Dragutin Domjanić: razlika između inačica

No edit summary
== Životopis ==
 
Dragutin Domjanić rođen je u selu Adamovec u Prigorju, nedaleko Sesveta, u plemenitaškoj obitelji Milivoja i Zorice Domjanić, kao Karlo Milivoj Ivan Franjo Ladislav Domjanić. Završio je pravo na fakultetu u [[Zagreb]]u ([[1898.]]), gdje je i doktorirao [[1899.]] Kasnije je bio sudac i vijećnik Banskog stola u Zagrebu. U književnosti se javlja sa zbirkom ''Pjesme'' ([[1909.]]) koja je bila napisana na [[Štokavsko narječje|štokavici]].
|štokavici]].
 
Bio je član [[JAZU]] i predsjednik [[Matica hrvatska|Matice hrvatske]] (1921.-1926). Prevodio je svjetski poznate liričare [[Goethe|Goethea]], [[Heinrich Heine|Heinea]], [[Paul Verlaine|Verlainea]] itd. U borbi "starih" i "mladih" u okviru hrvatske moderne na strani je "mladih". Pjevao je o duhovnoj ljubavi, o intimi plemićkih domova, o gospodarskim perivojima, markizama i kavalirima minulih dana. Strahuje od grubosti sadašnjice, žali za svijetom koji odumire, nepovjerljiv je prema novim idejama.
 
Ljubav prema prošlosti upućuje Domjanića svome materinjskom kajkavskom jeziku. Najpoznatije mu je djelo kajkavska zbirka: "Kipci i popevke", a pjesma ''[[wikisource:hr:Fala|Fala]]'' i ''Popevke sam slagal'', koje je obje uglazbio [[Vlaho Paljetak]]. I drugi hrvatski skladatelji, primjerice [[Emil Cossetto|Emil Cossetto]], [[Igor Kuljerić|Igor Kuljerić]] i [[Ivana Lang|Ivana Lang]] uglazbili su nekoliko Domjanićevih pjesama.
Njegova lirika, idilična, sentimentalna i rezignantna, podjednako obiluje i slikovitošću i glazbenošću. Na kajkavskom književnom jeziku je spjevao sve svoje pjesme. Napisao je i veći broj književnih prikaza, te nekoliko proznih crtica, koji su uglavnom u duhu njegovih lirskih interesa i stilske manire.