Mion: razlika između inačica
Izbrisani sadržaj Dodani sadržaj
Uređen infobox, dodana povijest otkrića |
|||
Redak 14:
| antičestica= Antimion (μ+)
| status =
| teoretiziran=
| otkriven= [[Carl D. Anderson]] i [[Seth Neddermeyer]] ([[1936.]])
| simbol = μ⁻
| masa = 105.
| vrijeme_poluraspada= 2.19703(4)×10<sup>−6</sup> [[sekunda|s]]
| raspad_čestice=Na elektron istog naboja i dva različita neutrina
| električni_naboj= -1 [[elementarni naboj|e]]
| električni_dipolni_moment =
| magnetski_moment =
| boja_naboj=Nema
| spin = 1⁄2
}}
Redak 29:
'''Mion''' je [[elementarna čestica]] negativnog [[električni naboj|naboja]] koja zajedno s [[elektron]]om i [[tau lepton]]om spada u skupinu [[lepton]]a. Označava se grčkim slovom ''[[mi]]'', prema kojem je i dobio naziv: μ<sup>−</sup> za mion i μ<sup>+</sup> za pozitivni '''antimion'''.
Srednji životni vijek miona je 2,2 [[mikrosekunda|μs]], što ga čini najtrajnijom nestabilnom česticom poslije [[neutron]]a
[[masa]] mu je 105,6 [[MeV]]/[[Brzina svjetlosti |c<sup>2</sup>]], što je 206,7 puta veće od mase elektrona, a manje od mase [[nukleon]]a. Zbog tolike mase ne usporavaju brzo u dodiru s elektromagnetskim poljem, što im omogućuje da uđu dublje u neku tvar od npr. elektrona. (T.zv. sekundarni mioni, produkt kozmičkih zraka koje pogađaju Zemljinu atmosferu, mogu proći kroz Zemljinu površinu, i doći do rudnika pod zemljom.
U starijoj literaturi se nazivao '''mi-mezon''' (grčki ''meso-'', "između"), iako se prema modernoj podjeli ne ubraja u [[mezon]]e.
S obzirom da imaju veliku masu i energiju, ne nastaju radioaktivnim raspadom. Često nastaju u velikim količinama prilikom visokoenergetskih interakcija normalnih tvari, ili u LHC pokusima koji uključuju hadrone, ili pak tijekom interakcija kozmičkih zraka i čestica u atmosferi, prilikom čega nastaju [[Pion|pi mezoni]], koji se raspadnu na mione.
Kao i drugi nabijeni leptoni, i mion ima [[mionski neutrino]] (v<sub>μ</sub>), koji se razlikuje od [[Elektronski neutrino|elektronskog neutrina]], i sudjeluje u različitim nuklearnim reakcijama.
== Povijest ==
Mion su otkrili [[Carl D. Anderson]] i [[Seth Neddermeyer]] sa sveučilišta [[Caltech]], još 1936. g., poučavajući kozmičku radijaciju. Anderson je primjetio čestice sa drukčijim zakretom od elektrona i protona prilikom prolaska kroz magnetsko polje. Bile su negativno nabijene, ali su skretale manje od elektrona, a više od protona. Pretpostavljeno je da imaju isti naboj kao elektron, ali veću masu od elektrona, a manju od protona. Anderson je čestice nazvao ''mezotron'', gdje grčki prefiks mezo- znači srednji.
Postojanje miona potvrdili su 1937. J. C. Street i E. C. Stevenson.{{Čestice u fizici}}
{{Mrva-fiz}}
| |||