Wikipedija

Irenej Lionski: razlika između inačica

Pregledaj povijest
← Starija izmjenaNovija izmjena →
Izbrisani sadržaj Dodani sadržaj
VizualnoWikitekst
m manja dopuna i oblikovanje
Redak 1:
{{Infookvir svetac
| ime = Sveti Irenej Lionski
| slika = Saint Irenaeus.jpg
| veličina = 300px
| opis_slike =
| naslov = Svetac i crkveni otac
| nadnevak rođenja = [[130.]]
| mjesto rođenja = [[Izmir|Smirna]]
Line 13 ⟶ 14:
| slavi se u = [[Rimokatolička Crkva]]<br>[[Pravoslavna Crkva]]<br>[[Anglikanska Crkva]]<br>[[Luteranska Crkva]]<br>[[Istočne pravoslavne Crkve]]
| nadnevak spomendana = [[28. lipnja]]
| simboli na slikama toga svetca = biskupski štap, palmina grana
| zaštitnik =
| zaštitnik zemljopisno =
| zaštitnik zanimanja =
| glavna svetišta = Bazilika sv. Ireneja, [[Lyon]]
}}
'''Sveti Irenej Lionski''' ([[grčki jezik|grč.]] {{Unicode|Εἰρηναῖος}}, ''Eir&#275;náios'', [[latinski|lat.]] ''Irenaeus'', "mirotvorac"; [[Izmir|Smirna]], [[130]]. - [[Lyon]], [[202]].), [[teolog]] protiv [[gnosticizam|gnostika]], [[biskup]] [[Katolička Crkva|Katoličke Crkve]],. aŠtuje štovan jese kao [[svetac]] i [[crkveni oci|crkveni otac]]. Napisao je prvi prikaz svega poklada kršćanskoga nauka i na taj način postao utemeljitelj kršćanske [[teologija|teologije]] ili "otac katoličke [[dogmatikadogmatska teologija|dogmatike]]", kako ga neki nazivaju.
 
== Životopis ==
===Mladost i obrazovanje===
Irenej je rodom iz [[Mala Azija|Male Azije]], vjerojatno iz Smirne, gdje je još bila vrlo živa predaja o [[apostol]]ima koji su ondje djelovali, osobito o [[Ivan Evanđelist|sv. Ivanu]] i [[sveti Pavao|sv. Pavlu]]. Nije poznata točna godina Irenejeva rođenja, no rodio se negdje početkom 2. stoljeća. Podrijetlom je bio [[Grci|Grk]], a u mladosti je stekao izvaredno bogatu i svestranu izobrazbu.
 
Rodom je iz [[Mala Azija|Male Azije]], vjerojatno iz Smirne, gdje je još bila vrlo živa predaja o [[apostol]]ima koji su ondje djelovali, a osobito o [[Ivan Evanđelist|sv. Ivanu]] i [[sveti Pavao|sv. Pavlu]]. Nije poznata točna godina Irenejeva rođenja, no rodio se negdje početkom 2. stoljeća. Podrijetlom je bio [[Grci|Grk]], a u mladosti je stekao izvaredno bogatu i svestranu izobrazbu. Odrastao je u kršćanskoj obitelji, a glavni su mu učitelji bili sveti [[Sveti Polikarp|Polikarp]], [[Meltion Sardski]] i drugi, od kojih je dobio dobru formaciju, religioznu, [[filozofija|filozofsku]] i teološku formaciju. Dobro je poznavao [[Sveto pismo]] i prve spise ranih kršćanskih pisaca. Usto je dobro poznavao djela klasične [[Antička književnost|klasične književnosti]]i, kao i spise raznih [[hereza|krivovjeraca]] svoga vremena. Glavni je pak Irenejev učitelj bio sveti Polikarp, biskup u Smirni. Prema vlastitom priznanju, njegov je nauk požudno u srce upijao i njime se hranio. Osobnost toga biskupa ostavila je na njega silan dojam, pa je još i u starosti rado pripovijedao o svojim susretima s Polikarpom, koji je bio učenik apostola Ivana.
 
