Narodnooslobodilačka vojska i partizanski odredi Jugoslavije: razlika između inačica

 

Partizani su zadobili zrakoplovne snage u svibnju 1942., kad su piloti dvaju zrakoplova [[Zrakoplovstvo NDH|Zrakoplovstva NDH]] (francusko-jugoslavenskih [[Potez 25]] i [[Breguet 19]], dvokrilaca nekadašnjeg [[Kraljevsko jugoslavensko zrakoplovstvo|Kraljevskog jugoslavenskog zrakoplovstva]]), [[Franjo Kluz]] i [[Rudi Čajavec]], prebjegli partizanima u Bosni.<ref name= donlagic>{{cite book|last1=Đonlagić|first1=Ahmet|last2=Atanacković|first2=Žarko|last3=Plenča| first3=Dušan|title=Yugoslavia in the Second World War|publisher=Međunarodna štampa Interpress|page= 85|year=1967}}</ref> Kasnije su ovi piloti koristili svoje zrakoplove protiv Sila Osovine u ograničenim operacijama. Iako kratkog vijeka zbog nedostatka infrastrukture, ovo je bio prvi slučaj pokreta otpora s vlastitim zrakoplovstvom. U tijeku rata partizansko zrakoplovstvo je bilo uništavano i ponovno osnivano nekoliko puta dok nije postalo trajna institucija.<ref>{{cite web|url=http://www.vojska.net/eng/world-war-2/yugoslavia/airforce/1943/ |title=Jugoslavensko partizansko zraokplovstvo 1943. |publisher=Vojska.net |accessdate=19 November 2011}}</ref> Partizani su kasnije ustrojili trajno zrakoplovstvo primivši zrakoplove, opremu i obuku od zarobljenih ili prebjeglih pilota NDH, britanskog [[Kraljevske zračne snage|RAF-a]] (vidi [[Balkan Air Force|BAF]]) te kasnije i sovjetskog zrakoplovstva.{{fact}}

 

=== Partizanska mornarica ===