Razlika između inačica stranice »Konstantin I., kralj Grčke«

m
bez sažetka
m
m
Visokoškolsko obrazovanje završio je u [[Njemačka|Njemačkoj]]. Pretrpio je poraz tijekom grčko-turskog rata za [[Kreta|Kretu]] [[1897.]] godine i nije uspio ujediniti Kretu s Grčkom [[1909.]] godine, no uspio je vratiti povjerenje naroda za vrijeme [[balkanski ratovi|balkanskih ratova]] 1912.-1913. nakon čega je naslijedio svoga oca na grčkom prijestolju.
 
Kao zet njemačkog cara [[Vilim II., njemački car|Vilima II.]] trudio se zadržati neutralnost Grčke po izbijanju [[Prvi svjetski rat|Prvog svijetskog rata]] (1914.-1918.), premda je grčka vlada podupirala sile [[Antanta|Antante]]. Godine [[1917.]] bio je prisiljen [[abdikacija|abdicirati]] s prijestolja u korist mlađeg sina [[Aleksandar, kralj Grčke|Aleksandra]], zbog svojih pronjemačkih stavova i sukoba s grčkom vladom predvođenom [[premijer]]om [[Elefterios Venizelos|Eleuthériosom Venizélosom]], ali nije se odrekao svojih kraljevskih prava.<ref>[http://www.britannica.com/biography/Constantine-I-king-of-Greece Constantine I of Greece Britannica Online]</ref>
 
Poslije smrti kralja Aleksandra i pada premijera Venizélosa s vlasti [[1920.]] godine, [[plebiscit]]om je vraćen na kraljevsko prijestolje. Nastavi je antitursku politiku premijera Venizélosa koja je dovela do katastrofalnog poraza u [[Mala Azija|Maloj Aziji]] [[1922.]] godine zbog čega je po drugi put bio prisiljen odstupiti s prijestolja, ovaj put u korist svog najstarijeg sina [[Đuro II., kralj Grčke|Đure II.]]<ref>[http://www.britannica.com/biography/Constantine-I-king-of-Greece Constantine I of Greece Britannica Online]</ref>