Glavni je pak Irenejev učitelj bio sveti Polikarp, biskup u Smirni. Prema vlastitom priznanju, njegov je nauk požudno u srce upijao i njime se hranio. Osobnost toga biskupa ostavila je na njega silan dojam, pa je još i u starosti rado pripovijedao o svojim susretima s Polikarpom, koji je bio učenik apostola Ivana.
Ne zna se točno godina kada je Irenej iz Male Azije došao u [[Galija (rimska provincija)|Galiju]], u Lyon, a nije nam sa sigurnošću poznato ni koji je razlog njegova dolaska. Kršćanstvo se u Lyonu ukorijenilo već u prvoj polovici 2. stoljeća i to među pučanstvom što se doselilo iz Azije. Bio lionski biskup od [[177]]. Oko 177. u tom se gradu već nalazila brojna kršćanska zajednica, dobro organizirana kojoj je na čelu bio devedesetogodišnjak Potin. Irenej koji je u biskupstvu naslijedio Potina koji je podnio mučeništvo pod [[Marko Aurelije|Markom Aurelijem]]. Po predaji Crkve mučenik je bio i sam Irenej, kao i sv. [[Grgur Turonski]]. Ovaj posljednji izričito tvrdi da je Irenej "život završio mučeništvom". Bilo je to za [[Septimije Sever|Septimija Severa]] i njegova progonstva kršćana [[202]]. i [[203]]. godine. Grgur piše: "Irenej je pokopan u bazilici sv. Ivana, pod oltarom". Ta je bazilika tijekom vremena promijenila svoga titulara, te je postala bazilikom sv. Ireneja. U vrijeme [[hugenotski ratovi|hugenotskih ratova]] u [[Francuska|Francuskoj]] bila je [[1562]]. opljačkana, a njezine su relikvije obesčašćene.▼
 
===Pastoralno djelovanje i mučeništvo===
== Djela ==▼
[[File:Lyon - Église Saint-Irénée-004 - Entrée.jpg|thumb|Bazilika sv. Ireneja.]]
Ne zna se točna godina kada je Irenej iz Male Azije došao u [[Galija (rimska provincija)|Galiju]], u Lyon, a nije nam sa sigurnošću poznato ni koji je razlog njegova dolaska. Kršćanstvo se u Lyonu ukorijenilo već u prvoj polovici 2. stoljeća i to među pučanstvom što se doselilo iz Azije. Brojnoj kršćanskoj zajednici, dobro organiziranoj, na čelu je bio devedesetogodišnji biskup [[Potin]].
 
▲Ne zna se točno godina kada je Irenej iz Male Azije došao u [[Galija (rimska provincija)|Galiju]], u Lyon, a nije nam sa sigurnošću poznato ni koji je razlog njegova dolaska. Kršćanstvo se u Lyonubiskupstvu ukorijenilo već u prvoj polovici 2178. stoljeća i to među pučanstvom što se doselilo iz Azije. Bio lionski biskup od [[177]]. Oko 177. u tom se gradu već nalazila brojna kršćanska zajednica, dobro organizirana kojoj je na čelu bio devedesetogodišnjak Potin. Irenej koji je u biskupstvugodine naslijedio Potina, koji je podnio mučeništvo pod [[Marko Aurelije|Markom Aurelijem]]. Po predaji Crkve mučenik je bio i sam Irenej, kao i sv. [[Grgur Turonski]]. Ovaj posljednji izričito tvrdi da je Irenej "život završio mučeništvom". Bilo je to za [[Septimije Sever|Septimija Severa]] i njegova progonstva kršćana [[202]]. i [[203]]. godine. Grgur piše: "Irenej je pokopan u bazilici sv. Ivana, pod oltarom". Ta je bazilika tijekom vremena promijenila svoga titulara, te je postala bazilikom sv. Ireneja. U vrijeme [[hugenotski ratovi|hugenotskih ratova]] u [[Francuska|Francuskoj]] bila je [[1562]]. godine opljačkana, a njezine su relikvije bile obesčašćene.
Dragocjen je Irenejev nauk i o [[Euharistija|Euharijstiji]], zatim o [[sveta Marija|Blaženoj Djevici Mariji]], koju naziva novom [[Eva|Evom]], tj. novom majkom svega otkupljenoga čovječanstva.▼
 
