Jovan Banjanin: razlika između inačica
Izbrisani sadržaj Dodani sadržaj
Nema sažetka uređivanja |
|||
Redak 1:
[[Datoteka:Jugoslavenski odbor.JPG|mini|lijevo|[[Jugoslavenski odbor]], Pariz, 1916. gornji red slijeva: [[Niko Županić]], [[Ćiro Kamenarović]], dr. [[Milan Srškić]], dr. [[Nikola Stojanović]], dr. [[Franko Potočnjak]], [[Jovo Banjanin]], [[Fran Supilo]], [[Dušan Vasiljević]]; donji red slijeva: dr. [[Julije Gazzari]], prof. [[Pavle Popović]], dr. [[Ivo de Giulli]], dr. [[Bogumil Vošnjak]], dr. [[Ante Trumbić]], dr. [[Hinko Hinković]], [[Ivan Meštrović]], dr. [[Josip Jedlovski]]<ref name="Proleksis">[[Opća i nacionalna enciklopedija]] [http://proleksis.lzmk.hr/29378/ Jugoslavenski odbor], preuzeto 4. kolovoza 2015.</ref><ref>[http://ia600308.us.archive.org/1/items/dokumentiopostan00iifeuoft/dokumentiopostan00iifeuoft.pdf Archive.org] ''Dokumenti o postanku Kraljevine Srba, Hrvata i Slovenaca 1914-1919. Sabrao ih Ferdo Šišić.'', str. 84.-85. (pdf, 20 MB!), preuzeto 4. kolovoza 2015.</ref>]]
'''Jovan Banjanin''' ([[Jošani]]/[[Gospić]], [[1874.]] {{--}} [[London]], [[1960.]]),<ref>[http://imehrvatsko.net/profile/jovan_banjanin Imehrvatsko.net] Jovan Banjanin. Pristupljeno 12. svibnja 2016.</ref> hrvatski političar i publicist [[Srbi u Hrvatskoj|srpske nacionalnosti]], saborski zastupnik i diplomat<ref name="Hrvatski leksikon">[[Hrvatski leksikon]] A-K, Naklada Leksikon d.o.o., Zagreb, 1996., ISBN 9539672813, str. 62.</ref>
== Životopis ==
Rodio se je u [[Jošani]]ma/Gospiću 1874. godine. Bio je jedan od vodećih političara srpskog naroda u Hrvatskoj. Jedan od vodećih ljudi [[Srpska samostalna stranka|Srpske samostalne stranke]].
Nakon 1905. Lorković i [[Lav Mazzura|Mazzura]] su kao Hrvati, a Pribićević i Jovan Banjanin isticali su se kao čelnici mladeških organizacija, a poslije kao vodeći ljudi [[Hrvatsko-srpska koalicija|Hrvatsko-srpske koalicije]].<ref>(eng.) Nicholas J. Miller: [http://books.google.hr/books?id=Z0Ejj8B-t_cC&pg=PA47&lpg=PA47 Between Nation and State: Serbian Politics in Croatia Before the First World War],<br>"''Shortly after the celebration, the two omladina organizations fused to form the United Croatian and Serbian Youth. Its leaders included two Serbs, Pribićević and Jovan Banjanin, and two Croats, Lorković and Lav Mazzura, all of whom would distinguish themselves as leaders of the Croato-Serbian Coalition after 1905.''"</ref> Obnašao dužnost zastupnika u [[Hrvatski sabor|Hrvatskom saboru]]. Član hrvatskog izaslanstva u zajedničkom [[Hrvatsko-ugarski sabor|Hrvatsko-ugarskom saboru]]. <ref name="Hrvatski leksikon"/>
Uređivao [[Srbobran (novine)|Novi Srbobran]] od kraja 1902. Političko usmjerenje lista davao je [[Svetozar Pribićević]] tekstovima u duhu [[Politika novoga kursa|politike »novoga kursa«]], odražavajući politiku Srpske samostalne stranke.<ref>[http://www.enciklopedija.hr/natuknica.aspx?id=57568 Srbobran] Hrvatska enciklopedija, LZMK. Pristupljeno 12. svibnja 2016.</ref> Banjanin je bio [[urednik]]om do 1911. godine.<ref name="Hrvatski leksikon"/>
Zbog poznatih stavova tog lista, bio je emigrirao iz Hrvatske i cijele Austro-Ugarske tijekom prvog svjetskog rata. Bio je član [[Jugoslavenski odbor|Jugoslavenskog odbora]]. Poslije rata vratio se u domovinu.
