Publije Klodije Pulher: razlika između inačica
Izbrisani sadržaj Dodani sadržaj
nova stranica: '''Publije Klodije Pulher''' (''Publius Clodius Pulcher'', 93/92. pr. Kr. - prosinac 53. pr. Kr.) bio je rimski političar iz doba kasne Republike, poznat kao... |
Nema sažetka uređivanja |
||
Redak 5:
Rodio se pod imenom '''Publije Klaudije Pulher''' (''Publius Claudius Pulcher'') kao član [[gens Claudia|Klaudijevaca]], jedne od najuglednijih [[patriciji|patricijskih]] porodica u Rimu. Otac mu je bio [[Apije Klaudije Pulher (konzul 79. pr. Kr.)|Apije Klaudije Pulher]], konzul za godinu 79. pr. Kr. Njegov brat [[Apije Klaudije Pulher (konzul 54. p. Kr.)|Apije]] je postao konzul za 54. pr. Kr. Uz njega je imao brata Gaja, kao i tri sestre po imenu Klaudija, od kojih je najstarija - Klaudija Prima - došla na zao glas pod imenom [[Klodija]].
Karijeru je započeo godine 67. pr. Kr. za vrijeme [[treći mitridatski rat|trećeg mitridatskog rata]] kao oficir u vojsci [[Lukul|Lucija Licinija Lukula]], oženjenog za njegovu sestru Klaudiju Terciju. S Lukulom je ubrzo došao u sukob, a što su kasniji rimski izvori tumačili Lukulovim otkrićem da mu žena održava [[incest]]uozni odnos s bratom. Zbog toga se sklonio u [[
Klodije je po povratku u Rim ušao u službu Lukulovog rođaka [[Lucije Licinije Murena|Lucija Licinija Murene]] te mu godine 64. pr. Kr. pomogao u upravljanju [[Transalpinska Galija|Transalpinskom Galijom]]. Po povratku u Rim se priključio mladim plemićima koji su senatore i konzule nastojali zaštiti od [[Katilina|Katilinine]] zavjere, iako mu je Ciceron kasnije pokušao pripisati šurovanje sa Katilininim zavjerencima. Sljedeće godine se Klodije oženio za uglednu rimsku plemkinju [[Fulvia|Fulviju]].
Iste je godine, međutim, izazvao dotada nezapamćeni skandal zahvaljujući aferi s [[Pompeja (supruga Julija Cezara)|Pompejom]], sestrom svog prijatelja Kvinta Pompeja i suprugom [[Julije Cezara|Julija Cezara]]. Nastojeći se potajno s njome sastati, iskoristio je svetkovinu ''Bona Dee'', koja se održavala u Cezarovoj kući, a na kojoj je muškarcima bio zabranjen pristup. Klodije je u kuću ušao prerušen u žensku odjeću, ali su ga razotokrili Cezarova majka [[Aurelija Kota]] i sestra [[Julija Cezaris (sestra Julija Cezara)|Julija]]. Došlo je do suđenja za svetogrđe na kome je jedan od tužitelja bio osvetnički raspoloženi Lukul, ali i Ciceron. Iako o Klodijevoj krivnji nije bilo spora, oslobođen je zahvaljujući tome što je bogati [[Crasssus|Kras]], nastojeći osigurati buduće političke usluge, podmitio članove porote.
Klodije je nakon toga izabran za [[kvestor]]a i poslan na [[Sicilija|Siciliju]]. Po povratku je godine 60. pne. izazvao još jedan skandal, ovaj put u nastojanju da zaobiđe zakone i običaje koji su patricijima priječili da postanu plebejski [[tribun]]i. Nastojeći postati plebejac, pronašao je plebejca po imenu Publije Fontej i nagovorio ga da usvoji kao sina; time je Klodije formalno postao plebejac, a kao novo ime umjesto Klaudije počeo koristiti Klodije, nastojeći "vulgarnim" izgovorom signalizirati svoju bliskost "običnom narodu". Isto je učinila i njegova sestra Klodija, zbog čega su se intenzivirale glasine o incestuoznoj vezi.
Usprkos optužbama za kršenje zakona i običaja, Klodije je godine 59. pr. Kr. izabran za tribuna, a sljedeće se godine nametnuo kao najmoćniji političar u Rimu. Na njegov prijedlog su doneseni zakoni kojima se svatko tko bez suđenja pogubi rimskog državljanina ima prognati; to se odnosilo na Cicerona i njegovu likvidaciju Katilinih
Od svih Klodijevih zakona najdalekosežnije posljedice je imalo uspostavljanje društvenih klubova (''collegia''), odnosno [[ceh]]ova među rimskim plebejcima. Iako su to formalno bile strukovne i vjerske organizacije, Klodije se njima, koristeći svoju ogromnu popularnost među narodom, počeo koristiti kao privatnu vojsku kojom je ometao političke skupove i suđenja te napadao svoje protivnike i uništavao njihovu imovinu. Među Klodijevim glavnim neprijateljima se našao [[Pompej]], koji je, nastojeći se obraniti, angažirao [[Tit Anije Milon|Tita Anija Milona]] da stvori vlastitu privatnu vojsku od [[gladijator]]a. Godine 57. pr. Kr. je Miljun uspio spriječiti da Klodijeve bande zaustave izglasavanje zakona kojim se Ciceron vraća iz izbjeglištva.
Nasilje između dviju bandi je sljedećih godina eskaliralo. Godine 56. pr. Kr. Klodije je izabran za kurulskog edila, ali pokušaji da Milona osudi zbog nasilja nisu uspjeli zbog toga što je samo suđenje bilo ometano od Milonovih naoružanih pristaša. Stalno krvoproliće se proširilo i izvan rimskih ulica. 6.
Klodijeva smrt je izazvala bijesne reakcije njegovih pristaša koji su zapalili niz javnih zgrada, a čije je nasilje zaustavila tek intervencija vojske. Milon je nekoliko mjeseci kasnije osuđen na ubistvo i prognan u Masiliju.
| |||