===Teološka misao===
Misli pa i djela sv. Ireneja pod utjecajem su samog Polikarpa koji je bio učenik Ivana evanđelista. Ona su svjedočanstva apostola tradicije, koja se u ono vrijeme borila protiv različitih hereza, osobito [[gnosticizam|gnosticizma]]. Od autentičnih djela sv. Ireneja sačuvane su nam dvije rasprave. Dokazivanje apostolskog propovijedanja i izlaganje apostolskog propovijedanja u kojima na kratak i sažet način izlaže tradicionalni nauk Crkve o [[Bog Otac|Bogu Ocu]], Stvoritelju; [[Isus|Sinu]], Otkupitelju; o [[Duh Sveti|Duhu Svetom]].▼
[[Slika:Saint irenee saint irenee.jpg|200px150px|thumb|Irenej Lionski, [[Vitraj|vitraj]] u lionskoj bazilici sv. Ireneja.]] ▼
 
Irenej je bio prvi teolog koji se trudio razraditi globalnu sintezu kršćanstva, i to unutar povijesnog trenutka koji je bio obilježen velikim kulturnim događajima:▼
Međutim postao je poznat svojim djelom "Protiv hereza" ([[latinski|lat.]] ''Adversus Haereses'') u kojem se suprotstavlja gnostičkom nauku. Djelo ima pet knjiga. U [[grčki jezik|grčkom jeziku]] posjedujemo samo fragmente kod kasnijih pisaca. ([[Epifanije]]). No latinski prijevod iz 4. st. sačuvan je u cijelosti. Djelo je utemeljeno na širokoj teološkoj osnovi, ne samo protiv gnostika nego protiv hereza uopće. Kao osnovu uzima [[Valentin (filozof)|Valentinovu]] gnozu. Napisano je između [[178]]. i [[188]]. godine. Prva knjiga donosi detaljnu dokumentaciju o gnosticizmu, napose Valentinova sustava i njegove škole. Druga knjiga donosi detaljno i sustavno pobijanje valentinovske gnoze i to na [[razum]]skom planu. Irenej se spušta na razinu gnostičkih načela kako bi pokazao njihovu krhkost i nedosljednost. U trećoj knjizi prelazi se na pobijanje na temelju Svetog pisma. Naglašava [[kanon]] svetih knjiga [[Novi zavjet|Novog zavjeta]], a pri dokazivanju se neprestano služio Starim i Novim zavjetom. U četvrtoj knjizi prilazi se pobijanju gnosticizma ''per Domini sermones'', neprestano podvlačeći jedinstvenost dvaju Zavjeta, što predstavlja temeljni dokaz u polemici. Peta knjiga trebala je zapravo biti nastavak dokazivanja iz četvrte, s tim da se kao dokazni materijal uzmu kanonske poslanice, ali zapravo knjiga nadugačko raspravlja o uskrsnuću tijela koje su gnostici nijekali. ▼
 
Drugo Irenejevo djelo, ''Demonstratio...'' (Dokazivanje apostolskog navještaja), pronađeno je tek [[1904]]. u [[armenski|armenskom]] prijevodu. To je kratko izlaganje vjerskih istina na pučki način. Prvi je to pokušaj biblijskog [[katekizam|katekizma]]. Dijeli se na dva dijela. Prvi je dio teološki, te izlaže kršćanske istine iz [[Simboli vjere|Simbola vjere]] (Bog, stvaranje čovjeka, pad, povijest čovječanstva do utjelovljenja Kristova i otkupljenja). Drugi je kristološki i obrađuje ispunjenje [[mesija]]nskih proroštva u Kristu. Moguće je da je ovo Irenejevo djelo služilo kršćanima kao apologija protiv [[Židovi|Židova]]. Oba ova Irenejeva djela među sobom se nadopunjuju.▼
 
