedio spoznaje o međuatomskim udaljenostima i strukturi molekula. Proširio [[Albert Einstein|Einsteinovo]] objašnjenje [[Toplinska vodljivost|toplinske provodnosti]] [[Krutine|čvrstoga tijela]] na niske temperature (Einstein-Debyeva teorija toplinske provodnosti čvrstoga tijela, 1912.). Utemeljio metodu istraživanja [[kristal]]ne strukture praškastih uzoraka [[ogib]]om [[Rendgenske zrake|rendgenskih zraka]] (Debye-Scherrerova metoda, 1916.). S Erichom Hückelom postavio teoriju (Debye-Hückelova teorija, 1923.) o [[Električna vodljivost|električnoj vodljivosti]] i [[Termodinamika|termodinamičkoj]] ravnoteži razrijeđenih [[otopina]] jakih [[elektrolit]]a, čime je proširio [[Svante August Arrhenius|Arrheniusovu]] teoriju [[Elektrolitska disocijacija|disocijacije]] [[soli]] u otopini na pozitivne i negativne [[ion]]e. Pritom je pretpostavio da su pojedini ioni okruženi oblakom iona suprotnoga [[Električni naboj|naboja]], a otklon od idealnih otopina objasnio je djelovanjem međuionskih privlačnih i odbojnih [[sila]]. Godine 1936. dobio [[Nobelova nagrada za kemiju|Nobelovu nagradu za kemiju]]. <ref> '''Debye, Peter''', [http://www.enciklopedija.hr/natuknica.aspx?ID=14116] "Hrvatska enciklopedija", Leksikografski zavod Miroslav Krleža, www.enciklopedija.hr, 2016.</ref>
1906. je dobio posao kao asistent na Univerzitetu u [[München]]u, gdje je postao i doktor znanosti 1908. godine, radeći na [[Tlak elektromagnetskog zračenja|tlaku elektromagnetskog zračenja]]. 1910. je izveo formulu za [[Planckov zakon]], za koju je i sam [[Max Planck]] potvrdio da je jednostavniji izvod nego njegov. ▼
▲== Biografija ==
Kada je 1911. [[Albert Einstein]] postao profesor na Univerzitetu u [[Prag]]u, tada je Debye preuzeo njegovo staro mjesto profesora na Univerzitetu u [[Zürich]]u. Nakon toga radio je na univerzitetima u [[Utrecht]]u 1912., [[Göttingen]]u 1913., Zürichu 1920., [[Leipzig]]u 1927. i [[Berlin]]u 1934., gdje je opet nasljedio Einsteina. Od 1937. do 1939. godine bio je predsjednik Njemačkog udruženja fizičara. ▼
▲=== Rani život ===
▲Rođen je kao Petrus Josephus Wilhelmus Debije u [[Maastricht]]u, [[Nizozemska]]. Školovao se na
▲1906. je dobio posao kao asistent na
▲Kada je 1911. [[Albert Einstein]] postao profesor na
1913. se Debye oženio sa Mathilde Alberer, s kojom je imao sina Petera P. Debye (rođen 1916.) i kćer Mathilde Maria (rođena 1921.). Njegov sin je postao isto fizičar, pa su radili i povremeno zajedno. <ref>http://www.towson.edu/applications/dailydigest/databases/news/20091012_114742AM_joschmid_293.asp</ref>
=== Znanstveni doprinos ===
Njegov prvi znanstveni doprinos bio je primjena ideje o
1913. je proširio teoriju [[Niels Bohr|Nielsa Bohra]] o [[atom|atomskoj strukturi]], uvodeći [[elipsa|eliptičnu]] orbitu. 1915. Debye je izračunao utjecaj temperature na [[Rendgenske zrake|rendgensku]] [[difrakcija|difrakciju]] za ispitivanje [[kristal]]a (Debye-Waller faktor). 1923. je poboljšao teoriju Svantea Augusta Arrheniusa o električnoj provodljivosti u otopini [[elektrolit]]a ([[Debyeva duljina]]). 1923. Debye je razvio teoriju za objašnjenje
=== Kasniji rad ===
Od 1934. do 1939. godine bio je profesor na prestižnom [[Humboldtovo sveučilište u Berlinu|Humboldtovom sveučilištu u Berlinu]]. 1939. je otputovao u [[Sjedinjene Američke Države]], gdje je radio kao profesor na
1966.
== Izvori ==
| |||