|
== Životopis ==
Rodio se je [[27. siječnja]] [[1914.]] u Gornjim Brčelima, kod [[Bar (grad)|Bara]], [[Kraljevina Crna Gora]]. Gimnaziju završio na [[Cetinje|Cetinju]] 1937. Apsolvirao na Medicinskom fakultetu u Beogradu. Umro [[1. travnja]] [[1972]]. u [[London]]u, [[Engleska]]
== Život i djela ==
1930. Član [[SKOJ]]-a (Savez komunističke omladine Jugoslavije).
1932. Član [[KPJ]] (Komunističke partije Jugoslavije).
1935.-1937. član i Tajnik Sveučilišnog komiteta KPJ Beograd. Za vrijeme studija na beogradskom sveučilištu organizator i rukovoditelj revolucionarnog studentskog pokreta, više puta uhićen.
1937. Upoznao Josipa Broza Tita u [[Pariz]]u.
1937. Član izaslanstva jugoslavenskih studenata na Svjetskom kongresu studenata u Parizu ([[Ivo Lola Ribar]], [[Milovan Lule Matić]] i Vladimir Vlado Popović predstavljali su beogradsko sveučilište na Kongresu).
1937. Poslije Kongresa prebacio se iz Francuske u Španjolsku i pristupio [[Španjolski građanski rat|španjolskoj republikanskoj armiji]]
Borio se u bataljonu "Georgi Dimitrov" 15. međunarodne brigade, a zatim u 129. međunarodnoj brigadi. Tajnik partijske organizacije Jugoslavena 129. međunarodne brigade. Dobio čin kapetana španjolske republikanske armije.
Poslije poraza Španjolske republike, zajedno s drugim interbrigadistima, bio je zatvoren u [[Koncentracijski logori|koncentracijskim logorima u Francuskoj]].
1939. Pobjegao je iz logora u Francuskoj i ilegalno se prebacio u [[Jugoslavija|Jugoslaviju]].
1939. U Beogradu ponovo preuzima dužnost sekretara Sveučilišnog komiteta KPJ, postaje član Pokrajinskog komiteta SKOJ-a za Srbiju i instruktor [[Centralni komitet|CK]] [[Savez komunista Jugoslavije|KPJ]] u Crnoj Gori i [[Dalmacija|Dalmaciji]].
1940. Sudjeluje u radu Pete zemaljske konferencije KPJ, u listopadu, u [[Dubrava|Dubravi]] u [[Zagreb]]u. Na toj je zemaljskoj konferenciji KPJ održanoj od 19. do 23. listopada 1940. godine u [[Dubrava|Dubravi]] u [[Zagreb]]u izabran za kandidata CK KPJ.<ref>Zvonko Ivanković-Vonta, "Hebrang", Scientia Yugoslavica, Zagreb, 1988., str. 15, ISBN 86-81183-03-6</ref>
1941. - 1945. Borio se protiv njemačkih, talijanskih, bugarskih, mađarskih i lokalnih predstavnika, koji su pomagali i predstavljali okupatore i njihovu politiku.
1941. Na sjednici [[Politbiro]]a 4. srpnja u Beogradu, donesena je odluka o podizanju općenarodnog ustnaka; određen za izaslanika CK KPJ pri CK [[Komunistička partija Hrvatske]].
Pored dužnosti izaslanika (''delegata'') CK KPJ u CK KPH obavljao je razne druge odgovorne dužnosti.
1941. Od srpnja tajnik Operativnog rukovodstva CK KPH. Radio je na organiziranju ustanka u Hrvatskoj kao tajnik (''sekretar'')Operativnog rukovodstva CK KPH<ref>Zvonko Ivanković-Vonta, "Hebrang", Scientia Yugoslavica, Zagreb, 1988., str. 15, ISBN 86-81183-03-6</ref>
1941. U rujnu sudjelovao na vojno-političkom savjetovanju u Stolicama, i izabran za člana Vrhovnog štaba NOP odreda Jugoslavije.