Povijesni dokazi o starosti nekih [[apokrifi|apokrifnih]] evanđelja se dokazuju iz Irenejevih djela, osobito o takozvanom gnostičkom [[Tomino evanđelje|Tominu evanđelju]]. Do [[1945]]. kada su otkriveni [[kodeks]]i u [[Nag Hamadi]]ju, jedini dokaz da postoji ovaj i neki drugi apokrifni tekstovi bili su citati sv. Ireneja u njegovim polemikama protiv heretika koji su bili sljedbenici Valentina (valentinijani).▼
 
== Misao ==
▲[[Slika:Saint irenee saint irenee.jpg|200px|thumb|Irenej Lionski]]
▲Irenej je bio prvi teolog koji se trudio razraditi globalnu sintezu kršćanstva, i to unutar povijesnog trenutka koji je obilježen velikim kulturnim događajima:
 
*Rađanje unutar kršćanstva gnoze kao prve hereze čiji je nauk oduševljavao mnoge kršćane.
Line 48 ⟶ 45:
Sv. Irenej sa svojim djelom želio je odgovoriti i pokazati na pogreške unutar gnosticizma dok je naspram neplatonizma bio otvoren za dijalog i raspoložen prihvatiti neka načela ove filozofije.
 
Bio je prvi kršćanski filozof koji je upotrebio načelo apostolskog nasljedstva kako bi se suprostavio „neprijateljima"neprijateljima".“ Upravo u djelu „Protiv''Protiv hereza“krivovjerja'' piše:
 
{{citat|Apostolska predaja objavljuje se po čitavom svijetu, pokazuje se u svakoj Crkvi svima koji žele vidjeti istinu, a mi možemo nabrojiti sve izabrane biskupe, izabrane od samih apostola, od tada pa sve do dan danas. (Apostoli) su htjeli da oni koje ostavljaju kao nasljednike budu savršeni i besprijekorni u svemu, njima su prenijeli svoje vlastito poslanje naučavanja.}}
 
Zanimljivo je i veoma poučno uočiti motiv koji je Ireneja vodio kod pisanja njegovog velikog djela „Protiv''Protiv hereza“krivovjerja''. Bila je to ljubav. Njemu nije do toga da osudi one u zabludama, već da ih pridobije „za"za Isusa Krista, koji je iz neizmjerne ljubavi postao ono što smo mi, da bi nas usavršio u onome što je on".“ Taj motiv govori o njegovoj izvanrednoj ljudskoj i kršćanskoj plemenitosti (''Adversus Haereses'', III, 3,1: PG 7,848). Adversus haereses;
 
Irenej pokazuje nizapostolsko apostolskog nasljedstvanasljedstvo kao jamstvo u ustrajnosti u Božjoj Riječi te upućuje na Crkvu „sjedinjenu"sjedinjenu, staru i svima poznatu“poznatu" koja je utemeljena u [[Rim]]u od aposolaapostola [[sveti Petar|Petra]] i [[sveti Pavao|Pavla]]“;. dajućiTime daje važnost tradiciji vjere, koja tako dolazi sigurno do nas preko apostola, posredstvom biskupa koji su došli nakon njih. Na taj način, po Ireneju, za sveopću Crkvu biskupsko nasljedstvo postaje znak, kriterij i jamstvo upravo tog nasljedovanja neprekinute apostolske vjere (''Adversus Haereses'', III, 3,2: PG 7,848):
 
{{citat|Ovoj Crkvi zbog njezina prvenstva moraju težiti sve Crkve, to jest svi vjernici, jer se u njoj oduvijek čuva apostolska Predaja...“}}
Line 62 ⟶ 59:
{{citat|S ovim redom i redoslijedom došla je do nas predaja koja je u Crkvi počevši od apostola i propovijedanja istine. To je dokaz da je jedina i istinita apostolska vjera koja je prenijeta i očuvana u istini.}}
 
▲Dragocjen je Irenejev nauk i o [[Euharistija|Euharijstiji]], zatimte o [[sveta Marija|Blaženoj Djevici Mariji]], koju naziva novom [[Eva|Evom]], tj. novom majkom svega otkupljenoga čovječanstva.
 
