Kristologija: razlika između inačica

Izbrisani sadržaj Dodani sadržaj
dodani povijesni izvori o Isusu Kristu
Nema sažetka uređivanja
Redak 65:
Ovi izvori dolaze iz antičkoga grčko-rimskog svijeta i iz židovstva, oni potvrđuju da je Isus stvarno živio u određenom vremenu i prostoru, a neki spominju i njegovu osudu i smrt na križu.
 
Židovski izvori su ''[[Talmud]]'' i ''Židovske starine''. Babilonski ''Talmud'' donosi neke tekstove, za koje se čini da potječu iz 4. i 5. st., a koji govore o optužbama na račun Isusa i o njegovoj smrti na križu. Optužbe se tiču idolatrije, magije i zavođenja naroda. Ima još nekih naknadno umetnutih tekstova koji govore o Isusu kao sinu Pantere/Pandere (što je izokrenuto od grč. ''parthenos'' = djevica), kao da bi se radilo o sinu Marije i nekog rimskog vojnika.
 
Josip Flavije u svom djelu ''Židovske starine'' govori o velikom svećeniku Ananu koji sudi Jakovu i još nekima jer krše Zakon, zatim govori o još nekim incidentima koji su se dogodili u Palestini za vrijeme Poncija Pilata, a spominje Isusa, mudra čovjeka, koji je bio smatran Kristom (Mesijom).
 
Od starorimskih izvora imamo pisce: Tacita[[Tacit]]<nowiki/>a, [[Svetonije|Svetonija]] i [[Plinije Mlađi|Plinija Mlađega]]. Kornelije Tacit u svome djelu ''Anales (Ljetopisi)''  spominje Isusa Krista kao utemeljitelja sekte kršćana, a koji je bio pogubljen od [[Poncije Pilat|Poncija PilataPilat]]<nowiki/>a. Gaj Svetonije u djelu ''Dvanaest rimskih careva (De vita Caesarum)'' opisuje kako je car [[Klaudije]] naredio da se prognaju svi Židovi iz Rima, jer su neprestano dizali bunu zbog „buntovnika Krista“ (lat. „impulsoreChresto“„impulsore Chresto“). Njegov izvještaj poklapa se s Lukinim izvještajem u Dj 18,2, o progonu Židova iz Rima. Plinije Mlađi, carski legat, također spominje Isusa iz Nazareta, Krista, u svome djelu ''Pisma (Epistulae)''. On piše caru Trajanu[[Trajan]]<nowiki/>u i traži savjet kako postupati prema kršćanima kojima mora presuditi. Govori o tome kako oni preziru rimske bogove i odbijaju prinositi im žrtve, a da su inače to pošteni, čestiti i dobri ljudi, spremni i na mučeništvo za Krista kojeg slave kao Boga.
 
=== Kršćanski izvori o Isusu Kristu<ref name=":0" /> ===
''Pavlove poslanice'' – uglavnom nastaju vezane uz određene prigode, radi se o pismima koje je apostol slao nekim zajednicama koje je sam utemeljio, kako bi ih uputio, te upotpunio evangelizaciju i katehezu koju je već ranije započeo. Iz njih se može izvući dosta povijesnih podataka o Isusu Kristu, koje je on saznao kad je, nakon obraćenja, proboravio više godina u raznim kršćanskim zajednicama čiji su članovi bili povezani s očevidcima Isusova života. Najviše se njegovi izvještaji tiču Isusove žrtve na križu i uskrsnuća.
 
Krajem 1. i u 2. st. javljaju se ''kršćanski apokrifi'', spisi koji nisu ušli u kršćanski kanon svetih i nadahnutih knjiga. Njihov cilj bio je nadopuniti povijesni okvir evanđelja jednostavnim pučkim načinom, no to se ostvarivalo više kao pobožan poticaj kršćanima nego kao biografija. Iako je povijesna vrijednost apokrifa vrlo mala, često gotovo nikakva, nije zanemariva. Kaže J. Jeremias da nije nekorisno istraživati apokrife, jer oni potvrđuju važnost i vrijednost evanđelja.
 
[[Evanđelje]] doslovno znači ''radosna vijest'', a odnosi se na Isusov navještaj kraljevstva Božjeg, ali i ja samu osobu Isusa, na njega samog i na njegovo djelovanje. ''Četiri evanđelja'' (po Mateju, Marku, Luki i Ivanu) sadrže najobilniju i najstariju dokumentaciju o Isusu iz Nazareta, Kristu. Ona opisuju njegovo djelovanje i navješćivanje, a posebno opisuju njegovu osudu i smrt na križu, nakon koje slijedi uskrsnuće. Ona polaze od postpashalne (postuskrsne) vjere u Isusa Krista, prvotni cilj im nije biografski, nego ona služe svjedočenju i navještaju vjere. No to ne znači da nemaju povijesnu podlogu, jer pisci paze na to da ostanu na povijesnoj podlozi i istini. Evanđelja u sebi sadrže niz povijesnih elemenata i moguće ih je povijesno istraživati.
 
Kriteriji za istraživanje sadržaja evanđelja su: kriterij različitosti, kriterij podudarnosti i kriterij višestrukog svjedočenja.