1942. U proljeće postaje tajnik [[Biro]]a CK KPH.
1943. Imenovan za političkog komesara Trećeg bosanskog korpusa [[NOVJ|Narodnooslobodilačka vojska Jugoslavije]] (NOVJ).
1944. Postavljen za komandanta Trećeg bosanskog korpusa NOVJ.
1944. Dobija čin general-majora. U ovom periodu korpus je vodio borbe za oslobođenje Bosne i stvaranje uvjeta za prodor jedinica u Srbiju.
1944. U studenom te godine prelazi na rad u centralne organe nove Jugoslavije, radi u Vrhovnom štabu NOVJ i Centralnom komitetu KPJ.
1945. J. B. Tito ga je poslao kao političkog i vojnog predstavnika u Bugarsku.
1945.–1948. Veleposlanik u [[Moskva|Moskvi]].
1946. Član državnog izaslanstva pri Ujedinjenim narodima u New Yorku.
1946. Član državnog izaslanstva na [[Mirovni ugovori i stvaranje versajskog poretka|Mirovnoj konferenciji u Versaillesu]], gde su sudjelovali predstavnici 21 zemlje nakon pobjede nad Njemačkom, Italijom i njihovim saveznicima.
1946.-1947. Sudjelovao u pregovorima u Moskvi o ekonomskoj suradnji sa Sovjetskim savezom
1948. [[Informbiro]] (Informacijski biro komunističkih i radničkih partija - organizacija stvorena od devet europskih država za koordinaciju njihovih zajedničkih interesa - postojala od 1947. do 1956.) je optužio jugoslavensko rukovodstvo po nekoliko osnova i došlo je do raskida odnosa između [[SSSR]] i FNRJ. Sovjetski savez je ekonomskom blokadom i drugim mjerama vršio pritisak na KPJ i FNRJ.
1948. na dužnosti prvog pomoćnika Ministra vanjskih poslova.
1948. Izabran u Centralni komitet Komunističke partije Jugoslavije.
1949. Kao član državnog izaslanstva pri Ujedinjenim narodima nastoji dobiti ekonomsku pomoć od zapadnih sila.
1950.–1954. Veleposlanik u SAD-u.
Zastupao politiku suradnje. Zaslužan za dobijanje 38 milijuna [[Ametrički dolar|dolara]] u hrani i drugim potrepštinama za vrijeme velike suše u zemlji.
1951. Sudjelovao u pribavljanju pomoći u visini od 60 milijuna dolara od [[SAD]]-a, Ujedinjenog Kraljevstva i Francuske.
1952. Odlikovan je [[Orden narodnog heroja|Ordenom narodnog heroja]].
1954. Predsjednik Odbora za vanjske poslove Savezne Skupštine FNRJ.
1955.-1958. Veleposlanik u [[Kina|Kini]] i [[Vijetnam|Vijetnamu]].
Za člana Centralnog komiteta KPJ biran je na [[Peti kongres KPJ|Petom]], [[Šesti kongres KPJ|Šestom]], [[Sedmi kongres SKJ|Sedmom]] i [[Osmi kongres SKJ|Osmom kongresu]], a na [[Deveti kongres SKJ|Devetom kongresu SKJ]] u Beogradu izabran je za člana Predsjedništva SKJ.
U mirovini je bio članom [[Savjet federacije|Savjeta federacije]].
1958.-1972. na dužnostima:
*član Prezidija Centralnoga Komiteta KP zadužen za vanjsku politiku
*član Savezne vlade
*predsjednik Komiteta za ekonomske odnose s inozemstvom
*šef ekonomskih delegacija u zemljama Latinske Amerike
*na dužnostima u zemljama članicama novostvorene organizacije [[Nesvrstani|nesvrstanih]] zemalja
*tajnik Predsjedništva do smrti.
Dom kulture u [[Bar (grad)|Baru]] ([[Crna Gora]]) nosi njegovo ime, a ispred Doma je njegova bista.
== Literatura ==
| 