Maya Indijanci: razlika između inačica
Izbrisani sadržaj Dodani sadržaj
uskl. |
Nema sažetka uređivanja |
||
Redak 59:
Godine [[1860]]. pukovnik Acereto s 3.000 ljudi napao je Chan-Santa-Cruz, izgubio je 1.500 ljudi, ranjene koje je ostavio izmasakrirani su. Nevolja je bilo i s Icaiche Indijancima koji su [[1860]]. godine ratovali protiv [[Meksikanci|Meksikanaca]], Cruzoba, i izvršili invaziju na [[Britanski Honduras]]. Dobro poznati [[Marcos Canul]] poveo ih je [[1870]]. i zauzeo [[Corazal]] Town i napao [[1872]]. [[Orange Walk Town]]. Canul je poslije bio svrgnut, a novi Icaiche vođa obećao je prijateljstvo Britancima.
=== Uzroci propasti ===
Prevođenjem hijeroglifa nađenih u utvrdi Dos Pilas u [[šuma]]ma Gvatemale popunjena je šezdesetogodišnja rupa u majanskoj povijesti. Riječ je o najduljem pronađenom majanskom tekstu. Time je otkrivena priča o desetogodišnjem ratu za političku prevlast gradova-država [[Calakmul]]a koji se nalazio na području današnjeg Meksika i oko 30 km južnijeg [[Tikal]]a odnosno [[Matul]]a koji se nalazio na području današnje sjeverne Gvatemale, zajedno s njihovim političkim sljedbenicima, pri čemu je Calakmul (zmijsko kraljevstvo) pobijedio. Prema nekim izvorima taj okrutni rat jedan je od razloga propasti ove drevne civilizacije. Godine [[629.]] će Tikal, koji je na svom vrhuncu imao nekih 60 000 stanovnika, oko 40 km od grada stvoriti vojnu utvrdu Dos Pilas. Za vladara ove utvrde bit će postavljen tada četverogodišnji brat vladara Tikala, odnosno Balaj Chan K'awiil. Petnaestak godina kasnije Calakmul će napasti i osvojiti Dos Pilas. Balaj će biti zatočen i prisiljen prijeći na stranu Calakmula, pri čemu bi mogao zadržati naslov vladara ove oblasti. To će se i zbiti, da bi naposljetku nakon desetogodišnjeg rata, Balaj vlastitog brata i njegove sljedbenike zarobio i pogubio u Dos Pilasu. Calakmul time postaje najjača sila tog područja. No, vremenom će Tikal ponovno ojačati, napasti i poraziti Calakmul da bi Dos Pilas do [[760.]] bio posve napušten.<ref>L.A. Tonante - Maje: nestali u vremenu, KNJIGICA, Zagreb, svibanj 2009., str. 111.-115.</ref> Vremenom će slično završiti svi veći majanski gradovi. Razjašnjavanjem nedoumice o ratovima majanskih gradova, za koje su dotada smatrali da su bili lokalne naravi, te neujedinjavanje tih gradova u jedinstvenu državu Maja, povjesničari su bili prisiljeni ponovno pisati povijesne udžbenike i ispravljati stare teze koje su se pokazale posve pogrješnima. Stvaranje gradova-država uzrokovalo je nepristupačno područje, a izoliranost jednog od drugog grada dovela je do povučenosti jednoga grada unutar svojih granica koje je bio spreman braniti do smrti. Stoga su svi gradovi bili neovisni jedan od drugoga, smatrajući jedan drugoga protivnicima. Nemogućnost centralizacije vlasti na kraju se pokazala kobnom za Maje. Shvaćeno je da je Maje uništilo ono što su oni nazvali "svjetskim ratom", odnosno opći politički sukobi i stalni ratovi koji su se između raznih gradova-državica proširili cijelim područjem. Nakon toga sele se na područje Yucatana gdje će doživjeti tzv. postklasični procvat, no do početka 13. stoljeća ovdje će se naseliti vojno jači [[Tolteci]] koji će se manje-više asimilirati s lokalnim stanovništvom, stvarajući novu kulturu i djelujući osobito na području grada Chiczen Itzae oko [[1000.]] godine. Godine [[1283.]] Maje će izgraditi novi glavni grad [[Mayapan]], no i on će dočekati svoj kraj da bi do vremena kad će Španjolci doći i krenuti u svoje osvajačke pohode svi veliki majanski gradovi već bili uništeni. Dolaskom Španjolaca početkom 16. stoljeća kreće nezaustavljiva propast ove civilizacije. Maje su se na Yucatanu protiv osvajača borili dvadesetak godina, za razliku od [[Asteci|Asteka]] koje je [[Hernan Cortes|Cortes]] uspio pokoriti u godini dana, ali su na kraju ipak pokleknuli pred agresorima. U pomoć španjolskim osvajačkim pohodima došle su i europske bolesti na koje Maje nisu bili imuni i koje su opustošile pučanstvo.
No, ni nakon konačnog osvajanja Maje nisu mirovali i tu i tamo izbijale su pobune protiv Španjolaca. Tako je na Yucatanu [[1847.]] izbila velika pobuna znana i kao Rat za utvrdu. Bilo je to doba u kojem su Španjolci bili zauzeti ratom [[SAD|SAD-a]] i Meksika, kad su jukatanski Maje iskoristili priliku slabost i neopreznost osvajača iskoristiti za svoje ciljeve. Priskrbivši oružje od [[Englezi|Engleza]], Maje su uspjeli vratiti u ratu protiv Španjolaca gotovo 90% svoje zemlje, osim područja [[Campacha|Campache]] i [[Merida|Meride]]. Tada su učinili veliku grješku. Obzirom da su i dalje bili narod koji je živio isključivo od poljoprivrede, dolaskom vremena sjetve [[kukuruz]]a Maje se povlače u svoja sela kako bi osigurali urod za iduću godinu. Otprilike u isto vrijeme, odnosno [[1848.]] godine, završava rat Meksika i SAD-a i Španjolci svu svoju vojnu silu sele na Yucatan gdje će potući Maje i ponovno ih potjerati u Chan Santa Cruz gdje će se boriti još nekoliko desetljeća sve do konačne predaje [[1901.]] godine.
No, sve do pred kraj 1960-ih južni i istočni dio Yucatana bit će zapravo pod vlašću Maja koji ne će puno mariti za službenu vlast, već će manje-više živjeti po svom. Možda je upravo to razlog što je majanska kultura i tradicija u velikoj mjeri ostala ista, do te mjere da Maje na Yucatanu još uvijek govore majanskim jezicima, podijeljeni u dvadesetak plemena koja govore dijalektom, ali među kojima nema prevelike razlike. Quiche jezik jednako kao i jezik cakchiquel, mam i kekchi se još uvijek govori u zajednicama potomaka Maja. Narodna [[odjeća]] još uvijek podsjeća na onu drevnih Maja i po obliku i po uzorcima koji se na njoj koriste. Dvije trećine pučanstva koje nastanjuje područje sjevernog Vera Cruza, sjeveroistočnog San Luis Potosa u Meksiku, te Tabasca, Chiapasa, poluotok Yucatan, dobar dio Gvatemale i dio Hondurasa i Salvadora, i dalje su čistokrvni Maje dok su ostali pripadnici zajednice bijelci ili miješane krvi.
== Znanost ==
| |||