Sivi sokol: razlika između inačica

Izbrisani sadržaj Dodani sadržaj
Dexbot (razgovor | doprinosi)
m Removing Link GA template (handled by wikidata)
Nema sažetka uređivanja
Redak 28:
[[Datoteka:Audubon-peregrinus.jpg|mini|lijevo|<center>[[John James Audubon]] ilustracija iz 19. st. ([[SAD]])]]
[[Datoteka:Faucon pelerin 7 mai.jpg|mini|lijevo|<center>Roditelj i ptić u gnijezdu kod [[Montbelliard]]a ([[Francuska]])]]
Sivi sokol je dug od 34 do 58 cm i ima raspon krila od 80 do 120 cm, te kao i kod drugih [[grabljivice|grabljivica]], ženke su veće od mužjaka (oko 30%). Mužjaci su teškoteški od 440 do 750 g, dok ženke važuteže od 910 do 1.500 g. Oboje imaju slične oznake na perju s tamno sivim (skoro crnim) leđima i gornjim dijelom krila, dok su vrhovi krila potpuno crni. Bijelo-rđavi donji dio tijela su prošarani tamnosmeđim ili crnim mrljama. Dugi i uski rep je također prošaran na isti način, a pera mu završavaju bijelom trakom i crnim vrhom. Tjeme i brkovi" na obrazima su mu crni, te u kontrastu sa blijedim dijelom ispod kljuna i vrata. Kljun je žut, kao i noge, dok su zakrivljeni vrh kljuna i kandžečaporci crnecrni.<ref>C.M. White i dr., "Family Falconidae" u djelu J. Hoyoa, A. Elliota i J. Sargatala, ''Handbook of Birds of the World: New World Vultures to Guinea fowl, 2'', 1994., Barcelona: Lynx Edicions, str. 216.–275., ISBN 84-87334-15-6</ref> Ujedno je i najbrža životinja, jer tijekom svojih "ponora" iz visine može dostoći brzinu preko 320 km/h.
 
== Stanište, ishranaprehrana, razmnožavanje ==
 
Sivi soko živi na svim kontinentima i do sada je opisano više od 10 podvrsta. Ukupna europska populacija je procijenjena na oko 20.000 parova, a trend ima umjeren rast<ref>J. van Bommel i F. Burfield, ''Birds in Europe : Population estimates, trends and conservation studies'', 2004. BirdLife International, Cambridge</ref>. U Hrvatskoj se gnijezdi u primorskoj, gorskoj i mjestimično panonskoj Hrvatskoj. Populacija je najbrojnija u sredozemnoj Hrvatskoj, ali su zabilježena i gnijezda na [[Medvednica|Medvednici]] i u [[Zagreb]]u<ref>[http://www.zagorje-priroda.hr/vrijednosti.aspx?catId=17 Sivi sokol na stranicama Krapinsko-zagorske županije]</ref>. Ukupnu populaciju u Hrvatskoj čini od 160 do 200 parova.
 
Staništa sivog sokola su planinski predjeli, doline rijeka, pustinje, velike ravnice, morske obale, a izbjegava velika šumska prostranstva. U posljednje vrijeme uspješno se doselio u velike gradove ([[SAD]], [[Ujedinjeno Kraljevstvo]]). Gnijezdo ne gradi i ne dodaje materijal (kao i drugi sokolovi), a smješta ga na strmim, nepristupačnim liticama, rjeđe na kakvoj zgradi, a u dijelovima arealapodručja gnijezdi se i na stablima, tlu, ili u gnijezdu drugih ptica. Monogamni su, a veze su vjerojatno doživotne. U pologu su 3-4 jaja, inkubacija traje 29-32 dana, na jajima leže i o njima se brinu oba roditelja, a samostalni su nakon dva mjeseca ili više mjesecamjeseci.
 
Osnovna hrana sivog sokola su male i ptice srednje veličine (golubovi, patke, šljuke, vrane, čvorci, ševe), a može uloviti i znatno krupnije ptice (guske, labudove, ždralove). Rijetko se hrani sisavcima i drugim životinjama (šišmiši, insektikukci). Lovi isključivo u letu, obrušavajući se na plijen i gonećiprogoneći ga nevjerojatnom brzinom i lakoćom.
 
Veoma je prilagodljiva vrsta i koristiupotrebljava se u [[sokolarstvo|sokolarstvu]] posljednjih 3.000 godina.
 
== Vrste ==