Opat Pashasije Radbert prvi je zastupao, u svome je spisu o Tajnoj večeri, prvi zastupao učenje koje je danas prihvaćeno, to jest o [[Stvarna Kristova prisutnost u euharistiji|stvarnoj, a ne simboličkoj prisutnosti Krista u kruhu i vinu]],. iRadbert je svoj spis pred javnošću obznanio oko sredine 9. stoljeća, akada tadanastaju i nastaju prvi sporovi oko toga učenja.
Protiv takvetako ekstremne konkretizacije jednog simbola suprotno mišljenje je smjelo izrazio Ratraman (Ratramne de Corbie), koji je kao redovnik u istoj opatiji iskazao stanovište o samo simboličkoj prisutnosti Krista u euharistiji. Odlučnog protivnika Pashasije Radbert je međutim našao u usamljenom misliocu svoga doba, [[Ivan Skot Eriugena|Skotu Eriugeni]], opatu od Malmesberija,'' kojeagkojega su kao glasnog protivnika Pashasijevog učenja ubila njegova subraća oko [[889.]] godine.'' (''Hase'' - Povijest Crkve - po navodu [[Carl Gustav Jung|C.G.Junga]])
Prvi autor koji je upotrijebio sam pojam ''transubstantiatio'' bio je Ronaldo Bandinelli, budući [[papa Aleksandar III.|Aleksandar III., papa]]. Pojam je kasnije preuzet od [[Toma Akvinski|Tome Akvinskoga]] i općenito od [[skolastika|skolastike]], koji preciziraju značenje. U pontifikalnim dokumentima pojam se prvi put pojavljuje na [[IV. lateranski sabor|IV. lateranskom saboru]] [[1215.]]
