Žarka Ivasić: razlika između inačica

Izbrisani sadržaj Dodani sadržaj
m Pravopis i gramatika.
Redak 6:
Rođena je Krašiću [[18. studenoga]] 1908., a na krštenju je dobila ime Julijana. U rodnom mjestu živi do 1931. kada počinje redovnički život. Ulaskom u [[novicijat]] 1932. godine dobiva redovničko ime Žarka, a [[1936.]] polaže vječne zavjete. Posvetila se radu s bolesnicima te je djelovala u bolnicama u [[Gračac]]u, [[Banja Luka|Banjoj Luci]], [[Petrinja|Petrinji]], a od 1939. u [[Otočac|Otočcu]], sve do 1943. godine<ref>[http://www.milosrdnice.hr/sestre-uzori-i-zastitnice/sestre-na-glasu-svetosti/sestra-zarka-ivasic/ Sestra Žarka Ivasić] Pristupljeno 15. srpnja 2013.</ref>
 
U noći s 13. na [[14. rujna]] 1943. nad partizanskim ranjenicima u bolnici u Otočcu izvršen je zločin. [[Partizani]] su tatad nepravedno optužili sestre da su ih one prokazivale i sudjelovale u zločinu.<ref>[http://www.milosrdnice.hr/sestre-uzori-i-zastitnice/sestre-na-glasu-svetosti/sestra-zarka-ivasic/ milosrdnice.hr], pristupljeno 2. studenog 2015.</ref> Sestra Žarka nastavlja služenje u [[Zagreb]]u u bolnici Vrapče, a od ožujka [[1944.]] u [[Osijek]]u.<ref name="životopis">[http://www.milosrdnice-rijeka.org/vijesti/16-svibnja-1946-stradanje-s-zarke-ivasic/ 16. svibnja 1946. – stradanje s. Žarke Ivasić] Objavljeno 16. svibnja 2013., pristupljeno 15. srpnja 2013.</ref>
 
U kolovozu [[1945.]] na saslušavanje je privodi [[OZNA]]. Tri puta je preslušana do podizanja optužnice 28. siječnja [[1946.]] Suđenje počinje 7. veljače 1946., a po optužnici za "''davanje podrške ustaško-okupacijskoj vlasti te za nastavak "protunarodnog rada" nakon završetka rata''". U obrazloženju se navodilo i da sestre (posebno Žarka) "''nisu vršile svoj poziv – njegujući nemilosrdno (i s mržnjom) partizanske ranjenike, a dajući prednost ustaškim''". Optužba se proširuje i na prokazivanje ranjenih partizana (koji su ubijeni tijekom ustaškog napada na Otočac).<ref name="životopis"/> SaS njom su osuđene još i: Verena Fostač, Eutihija Novak, Hubertina Džimbeg i Celestija Lucija Radošević.
 
Sestra Hubertina Džimbeg , svjedočila je o suđenju kao "urnebesu". Višekratna ispitivanja i prijetnje prije suđenja, nisu donijele ono su [[komunisti]] očekivali jer, unatoč okrutnim ispitivanjima, sestre nisu priznale ništa, a na suđenju su se branile same, jer u njihovu korist nije svjedočio nitko. Nakon čitanja presude, jedan od nazočnih [[partizan]]a se bacio na sestru osuđenu na smrt i izubijao je pred nazočnima.<ref name="životopis"/> Sestra Žarka (kao prvooptužena) osuđena je na kaznu smrti vješanjem, a ostale sestre na kaznu smrti strijeljanjem. Nakon žalbe presuda sestri Žarki preinačena je na smrtnu kaznu strijeljanjem, a ostale sestre osuđene su na 20 godina zatvora s prisilnim radom. Strijeljana je uza zid kapelice svete Marije Magdalene u [[Gospić]]u [[16. svibnja]] 1946.
 
Mons. [[Mile Bogović]], biskup [[Gospićko-senjska biskupija|gospićko-senjski]] je izdao [[3. travnja]] [[2011.]] proglas namjere pokretanja postupka za proglašenje blaženom i svetom, a na zamolbu postulatora mons. Juraja Batelje te uz jednoglasni pristanak [[Hrvatska biskupska konferencija|Hrvatske biskupske konferencije]] i ''[[nihil obstat]]'' [[Kongregacija za kauze svetaca|Kongregacije za kauze svetaca]].<ref>[http://www.hrvatski-mucenici.net/mucenici-i-zrtve/postulature-i-vicepostulature/s-zarka-ivasic.html Sestra Žarka Ivasić (1908. – 1946.)] Pristupljeno 15. srpnja 2013.</ref>