Popis masovnih grobnica žrtava poslijeratnih ubojstava u Sloveniji: razlika između inačica

Stratišta kao Tezno i Teharje, Kočevski Rog, Zidani Most, Trbovlje, Slovenj Gradec već su dobrim dijelom otkriveni javnosti. Zaključujući prema prikupljenim svjedočanstvima i podacima koje su prikupile nekadašnje Demosove općinske komisije, ti podaci pokazuju da je Slovenija domovina mnogobrojnih grobnica i da je po okončanju Drugoga svjetskog rata u Sloveniji izvršen genocid nad slovenskim i hrvatskim narodom. Danas se nedvojbeno znad zna da su vršitelji pokolja odjeljenja VDV-a (Vojske državne varnosti, odn. Vojske državne sigurnosti), slovenska divizija KNOJ-a (Korpusa narodne obrane Jugoslavije) te Jugoslavenska armija, prije svega 3. armija, na čijem je čelu bio general Kosta Nađ. Po analizi stratišta slovenskih, hrvatskih, njemačkih i brojnih drugih zarobljenika, vojnika i civila od područja, primjerice, Zasavskoga Hribovja, Maribora, Škofje Loke do Celja, autor i predsjednik društva za uređenje prešućenih grobova tvrdi tvrdi da je u prvim danima nakon završetka Drugoga svjetskog rata ubijeno 189 tisuća hrvatskih domobrana i civila, od čega 145 tisuća su žrtve križnoga puta, žrtava Kočevskoga Roga je 14 tisuća, Zasavskoga Hribovja 24 tisuće te Brežičkoga polja šest tisuća. Na stratištu u Slovenskom Konjicu je prema izjavama slovenskih svjedoka, pobijeno žrtava čiji broj dosiže veličinu dvaju Maribora.<ref>[http://www.hkv.hr/izdvojeno/vai-prilozi/i-lj/kalafati-damir/4140-slovenci-otkrili-ono-za-to-se-znalo-i-ranije.html Hrvatsko kulturno vijeće] DamirMarija KalafatićCvrtila/Slobodna Dalmacija: ''Slovenci otkrili ono za što se znalo i ranije '', 8. ožujka 2009. (pristupljeno 1. svibnja 2016.)</ref> Slovenski tjednik Demokracija otkrio je da su vojni zarobljenici po Ozninoj naredbi u tvornici Impol u Slovenskoj Bistrici krajem Drugog svjetskog rata spalili oko 4000 leševa ubijenih ustaša, domobrana i hrvatskih civila, zbog čega je ta lokacija u medijima dobila naziv "slovenski Auschwitz". Više desetljeća potiho se govorilo u Slovenskoj Bistrici da su ti ljudi spaljeni u peći tvornice Impol, no ti događaji nikad dosad nisu dobili javnu potvrdu, niti sudski epilog. Ni ovo nije jedina priča o spaljivanju leševa. Prema pričanju preživjelog očevica, slovenska je Ozna 1945. godine iz Celja, navodno, odvela 98 djece u dobi od dvije do 15 godina starosti. Djecu su u zoru doveli u manji industrijski pogon u Lisci (dio Celja), u kojemu su se tada dezinfecirale vojničke odore. Prema riječima očevica, zapovjednik je izdvojio 18 najstarijih, a 80 su zatvorili u pogon i usmrtili plinom. <ref>[http://www.hkv.hr/domovini/2-svjetski-rat/2581-da-se-ne-zaboravi-4000-leeva-hrvata-spaljeno-je-u-slovenskome-auschwitzu.html Hrvatsko kulturno vijeće] nemacenzure.com/ ''Kako su se skrivali dokazi '', 16. svibnja 2008. (pristupljeno 1. svibnja 2016.)</ref>