Heraklije: razlika između inačica

[[Datoteka:Bernat, Martin Saint Helena & Heraclius taking the Holy Cross to Jerusalem.jpg|thumb|right|Heraklije]]

 

Heraklije je sin [[egzarh]]a [[Kartaga|Kartage]] Heraklija i Epifanije, a rodio se oko 575. godine. Posljednjih godina vladavine cara [[Foka|Foke]] carstvo su potresali nasilni vjerski sukobi, provale Slavena i neuspješne urote. 608. godine [[egzarh]] [[Kartaga|Kartage]] Heraklije se pobunio i poslao flotu pod zapovjedništvom svog sina, koji se isto tako zvao Heraklije, da opsjedne [[Carigrad]]. Herakliju se pridružio rođak Niketa, koji je preoteo [[Cirenaik]]u i [[Egipat]] [[Foka|Fokinom]] generalu Bonosu. Heraklije je stigao do prijestolnice i počeo tajne pregovore s Priskom, jednim od najviših Fokinih vojnih dužnosnika. Car ga je imenovao zapovjednikom tjelesne straže i vjenčao svojom kćeri Domencijom. Uz potporu Priska, [[carigradski patrijarh|carigradskog patrijarha]] Sergija I., te stranke Zelenih Heraklije Mlađi je zauzeo grad i osobno pogubio [[Foka, bizantski car|Foku]], te se 05. 10. 610. proglasio carem. Tada se vjenčao [[Fabija|Fabijom]], koja je kao carica uzela ime Eudokija. Ona mu je rodila kćer Eudokiju i sina [[Konstantin III.|Konstantina III.]], no umrla je 612. godine od [[epilepsija|epilepsije]]. Car je sina proglasio za sucara. 613. godine se vjenčao nećakinjom [[Martina|Martinom]], no ni narod ni crkva nisu prihvatili taj brak. Heraklije je ujedno poznat po tome što je pozvao Hrvate u Dalmaciju kako bi se borili protiv Avara.

Pred kraj Heraklijeva života započela je borba za vlast između njegova prvog sina [[Konstantin III., bizantski car|Konstantina III.]], te careve druge supruge Martine i njenog sina [[Heraklona|Heraklone]]. Car je umro [[11. veljače]] [[641.]], a odredio je da ga nasljede oba sina i Martina.

 

 

Mit o dobrom i sposobnom caru Herakliju koji je u potpuno suprotnosti s okrutnim, korumpiranim i nesposobnim [[Foka, bizantski car|Fokom]] je stvoren tijekom Heraklijeve dinastije. Po tom mitu koji živi i danas za sve vojne poraze tijekom prvih deset godina (610. - 620.) vladavine Heraklija kriv je Foka, za kasnije uspjehe zaslužan je Heraklije (620 - 630.), a za poraze od Arapa i gubitak 2/3 Bizantskog Carstva kriva je sudbina. Činjenica da je Heraklije jedini car u 1500 godina rimske povijesti koji je vlastoručno ubio svog prethodnika se zaboravlja kao i njegov incestni drugi brak protiv crkvene ili narodne volje.

 

{{Redoslijed|