▲Misli pa i djela sv. Ireneja pod utjecajem su samog Polikarpa koji je bio učenik Ivana evanđelista. Ona su svjedočanstva apostola tradicije, koja se u ono vrijeme borila protiv različitih hereza, osobito [[gnosticizam|gnosticizma]]. Od autentičnih djela sv. Ireneja sačuvane su nam dvije rasprave. Dokazivanje apostolskog propovijedanja i izlaganje apostolskog propovijedanja u kojima na kratak i sažet način izlaže tradicionalni nauk Crkve o [[Bog Otac|Bogu Ocu]], Stvoritelju; [[Isus|Sinu]], Otkupitelju; o [[Duh Sveti|Duhu Svetom]].
 
▲== Djela ==
[[File:POxy405.jpg|thumb|Ulomci prijepisa Irenejeva djela ''Protiv krivovjerja'' (kraj 2. stoljeća).]]
Od autentičnih djela sv. Ireneja sačuvana su nam dva djela.
 
Najpoznatije Irenejevo djelo je '''''Protiv krovovjerja''''' ([[latinski|lat.]] ''Adversus Haereses'') u kojem se suprotstavlja gnostičkom nauku. Djelo ima pet knjiga. U [[grčki jezik|grčkom jeziku]] posjedujemo samo fragmente kod kasnijih pisaca ([[Epifanije]]). No latinski prijevod iz 4. stoljeća sačuvan je u cijelosti. Djelo je utemeljeno na širokoj teološkoj osnovi, ne samo protiv gnostika nego protiv hereza uopće. Kao osnovu uzima [[Valentin (filozof)|Valentinovu]] gnozu. Napisano je između [[178]]. i [[188]]. godine.
 
▲Međutim postao je poznat svojim djelom "Protiv hereza" ([[latinski|lat.]] ''Adversus Haereses'') u kojem se suprotstavlja gnostičkom nauku. Djelo ima pet knjiga. U [[grčki jezik|grčkom jeziku]] posjedujemo samo fragmente kod kasnijih pisaca. ([[Epifanije]]). No latinski prijevod iz 4. st. sačuvan je u cijelosti. Djelo je utemeljeno na širokoj teološkoj osnovi, ne samo protiv gnostika nego protiv hereza uopće. Kao osnovu uzima [[Valentin (filozof)|Valentinovu]] gnozu. Napisano je između [[178]]. i [[188]]. godine. Prva knjiga donosi detaljnu dokumentaciju o gnosticizmu, napose Valentinova sustava i njegove škole. Druga knjiga donosi detaljno i sustavno pobijanje valentinovske gnoze i to na [[razum]]skom planu. Irenej se spušta na razinu gnostičkih načela kako bi pokazao njihovu krhkost i nedosljednost. U trećoj knjizi prelazi se na pobijanje na temelju Svetog pisma. Naglašava [[kanon]] svetih knjiga [[Novi zavjet|Novog zavjeta]], a pri dokazivanju se neprestano služio Starim i Novim zavjetom. U četvrtoj knjizi prilazi se pobijanju gnosticizma ''per Domini sermones'', neprestano podvlačeći jedinstvenost dvaju Zavjeta, što predstavlja temeljni dokaz u polemici. Peta knjiga trebala je zapravo biti nastavak dokazivanja iz četvrte, s tim da se kao dokazni materijal uzmu kanonske poslanice, ali zapravo knjiga nadugačkozapravo raspravlja o uskrsnuću tijela koje su gnostici nijekali.
 
