Milan Martić: razlika između inačica

Izbrisani sadržaj Dodani sadržaj
Nema sažetka uređivanja
Kubura (razgovor | doprinosi)
Nema sažetka uređivanja
Redak 5:
Bio je jedan od glavnih vođa pobune dijela Srba u Hrvatskoj i antagonista u [[Domovinski rat|Domovinskom ratu]]. Kada je [[1990.]], nakon prvih demokratskih izbora na vlast došao [[HDZ]] na čelu s [[Franjo Tuđman|Franjom Tuđmanom]], bio je načelnik kninske milicije. Martić postaje zapovjednikom svim policijskim postajama koje su otkazale poslušnost hrvatskoj vlasti. U ljeto iste godine tadašnja vlada RH je donijela zapovijed o razoružanju rezervnog sastava milicije na tlu [[Hrvatska|Hrvatske]]. Kninska milicija na čelu s Martićem oglušila se na taj poziv, odmetnula od Vlade RH i u suradnji s tadašnjim načelnikom općine Knin i Zajednice općina Sjeverne Dalmacije i Like [[Milan Babić|Milanom Babićem]] proglasila ratno stanje i postavila barikade na svim cestama oko [[Knin|Knina]], koje su čuvali pobunjenički ekstremisti koje je sama milicija naoružala, te su tako ta područja postala izvan dosega legitimne novoizabrane hrvatske vlasti. Taj je događaj poznat kao [[Balvan-revolucija|Balvan revolucija]] i zbio se 17. kolovoza 1990. Nakon otkazivanja poslušnosti Vladi RH, skupa sa svojim pristašama formirao je kninsku miliciju koja je naoružavala srpske pobunjenike, sudjelovala u terorističkim napadima na hrvatske redarstvenike (posebno na [[Krvavi Uskrs|Uskrs 1991.]]) i koja je postala temelj za osnivanje [[Srpska vojska Krajine|Srpske vojske Krajine]]. Također surađuje i s [[Ratko Mladić|Ratkom Mladićem]], kasnijim zapovjednikom vojske bosanskih Srba, koji je u to vrijeme bio na čelu garnizona bivše JNA u Kninu. Nakon [[Operacija Bljesak|oslobađanja zapadne Slavonije]] za odmazdu naredio je [[raketiranje Zagreba]], u kojem je poginulo 7 civila, i time se osobno pohvalio pred kamerama Radiotelevizije Srbije što je kasnije poslužilo kao glavni dokaz tužiteljstva za [[ratni zločin]]. Osim Zagreba, odgovoran je i za raketiranje [[Karlovac|Karlovca]] i [[Jastrebarsko]]g.
 
Nakon [[Operacija Oluja|vojno-redarstvene operacije Oluje]], u kojoj su hrvatska vojska i policija oslobodile okupirana područja pod nadzorom pobunjenih Srba, pobjegao je iz Hrvatske i većinu se vremena od ruke pravde skrivao u dijelu BiH koji su držali Srbi ([[Republika Srpska|Republici Srpskoj]]). Predao se [[Haag]]u 15. svibnja 2002., ali nakon što su ga srpske vlasti bile prisiljene izručiti.
 
Nakon neuspjeha protuudarne [[Operacija Vaganj 95|operacije Vaganj 95]], potpisao je dokument nadnevka [[4. rujna]] [[1995.]], koji je klasificiran kao "vojna tajna" i "strogo povjerljivo", kojim je predviđeno osnivanje vojne formacije t.zv. [[Oslobodilačka vojska RSK|Oslobodilačke vojske RSK]], čija je zadaća bila obnova propalog i neuspjelog velikosrpskog projekta t.zv. [[RSK]].<ref>Nenad Piskač: [http://www.hkv.hr/izdvojeno/komentari/nenad-piskac/21045-hmdcdr-knjiga-17-dokumenti-vojne-provenijencije-republike-srpske-krajine.html HMDCDR, knjiga 17.: Dokumenti vojne provenijencije Republike srpske krajine. Doma radi, za čitanje s razumijevanjem srpskih vrela, spreman!], Hrvatsko kulturno vijeće, 27. kolovoza 2015.<br>{{hakave}}</ref>
 
Predao se [[Haag]]u 15. svibnja 2002., ali nakon što su ga srpske vlasti bile prisiljene izručiti.
 
Bio je optužen u 19 točaka za zločine protiv čovječnosti i kršenje običaja i zakona ratovanja.