Ivan Kozarac: razlika između inačica

Od [[1900]]. do [[1906]]. godine, radi kao pisar u odvjetničkoj kancelariji Levina Plemića. U književnosti se javlja [[1902.]] godine kada objavljuje svoju prvu pjesmu ''Slavjanstvu'' te prvu crticu ''Slijepac''. Postaje politički aktivan u [[Hrvatska pučka napredna stranka|Hrvatskoj pučkoj naprednoj stranci]]. Godine [[1903]]., Ivan je obolio od tada neizlječive [[tuberkuloza|tuberkuloze]]. [[1906.]] godine je objavio svoju prvu i jedinu knjigu za života - ''Slavonska krv''. Ostale njegove knjige su mu bile izdane tek nakon njegove smrti [[1911]]. godine. Unatoč teškom zdravstvenom stanju, nije bio oslobađaju vojne službe te [[1907]]. godine odlazi u vojsku (prvo u [[Petrovaradin]], a potom u [[Karlovac]]). [[1909]]. godine vraća se iz vojske u rodni grad, ali u jesen iste godine odlazi u [[Zagreb]] gdje je zaposlen kao poslovođa Nakladnog fonda Društva hrvatskih [[književnik]]a i Društva hrvatskih redatelja. Godine [[1910.]] objavljuje pjesmu ''Milovo sam'', koju je posvetio Mariji Kozarac, udanoj Guttman u koju je Kozarac bio zaljubljen, no kako su bili u krvnom srodstvu ta ljubav nije bila moguća.<ref>[http://www.hkdrustvo.hr/hkdnovosti/clanak/120 hkdrustvo.hr: Izložba u Gradskoj knjižnici i čitaonici Vinkovci; Rođendan Ivana Kozarca 8. veljače 1885.], prisutpljeno 20. svibnja 2016.</ref> Njih dvoje se još nazivaju i ''šokačkim Romeom i Julijom'', a [[2016.]] je otkriven spomenik posvećen njima.