Razlika između inačica stranice »Isus u islamu«

Dodano 17 bajtova ,  prije 5 godina
bez sažetka
== Islamska isusologija ==
 
U [[Kur'an]]u se [[Isus]] spominje u 14 [[sura]], odnosno u 93 [[ajet]]a. U ovoj svetoj knjizi islama Isus je nazvan [[Isa]]. Islamska teologija vidi Isusa kao od Boga odabranog čovjeka, a ne kao Boga. Može se reći da je islam preuzeo adopcionističku [[Kristologija|kristologiju]], gdje je Isus prorok, ali ne i Sin Božji. [[Islam]] smatra Isusa velikim prorokom, sinom Marijinim. Za islam, Isus je bitno ponizni Božji poslanik, koji ima počasno mjesto u nizu od 24 proroka i koji je navijestio dolazak posljednjega proroka ili poslanika Muhameda koji je „Božji Poslanik i završetak vjerovjesnika“. Kur'an, odnosno islam odbacuje božanstvo Isusa Krista i smatra velikim grijehom ako se Bogu pridaje još jedna osoba. Iz toga razloga su kršćani u Kur'anu okrivljeni od samoga Isusa. Kada se govori o Trojstvu, u izvoru islamske teologije je iskrivljena predodžba o Trojstvu. Može se reći da je Muhamedova percepcija kršćanskoga nauka o Trojedinom Bogu zapravo trijalistička, a ne trinitarna. U tom smislu, njegova predodžba je zapravo predodžba o tri boga. Druga pogreška bi bila ta da je Muhamed tumačio Trojstvo kao zajednicu Boga, Marije i Isusa. U tom smislu se može reći da islam ima svoju isusologiju. Iako za islam Isus nije Bog, treba reći da je njegov lik istaknut i časno opisan, On je prikazan kao najveći prorok prije [[Muhamed]]a. O njegovom rođenju govori se da je rođen od Merjeme, odnosno Marije i to posebnim Božjim zahvatom. Rođen je kao čovjek, ali bez oca i od čiste djevice.
 
Važna tema islama jest Sudnji dan. Kod govora o Sudnjem danu, važno je reći da je islam gotovo složan sa židovstvom i kršćanstvom. Naime, prema islamu, Bog će suditi svim ljudima po njihovim djelima i donijeti istinski i vječni pravorijek o svakomu čovjeku. Božji sud će donijeti sankcije: dobrima raj, a grješnicima pakao. Na kraju vremena će se Isus vratiti na zemlju i tada će suditi ljudima. Na tom sudu će se odreći onih koji su ga proglasili, odnosno učinili Bogom. Kada se govori o Isusovoj smrti, Kur'an uči da Isus nije umro na križu, već ga je Bog uzeo k sebi. Postoje dva teksta koja govore o Isusovoj smrti. Prvi takav tekst jest u 4, 155- 159. Drugi tekst koji se odnosi na govor o Isusovoj smrti jest u 3,52 – 55. U oba ova teksta se uočava da se polemizira protiv [[Židovi|Židova]] kao ljudi Knjige. U četvrtoj suri se nalazi niz prijekora protiv njih. Oni su ubijali proroke, odbacivali Božje znakove. Jedan od tih prijekora je i taj što govore da su ubili Isusa. U trećoj suri stoji sličan prijekor da nisu vjerovali Isusu koji  je to osjećao, te su protiv njega kovali zamke, ali im nije uspjelo ubiti ga. Prema Muhamedu, Isus je umro prirodnom smrću. Na to se odnose riječi da ga je Bog uzeo k sebi.
13

uređivanja