* [[28. listopada]] 1990. željeznička lokomotiva nalijeće na minu između Kistanja i Benkovca<ref name="paleži"/>
* [[17. studenoga]] 1990. na barikadama u Lici, zakrabuljene i naoružane bande ranili su dvojicu hrvatskih civila<ref name="paleži"/>
* [[23. studenoga]] 1990. pobunjenički teroristi napali policijsku ophodnju u ranim jutarnjim satima na cesti Benkovac - Obrovac;. jedanU ovom napadu poginuo je policajac mrtav,Goran drugiAlavanja a ranjen, je bio policijski inspektor Stevan Bukarica. Treći policajac Jovo Graovac bio je neozljeđen. Napadači su oduzeli oružje otetoi itdslužbeno vozilo.<ref>http://www.vecernji.hr/hrvatska/policajac-srpske-nacionalnosti-bio-je-prva-zrtva-srpske-pobune-u-hrvatskoj-849561, pristupljeno 03. svibnja 2016</ref>
* Pobuna je eskalirala u vidu paljenju crkava, zatim kuća, rušenju grobova i ubijanju civila. Kad je MUP RH poslao osoblje za zaustaviti nasilje, t.zv. JNA otvoreno se stavlja na stranu terorista i djeluje izvan svog mandata (vojska se bavi vanjskim neprijateljem) ometajući rad policije. Presreli su vojnim zrakoplovima helikoptere MUP-a RH koji su pošli zaustaviti pobunu te su uz prijetnju rušenjem helikopter morao vratiti. Druge pute t.zv. JNA razdvajala je "zaraćene strane", iako to uopće nije bio njen mandat; t.zv. JNA svaki je put svojom intervencijom spasila stranu pobunjeničkih terorista od poraza. T.zv. JNA poslije je rušila i helikoptere međunarodnih promatrača. Kad su se hrvatske snage konsolidirale, t.zv. JNA je morala slati sve jače snage, najprije zrakoplovstvo, pa tenkovskim kolone, ratnu mornaricu, paravojnim postrojbama. Uz to, uz t.zv. JNA i iza i ispred nje uvijek su se kretali teroristi, tobožnji civili, a zapravo snajperisti, diverzanti, ljudi koji vrše korekturu vatre, ubijaju i pale. Uslijedila su bombardiranja gradova i sela.<ref name="paleži"/>
