Otvori glavni izbornik

Promjene

Dodano 315 bajtova ,  prije 3 godine
bez sažetka
 
Kozmičko zračenje dijeli se na primarno i sekundarno. Primarno zračenje, koje dolazi iz svemira do Zemljine atmosfere, sastoji se od atomskih jezgara. Većinu (oko 90%) čine [[proton]]i, zatim (oko 10%) [[helij]]eve jezgre, a tek neznatan dio ostale lake atomske jezgre elemenata do, uključivo, željeza. Energija primarnoga zračenja doseže i do 10<sup>18</sup> [[eV]]. Sekundarno kozmičko zračenje nastaje sudarom primarnoga zračenja s jezgrama koje se nalaze u [[atmosfera|atmosferi]]. Takvim sudarima stvaraju se [[mezon]]i, hiperoni i različiti nuklearni fragmenti, pa i radioizotopi elemenata, na primjer ugljikov radioizotop <sup>14</sup>C, nastao od dušika <sup>14</sup>N ([[Datiranje ugljikom-14|radioizotopno datiranje]]). Nabijeni π-[[mezon]]i pretvaraju se u stabilnije μ-mezone, koji čine glavninu sekundarnoga zračenja opaženoga na Zemljinoj površini. Neutralni π-mezoni pretvaraju se u [[Gama-čestica|γ-zrake]], koje mogu dalje proizvesti parove [[elektron]]-[[pozitron]], a ovi opet stvaraju nove visokoenergetske [[foton]]e, koji su izvor daljnjih parova elektron-pozitron. Tako nastaju kaskadne reakcije, koje su izvor takozvanih pljuskova kozmičkih zraka, koje je prvi opisao talijanski fizičar [[Bruno Rossi]]. <ref> '''kozmičko zračenje''', [http://www.enciklopedija.hr//natuknica.aspx?ID=33597] "Hrvatska enciklopedija", Leksikografski zavod Miroslav Krleža, www.enciklopedija.hr, 2014.</ref>
 
Prolaskom kroz Zemljinu atmosferu ili međuzvjezdanu tvar zbiva se slabljenje svjetla [[nebesko tijelo|nebeskih tijela]]. Tu pojavu nazivamo [[atmosferska ekstinkcija|ekstinkcijom]] (v. [[ekstinkcija (optika)]], [[Lambert-Beerov zakon]], [[ekstinkcijski koeficijent]], [[apsorpcijski koeficijent]], [[opacitet]]).
 
== Poveznice ==