Razlika između inačica stranice »Rat u istočnoj Ukrajini«

ruska okupacija, dopuna
(ispravak netočnog , dopuna)
(ruska okupacija, dopuna)
}}
 
'''Rat na istoku Ukrajine''' ([[ukrajinski jezik|ukr.]] Війна на сході України) ili '''Oružani sukob na istoku Ukrajine''' ([[ruski]] Вооружённый конфликт на востоке Украины}}) je [[rat|oružani sukob]] koji se od proljeća 2014. u istočnim područjima [[Ukrajina|Ukrajine]] vodi između ukrajinskih vojnih i paravojnih formacija na jednoj, te pro-[[Rusija|ruskih]] [[separatizam|separatističkih]] paravojnih formacija samoproglašene [[Donjecka Narodna Republika|Donjecke Narodne Republike]] i [[Luganska Narodna Republika|Luganske Narodne Republike]] (od svibnja udruženih u [[Federativna Država Novorusija|Federativnu Državu Novorusiju]]) na drugoj strani, u početku predvođene ruskim državljaninom [[Igor Strelkov|Igorom Strelkovom]]. Do sukoba je došlo nekoliko mjeseci nakon što je na tzv. [[euromajdan]]skim protestima svrgnut dotadašnji pro-ruski predsjednik [[Viktor Janukovič]] te uspostavljena nova pro-[[Zapadni svijet|zapadna]] i pro-[[Europejstvo|europska]] vlada na čelu sa predsjednikom [[Oleksandr Turčinov|Oleksandrom Turčinovim]] i [[Arsenij Jacenjuk|Arsenij Jacenjukom]]. Nakon ruske aneksije Krima, u dijelovima istočne Ukrajine uz pomoć ruske vojske počeli su se formirati paralelni organi vlasti sa vlastitim naoružanim [[milicija]]ma. Građani su u početku bili sudržani bez obzira što su novu ukrajinsku vlast smatrali nelegitimnom. Naoružane proruske skupine u početku su organizirali i vodili ruski državljani [[Igor Strelkov]], [[Aleksandar Borodaj]], [[Igor Bezler]], [[Aleksandar Možajev Babaj]], [[Valerij Motorola]], [[Aleksej Karjakin]] i drugi.
 
Prema pojedinim međunarodnim institucijama, u Ukrajini je tijekom 2014. i 2015. poginulo najmanje 2000 ruskih vojnika. <ref>{{cite web|title=''OVER 2,000 RUSSIAN FIGHTERS KILLED IN UKRAINE: PRESIDENT’S SPOKESMAN''|author=[[Newsweek]]|publisher=europe.newsweek.com|url=http://europe.newsweek.com/over-2000-russian-fighters-dead-ukraine-presidents-spokesman-434295?rm=eu}}</ref><ref>{{cite web|publisher=[[Forbes]]|author=Forbes|title=''Russia May Have Inadvertently Posted Its Casualties In Ukraine: 2,000 Deaths, 3,200 Disabled''|date=Aug.2015|url=http://www.forbes.com/sites/paulroderickgregory/2015/08/25/kremlin-censors-rush-to-erase-inadvertent-release-of-russian-casualties-in-east-ukraine/#1072da865b26}}</ref> Ovim svijetu poznatim činjenicama se osporava ruska tvrdnja kako je u istočnoj Ukrajini riječ o građanskom ratu. Tvrdi se da je u Ukrajini samo tijekom 2016. ostalo stacionirano gotovo 10 tisuća ruskih vojnika. <ref>{{cite web|title=''Nearly 10,000 Russian regular forces stationed in Donbas - Stratfor analyst''|author=[[Stratfor]]|publisher=http://uatoday.tv/|url=http://uatoday.tv/politics/nearly-10-000-russian-regular-forces-stationed-in-donbas-stratfor-analyst-633345.html}}</ref>
 
Do sukoba je došlo nekoliko mjeseci nakon što je na tzv. [[euromajdan]]skim protestima svrgnut dotadašnji pro-ruski predsjednik [[Viktor Janukovič]] te uspostavljena nova pro-[[Zapadni svijet|zapadna]] i pro-[[Europejstvo|europska]] vlada na čelu sa predsjednikom [[Oleksandr Turčinov|Oleksandrom Turčinovim]] i [[Arsenij Jacenjuk|Arsenij Jacenjukom]]. Nakon ruske aneksije [[Krim]]a, u dijelovima istočne Ukrajine uz pomoć ruske vojske počeli su se formirati paralelni organi vlasti sa vlastitim naoružanim [[milicija]]ma. Građani su u početku bili sudržani bez obzira što su novu ukrajinsku vlast smatrali nelegitimnom. Naoružane proruske skupine u početku su organizirali i vodili ruski državljani [[Igor Strelkov]], [[Aleksandar Borodaj]], [[Igor Bezler]], [[Aleksandar Možajev Babaj]], [[Valerij Motorola]], [[Aleksej Karjakin]] i drugi.
 
Sukob je formalno započeo 7. travnja kada je Turčinov objavio pokretanje "[[antiterorizam|antiterorističke]] operacije" sa ciljem da se na istoku Ukrajine uspostavi "ustavni poredak". To je za posljedicu imalo niz oružanih incidenata koji su relativno brzo eskalirali u oružane sukobe širih razmjera, pri čemu je ukrajinska vlada počela protiv pobunjenika koristiti [[oklopne jedinice]], [[topništvo]] i [[ratno zrakoplovstvo]]. Ukrajinske snage su od lipnja do početka srpnja uspjele pobunjenike potisnuti iz nekoliko njihovih važnih uporišta kao što su luka [[Mariupolj]] i gradovi [[Slavjansk]] i [[Kramatorsk]]. Sukob je dodatno eskalirao sa [[Malaysian Airlines let 17|obaranjem malezijskog putničkog zrakoplova]] u lipnju 2014. pri čemu je stradalo nekoliko stotina državljana [[Europska unija|Europske unije]]. Do sredine kolovoza su ukrajinske snage napredovale nadomak glavnih pobunjeničkih uporišta - gradova [[Donjeck]] i [[Lugansk]], ali su u drugoj polovici kolovoza, nakon pobunjeničke kontraofenzive koja ih je odbacila sa ruske granice, prisiljene na povlačenje u teške gubitke; ukrajinske vlasti to tumače otvorenom intervencijom oružanih snaga susjedne Rusije na strani pobunjenika. Rat u istočnoj Ukrajini je doveo je do smrti najmanje 3.171 osoba, između 600.000 izbjeglica ili raseljenih osoba i velika razaranja kod civilnog stanovništva, te se smatra najvećim oružanim sukobom u Europi nakon [[Velikosrpska agresija|velikosrpske agresije]].