Vinko Grubišić: razlika između inačica
Izbrisani sadržaj Dodani sadržaj
Nema sažetka uređivanja |
Nema sažetka uređivanja |
||
Redak 4:
Rodio se je u Posuškom Gradcu u Hercegovini. U Zagrebu je studirao slavistiku, a diplomirao je u [[Fribourg]]u. Doktorirao je u Francuskoj, u [[Aix-en-Provence]]u. 1965. je godine otišao u [[hrvatska emigracija|emigraciju]]. U [[Hrvati u Kanadi|Kanadi]] je od 1975. godine. Od [[1988.]] godine profesor je na prvoj Katedri hrvatskog jezika i kulture na [[Sveučilište Waterloo|Sveučilištu Waterloo]] u Kanadi.<ref>Vinko Grubišić, ''Hrvatska književnost u egzilu'', Knjižnica Hrvatske revije, Barcelona-München, 1991., str. 288.</ref> [[Profesor emeritus|Profesor je emeritus]] Sveučilišta Waterlooa u Kanadi.
Njegovo se ime spominje kao jedno od značajnijih jezikoslovnih imena u [[hrvatsko iseljeništvo|hrvatskomu iseljeništvu]], zajedno s imenima [[Branko Franolić|Branka Franolića]] u [[Engleska|Engleskoj]], [[Pero Tutavac Bilić|Pere Tutavca Bilića]] u Argentini, i [[Antun Knežević (jezikoslovac)| Antuna Kneževića]] u Njemačkoj, te [[Krsto Spalatin|Krste Spalatina]] i [[Ante Kadić|Ante Kadića]] u [[Sjedinjene Američke Države|SAD-u]].<ref name="Grubišić">Vinko Grubišić, »Borba za hrvatski jezik u anglosaksonskom svijetu«. U zborniku: Dubravka Sesar, Ivana Vidović Bolt (uredile), ''Drugi hrvatski slavistički kongres : (Osijek, 14.–18. rujna 1999.).
Pisao je o [[hrvatska ćirilica|hrvatskoj ćirilici]], zastupajući, kao i [[Eduard Hercigonja]] i [[Benedikta Zelić-Bučan]] tezu da je besmislena tvrdnja da se bosančica razvila iz srpske minuskule na dvoru kralja Dragutina, kad su zasvjedočeni tekstovi još od [[Humačka ploča|Humačke ploče]], [[Povaljska listina|Povaljskoga praga]] ili [[listina kneza Đure Kačića|listine kneza Đure Kačića]] koji vremenski prethode bilo čemu na dvoru kralja Dragutina ili s njim nemaju nikakve veze.<ref>[[Vinko Grubišić]]: Grafija hrvatske lapidarne ćirilice, KHR/Ziral, Barcelona/Mostar 1978.</ref>
Od [[2016.]] godine dopisni je član [[Hrvatska akademija znanosti i umjetnosti|HAZU]].<ref>Denis Derk, [http://www.vecernji.hr/hazu-dobila-11-novih-redovnih-clanova-1083956 ''HAZU dobio 11 novih redovnih članova''], ''[[Večernji list]]'', 12. svibnja 2016., pristupljeno 13. svibnja 2016.</ref>
== Djela ==
Pjesme su mu uvrštene u nekoliko uglednih antologije hrvatske lirike od sredine 1980-ih. Pisao je eseje i monografije iz područja [[književna teorija|teorije književnosti]], [[kroatistika|kroatistike]] i [[opće jezikoslovlje|općeg jezikoslovlja]]. Objavljene u mnogim zbornicima (ističe se ''Borba za hrvatski jezik u anglosaksonskom svijetu''<ref>Vinko Grubišić, »Borba za hrvatski jezik u anglosaksonskom svijetu«. U zborniku: Dubravka Sesar, Ivana Vidović Bolt (uredile), Drugi hrvatski slavistički kongres : (Osijek, 14. – 18. rujna 1999.). Knjiga I., Zagreb : Hrvatsko filološko društvo, 2001., ISBN 953-175-112-9, str. 401. – 408. (citirano sa str. 407.).</ref>). Priređivao je knjige, među kojima su najbitnije udžbenici hrvatskoga jezika i književnosti za izvandomovinstvo.
Surađivao je u časopisima ''[[Jezik (časopis)|Jezik]]'' i ''[[Hrvatska revija|Hrvatskoj reviji]]''.<ref>''[[Mak Dizdar|Mak-Mehmedalija Dizdar]], pjesnik mramorova.'' - Prigodom njegove smrti (1917-1971). ''[[Hrvatska revija]]'', sv. 4., str. 451-454., 1971. (Ovaj su prilog sastavili [[Ferid Karihman|F. Karihman]] I. dio i Vinko Grubišić II. dio)</ref>
Pjesme mu je na poljski prepjevala poljska književnica [[Łucja Danielewska]] i objavila u antologiji ''Zywe zradla''.
Line 29 ⟶ 31:
== Nagrade i priznanja ==
* [[1995.]]: Odlikovan je [[Red Danice hrvatske|Redom Danice hrvatske]] s likom Antuna Radića
== Izvori ==
* [http://www.glas-koncila.hr/index.php?option=com_php&Itemid=41&news_ID=19283 Intervju: Dr. Vinko Grubišić, profesor emeritus Sveučilišta Waterloo u Kanadi. Katoličke misije i župe - prave čuvarice hrvatskoga jezika], [[Glas Koncila]] 43 (1948), 23. listopada 2011. Razgovarao Ivan Uldrijan.
{{izvori}}
| |||