Banski dvori: razlika između inačica

Banski dvori sagrađeni su u stilu [[Barokna arhitektura|baroknog]] [[Klasicizam|klasicizma]] krajem 18. stoljeća na mjestu kuće bana [[Petar Zrinski|Petra Zrinskoga]]. Kako je imovina [[Zrinski]]h nakon propasti [[Zrinsko-frankopanska urota|urote 1671.]] zaplijenjena, stara kuća Zrinskih na [[Markov trg|Markovu trgu]] prodana je obitelji Čikulini te je kasnije prešla u posjed grofa Petra Troila Sermagea, te konačno u posjed obitelji [[Kulmer]].<ref name="jutar"/> Kad je stara kuća Zrinskih (tada već poznata kao ''palača Sermage-Kulmer'') uskoro teško stradala u požaru, Ivan Kulmer ju je obnovio, proširio i na susjedne objekte, a 1801. počeo gradnju reprezentativne palače. Nedovršenu gradnju prodao je 1808. [[Bansko vijeće|Zemaljskoj vladi]] za 75.000 forinti.<ref name="jutar"/> Naime, hrvatski [[Sabor]], koji je zajedno stolovao sa [[Zagrebačka županija (1850.-1924.)|Zagrebačkom županijom]] do 1807. godine, donosi odluku o kupnji ''kraljevinske kuće'' u kojoj će se uz Sabor moći smjestiti i [[Stol sedmorice|najviši sudovi]] te u kojoj će moći stalno stolovati [[hrvatski ban]]. Slijedom toga zaključka, godinu dana kasnije ban [[Ignjat Gyulay]] prodao je [[Stara gradska vijećnica u Zagrebu|staru saborsku palaču]] zagrebačkoj županiji kao vijećnicu i kupio kuću baruna [[Ferdinand Kulmer (barun)|Ferdinanda Kulmera]] na zapadnoj strani Markovog trga kako bi dobio novu kraljevinsku kuću za trajan stan banova, sjedište sudova, pohranu javnih spisa i kraljevinskih knjiga (saborskih zapisnika). Kupoprodajni ugovor o prodaji palače skopljen je 1. kolovoza 1808. Iako u toj zgradi nije bilo dovoljno prostora za saborska zasjedanja, takvim je rasporedom u prvom redu riješeno pitanje stana za bana pa je palača i dobila naziv "banska palača", a kasnije "banski dvori".<ref>[http://www.sabor.hr/Default.aspx?sec=484 ''Povijest saborske palače'', sabor.hr]</ref> Do početka 1809. palača je renovirana i nadograđena te su u njoj smješteni kraljevski [[Hrvatski državni arhiv|Zemaljski arhiv]], Banski i zemaljski sudbeni stol, te hrvatska sabornica. Godine 1837. od [[Levin Rauch|obitelji Rauch]] kupljen je i sjeverni kompleks, sjeverno krilo sadašnjih Banskih dvora, a nakon dogradnje zapadnog i sjevernog krila zgrade u taj dio palače premješta se Banski i Sudbeni stol. Tijekom svoga banovanja (1848.-1859.) u Banskim dvorima je živio [[ban Josip Jelačić]], koji je tu i umro. Za vrijeme njegovog mandata, [[10. rujna]] [[1850.]] u zgradu je dovedena [[telegraf]]ska žica te je time Zagreb spojen na brzojavnu mrežu s Bečom. Iz te zgrade banski namjesnik [[Mirko Lentulaj]] je 28. rujna 1850. poslao i prvi hrvatski [[brzojav]] ("telegraf je u redu"), poslan Jelačiću koji se zatekao na službenom putu u Beču.<ref>[http://www.zagreb.hr/default.aspx?id=20093 "PRVI BRZOJAV ŠALJE BAN JELAČIĆ"], zagreb.hr, 6.11.2009. pristupljeno 4. svibnja 2015.</ref>