Otvori glavni izbornik

Promjene

bez sažetka
| napomena =
}}
'''Nacionalsocijalistička njemačka radnička stranka''' (njemački: njem. ''Nationalsozialistische Deutsche Arbeiterpartei'', skraćeno '''NSDAP'''), na hrvatskom jeziku češće se rabi naziv '''Nacionalsocijalistička stranka''', bila je politička stranka u [[Weimarska Republika|Njemačkoj]] između 1919. i 1945. Prije promjene naziva, do 1920., zvala se Njemačka radnička stranka (njemački: Deutsche Arbeitpartei, skraćeno DAP).
Vođa ove stranke bio je [[Adolf Hitler]], koji će kasnije postati [[kancelar Njemačke]] (1933.), a na taj položaj postavit će ga tadašnji [[Predsjednik Njemačke|njemački predsjednik]] [[Paul von Hindenburg]], a nakon smrti potonjeg, preuzet će i titulu njemačkog predsjednika (1934.). Hitler će ubrzo uspostaviti [[totalitarizam|totalitaristički]] režim. Država će dobiti i novi naziv, [[Treći Reich]].
Nacionalsocijalistička ideologija naglašava uništenje dviju protivnih ideologija - [[komunizam]]a i [[Demokracija|demokracije]]. Također nacionalsocijalistička ideologija najavljuje i "rasnu čistoću [[Nijemci|njemačkoga naroda]]". U vrijeme nacionalsocijalističke vladavine vršena je represija prema [[Židovi|Židovima]] i [[Romi]]ma.
 
Učinak udara na SA odmaknuo je Nacističku stranku od socijalnih i probližio ju rasnim problemima, uglavnom problemima Židova, čija su politička i ekonomska prava znatno smanjena. Najjači udarac Židovima dao je [[Nürnberški zakon]], čime je su Židovi potpuno izbačeni iz njemačkog zakona, ukinuto im je državljanstvo i zabranjeno miješanje i sklapanje brakova s ''[[Arijska rasa|Arijcima]]''. Udar na Židove [[1936.]] do [[1937.]] nakratko je prestao zbog [[XI. Olimpijske igre - Berlin 1936.|Olimpijskih igara]], no ponovno se pokreću napadi na njih u studenome [[1938.]] kada počinje ''[[Kristallnacht]]'' ("Kristalna noć"), kada je ubijeno 100 židova i 30 000 uhićeno i odvedeno u [[Koncentracijski logor|koncentracijske logore]], a tisuće židovskih domoba, poslovnica, [[sinagoga]] itd. je razrušeno i spaljeno. To je zadovoljilo nacistički stranački vrh, no regionalne nacističke vođe provodile su još radikalnije činove protiv židova. No, kasnije će i vrh stranke krenuti još radikalnije i povećati broj žrtava, posebno [[1941.]], [[1942.]] i [[1943]]. Najviše Židova ubijeno je [[1945]]. pred pad Njemačke.
 