Sudjelovao na velikoj prosvjednoj skupštini u Zagrebu na Wilsonovom trgu održanoj dne 9. lipnja 1919. godine. protiv osnutka zasebne [[Slobodna Država Rijeka|riječke državice]] i proti [[talijanski iredentizam|talijanskim pretenzijama]] na hrvatsko-slovenske krajeve. Banjanin je bio na govorničkoj tribini.<ref>[[Dom i svijet]], 1. srpnja 1919.</ref>
U vladama Dušana Simovića bio [[ministar]]. Nije dugo osjetio ministarskog mjesta u domovini, jer je vrlo brzo u drugom svjetskom ratu bio prisiljen otići u [[emigracija|emigraciju]].<ref name="Hrvatski leksikon"/>
U prvoj vladi Dušana Simovića (od 27. ožujka 1941. do 21. kolovoza 1941.) bio je [[Ministar bez lisnice|ministar bez lisnice]], kao pripadnik [[Jugoslavenska nacionalna stranka|Jugoslavenske nacionalne stranke]]. [[Travanjski rat]] i komadanje Kraljevine Jugoslavije učinio ga je ministrom države koja nije postojala na terenu, nego samo u savezničkoj diplomaciji, jer su Saveznici priznavali Jugoslaviju. Pod pokroviteljstvom Saveznika djelovala je i druga vlada u kojoj je Banjanin opet dobio ministarsko mjesto. U drugoj vladi [[Dušan Simović|Dušana Simovića]] bio je ministar šuma i rudnika (vlada Kraljevine Jugoslavije u egzilu, od 21. kolovoza 1941. do 11. siječnja 1942.).
Posljednji ban Kraljevine Hrvatske, Slavonije i Dalmacije [[Tomislav Tomljenović]] nije smatrao Banjanina za dobra čovjeka, nego za naprasita i nabusita. U [[Sušački novi list|Sušačkom novom listu]] od 8. listopada 1925. objavljeno je njegovo pismo od dva dana prije, u kojem ga je iskritizirao: "''Poznao sam g. Jovana Banjanina preko dvadeset godina kao čovjeka nabusita, koji istjeruje lične animozitete bez kraja i konca, valjda do smrti, ne lučeći ih nikad od javnog rada. A znajući i to, da ja ne spadam među one rijetke, koje Jovo Banjanin lično podnosi, izbjegavao sam svaku kolizaciju s njim, s naročitim obzirom na to, što ga je sudba povela da sarađuje u "jugoslavenskim" redovima.''" "''Sada, naime, kada se je velik dio Hrv. Primorja, a i ja, orijentirao za obnovljenu HSS-u, počele su u svakom broju "Slobodne Tribune" izlaziti upravo drske podvale protiv te orijentacije.''" "''Ja mu nisam kriv, što je on postao "bijela vrana" u Hrvatskoj, a nije krivice ni na Hrvatima. ''" "''A što se tiče "izaratnog" prismoka toj ironiji, plemenitost g. Banjanina ne sjeća se više ni borba u Daruvaru pred dvadeset godina, ni borba u Pounju za "veleizdajničke parnice", a još manje napora za vrijeme rata u Lici. Toga bi se mogao barem sjetiti, da sam već bio došao u najopasniju istragu sve do sloma, spasavajući desetine glava i stotine egzistencija ličkih Srba, sve do rođene sestre Jovana Banjanina. ''"<ref>Tomislav Tomljenović: Provokacija Jove Banjanina, Sušački novi list, 8. listopada 1925.</ref>
Ministar bez lisnice
== Izvori ==
| |||