▲DrugoU Irenejevodjelu djelo,'''''Dokazivanje apostolskoga navješćivanja'''Demonstratio...'' (Dokazivanje''Demonstratio apostolskogpraedicationis navještajaapostolicae''), pronađenoIrenej jena tekkratak i sažet način izlaže tradicionalni nauk Crkve o [[1904Bog Otac|Bogu Ocu]]. uStvoritelju, [[armenskiIsus|armenskomSinu]] prijevodu.Otkupitelju Toi jeo kratko[[Duh izlaganjeSveti|Duhu vjerskih istina na pučki načinSvetom]]. Prvi je to pokušaj biblijskog [[katekizam|katekizma]]. Dijeli se na dva dijela. Prvi je dio teološki, te izlaže kršćanske istine iz [[SimboliApostolsko vjerevjerovanje|Simbola vjere]] (Bog, stvaranje čovjeka, pad, povijest čovječanstva do utjelovljenja Kristova i otkupljenja). Drugi je [[Kristologija|kristološki]] i obrađuje ispunjenje [[mesija]]nskih proroštvaproroštava u Kristu. Moguće je da je ovo Irenejevo djelo služilo kršćanima kao apologija protiv [[Židovi|Židova]]. Oba ova Irenejeva djela među sobom se nadopunjuju. Djelo je bilo izgubljeno sve dok 1904. godine nije pronađen [[armenski|armenski]] prijevod.
 
▲Povijesni dokazi o starosti nekih [[apokrifi|apokrifnih]] evanđelja se dokazuju iz Irenejevih djela, osobito o takozvanom gnostičkom [[Tomino evanđelje|Tominu evanđelju]]. Do [[1945]]. kada su otkriveni [[kodeks]]i u [[Nag Hamadi]]ju, jedini dokaz da postoji ovaj i neki drugi apokrifni tekstovi bili su citati sv. Ireneja u njegovim polemikama protiv heretika koji su bili sljedbenici Valentina (valentinijani).
 
==Izvori==
;Bilješke i literatura
* [[Josip Antolović (svećenik)|Josip Antolović]], [http://sveci.net/index.php/component/content/article/2-uncategorised/718-sveti-irinej ''Sveti Irenej, biskup i mučenik''], u ''Duhovni velikani: sveci Katoličke crkve'', Filozofsko-teološki institut [[Družba Isusova|Družbe Isusove]], Zagreb, 1998., I. svezak, ISBN 9536257483, str. 625-628, sveci.net
* [[Tomislav Janko Šagi-Bunić]], [https://www.scribd.com/doc/60958056/Tomislav-J-Šagi-Bunić-Povijest-kršćanske-literature-svezak-I ''Povijest kršćanske literature''], [[Kršćanska sadašnjost]], Zagreb, 1986., str. 409-471
* [[Benedikt XVI.]], [http://www.ika.hr/bilteni/bilten_13-2007.pdf ''Apostolska predaja znak je istine prisutne u Crkvi''], kateheza na općoj audijenciji 28. ožujka 2007., Tjedni bilten 13/2007., str. 26-27, [[Informativna katolička agencija|IKA]]
 
==Vanjske poveznice==
{{commons|Category:Irenaeus}}
;Mrežna mjesta
* [http://www.documentacatholicaomnia.eu/20_30_0130-0202-_Iraeneus.html Iraeneus], Irenejeva djela na portalu Documenta Catholica Omnia {{eng oznaka}}{{lat oznaka}}
* Andrea Filić, [http://hrcak.srce.hr/index.php?show=clanak&id_clanak_jezik=202210 ''Rekapitulacija i civilizacija ljubavi. Prilog utemeljenju Šagi-Bunićeve tvrdnje da je Mt 25,40 sastavnica Irenejeva nauka o rekapitulaciji svega u Isusu Kristu''], [[Crkva u svijetu]] 1/2015., [[Hrčak (portal)|Hrčak]]
 
{{Predložak:Crkveni oci}}
Dobavljeno iz "https://hr.wikipedia.org/wiki/Irenej_Lionski"