 
Paradoksno, što je više i više nacizam prevladavao u njemačkom društvu, nacistička stranka kao organizacija postajala je sve manje i manje važna u usporedbi sa strukturom vodstva režima. Hitlerovo vodstvo se gledalo, ne kao stranačko, već kao vodstvo samoga Hitlera. Hitlerovi podređeni, kao Himmler i Goebbels, ovisili su o Hitlerovoj slobodnoj volji, a njihov osobni uspjeh nije ovisio o visokom položaju kojeg su imali, nego ponovno, o Hitlerovoj slobodnoj volji. Stranka nije imala svoje vodstvo niti proces donošenja službenih odluka, nije imala ''[[Politbiro]]'', ni Centralne komitete, ni Stranački kongres. Stranačko kancelarstvo je na papiru vodilo stranku na čelu s [[Rudolf Hess|Hessom]], no u stvarnosti on, ni Stranačko kancelarstvo, nisu imali nikakvu moć, jer je Hess bio samo figura. Tako je bilo sve do 1941. kada je Hess odletio u [[Britanija|Britaniju]] izvršavajući svoju "mirovnu misiju". Tada je Hess zamijenjen [[Martin Borman|Martinom Bormanom]] koji je dao nekakvu moć Stranačkom kancelarstvu, no to je uspio samo zato jer mu je Hitler to odobrio kao svome političkome tajniku. Pravu moć u Trećem Reichu imao je Himlerov [[SS]] i Goebbelsovo Ministarstvo propagande, a djelovali su u sjeni Hitlerovoga ureda.
Do 1945. Nacistička stranka i njemačka država bili su nerazdvojni. Najfanatičniji pripadnici NSDAP-a su izvršili samoubojstvo, pobjegli ili bili uhićeni na kraju rata. Ostali su spalili svoje stranačke iskaznice i pokušali se uklopiti u posljeratno njemačko društvo. Na kraju rata nacizam se sveo na obožavanje Hitlera, a njegova smrt oslobodila je mnoge naciste odanosti prema nacizmu. U svome [[Politički testament|političkome testamentu]], Hitler je postavio Bormanna na mjesto stranačkoga šefa, no imenovani nije postao vođom stranke jer za njega Nacistička stranka nije imala osnovu bez Hitlera. Nacistička stranka je zabranjena od stranke američkih okupacijskih vlasti i počeo je dugi proces [[denacifikacija|denacifikacije]] na sudovima, sveučilištima školama itd. Nije bilo pokušaja ni otpora da se stvori nacističko podzemlje. [[1949]]. nastavio se normalni politički život u [[Zapadna Njemačka|Zapadnoj Njemačkoj]], nacizam je skoro izumro. U [[Istočna Njemačka|Istočnoj Njemačkoj]] komunističke vlasti strogo su motrile na bivše naciste i najmanji oblik pojave nacizma odmah je bio strogo kažnjavan.
 
Od 1949. bilo je mnogih pokušaja da se stvori ultra-nacionalistička stranka u Njemačkoj, no javno se nisu iskazivale kao nacističke, niti su rabile nacističke slogane. [[Deutsche Reichspartei|Njemačka stranka Reciha]] (''Deutsche Reichspartei'', DRP), bila je sastavljena od mnogo bivših nacista, imali su pet članova u ''[[Bundestag]]u'' na izborima 1949., no poraženi su [[1953]]. 60-ih godina, predsjednik DRP-a, [[Adolf von Thadden]], izjavio je da stranke nema budućnosti i ukinuo ju [[1964]]. Von Thadden (čija je polusestra [[Elisabeth von Thadden]] smaknuta od nacista jer je bila član [[Njemački pokret otpora|Njemačkog pokreta otpora]]) stvorio je novu stranku, paralelnu DRP-u, [[Nacionalna demokratska stranka Njemačke|Nacionalnu demokratsku stranku Njemačke]] (''Nationaldemokratische Partei Deutschlands'', NPD), koja i danas postoji, a vođa joj je [[Udo Voigt]]. NPD je preživjela nekoliko pokušaja da je se zabrani od stranke Federalnog ustavnog suda Njemačke zbog razloga jer je neo-nacistička stranka. Dobivala je nekoliko mjesta u ''Landstazima'' u njemačkim državama, ponajviše u [[Istočna Njemačka|bivšoj Istočnoj Njemačkoj]], no nikada nije dobila 5% glasova koji su potrebni za zastupničko mjesto u ''Bundestagu''. NPD ima 5 300 registriranih članova, a glavni cilj stranke je zabrana imigracije.
 
 
==Stranački sastav==
 
===Vojno članstvo===
Nacističke pristalice koje su željele izgraditi vojnu karijeru, novačili su se u ''[[Waffen SS]]'', no velik broj njih se unovačio i u ''Wehrmacht'', a kasnije još više jer je počeo [[Drugi svjetski rat]]. Rano novačenje u ''Wehrmachtu'' bilo je dopušteno samo politički neaktivnima , a svaki nacist koji bi prišao vojsci morao je istupiti iz Nacističke stranke.
 
Od takvoga novačenja se kasnije odustalo, a kad je počeo rat u ''Wehrmachtu'' je bilo i članova Nacističke stranke. ''Wehrmachtova'' pričuva je također imala velik broj nacista, a među poznatijima su i [[Reinhard Heydrich]] i [[Fritz Todt]], pripadnici ''[[Luftwaffe]]a'', te također bojnik ''Waffen SS-a'', Ronald von Brysonstofen i [[Karl Hanke]].
*[[Volkssturm]]
*[[Treći Reich|Nacistička Njemačka]]
 
 
==Izvori==
 
[[Kategorija:Nacizam]]
 
[[Kategorija:Povijest Njemačke]]
[[Kategorija:Povijest Austrije]]