Vladimir Popović – Španac: razlika između inačica
Izbrisani sadržaj Dodani sadržaj
m →Životopis: početak čišćenja |
|||
Redak 56:
== Životopis ==
Rodio se je [[27. siječnja]] [[1914.]] u Gornjim Brčelima, kod [[Bar (grad)|Bara]], [[Kraljevina Crna Gora]]. Za vrijeme pohađanja gimnazije u Cetinju 1930. godine postaje član [[SKOJ]]-a, dvije godine poslje 1932. godine postaje član [[KPJ]]. Nakon zarvršene gimnazije u Cetinju odlazi na studije medicine Beograd gdje između 1935.-1937. bio član i Tajnik Sveučilišnog komiteta KPJ Beograd. Za vrijeme studija na beogradskom sveučilištu organizator i rukovoditelj revolucionarnog studentskog pokreta, više puta uhićen. Dne 1937. član izaslanstva jugoslavenskih studenata na Svjetskom kongresu studenata u Parizu ([[Ivo Lola Ribar]], [[Milovan Lule Matić]] i Vladimir Vlado Popović predstavljali su beogradsko sveučilište na Kongresu). U Parizu upoznaje Josipa Broza Tita, i iste godine prebacio se iz Francuske u Španjolsku i pristupio [[Španjolski građanski rat|španjolskoj republikanskoj armiji]]. Borio se u bataljonu "Georgi Dimitrov" 15. međunarodne brigade, a zatim u 129. međunarodnoj brigadi. Tajnik partijske organizacije Jugoslavena 129. međunarodne brigade. Dobio čin kapetana španjolske republikanske armije. Poslije poraza Španjolske republike, zajedno s drugim interbrigadistima, bio je zatvoren u [[Koncentracijski logori|koncentracijskim logorima u Francuskoj]]. Iz logora bježi 1939. godine i ilegalno se prebacio u [[Jugoslavija|Jugoslaviju]]. U Beogradu 1939. godine ponovo preuzima dužnost sekretara Sveučilišnog komiteta KPJ, postaje član Pokrajinskog komiteta SKOJ-a za Srbiju i instruktor [[Centralni komitet|CK]] [[Savez komunista Jugoslavije|KPJ]] u Crnoj Gori i [[Dalmacija|Dalmaciji]]. Sudjeluje u radu Pete zemaljske konferencije KPJ, u listopadu 1940. godine koja se održala u [[Dubrava|Dubravi]] u [[Zagreb]]u. Na toj je zemaljskoj konferenciji KPJ održanoj od 19. do 23. listopada 1940. godine u [[Dubrava|Dubravi]] u [[Zagreb]]u izabran za kandidata CK KPJ.<ref>Zvonko Ivanković-Vonta, "Hebrang", Scientia Yugoslavica, Zagreb, 1988., str. 15, ISBN 86-81183-03-6</ref> Na sjednici [[Politbiro]]a 4. srpnja, 1941. u Beogradu, donesena je odluka o podizanju općenarodnog ustnaka; određen za izaslanika CK KPJ pri CK [[Komunistička partija Hrvatske]]. Pored dužnosti izaslanika (''delegata'') CK KPJ u CK KPH obavljao je razne druge odgovorne dužnosti. Od srpnja 1941. tajnik Operativnog rukovodstva CK KPH. Radio je na organiziranju ustanka u Hrvatskoj kao tajnik (''sekretar'')Operativnog rukovodstva CK KPH<ref>Zvonko Ivanković-Vonta, "Hebrang", Scientia Yugoslavica, Zagreb, 1988., str. 15, ISBN 86-81183-03-6</ref> U rujnu 1941. sudjelovao na vojno-političkom savjetovanju u Stolicama, i izabran za člana Vrhovnog štaba NOP odreda Jugoslavije. U proljeće 1942. postaje tajnikom [[Biro]]a CK KPH. Imenovan za političkog komesara Trećeg bosanskog korpusa [[NOVJ|Narodnooslobodilačka vojska Jugoslavije]] (NOVJ) 1943. Postavljen za komandanta Trećeg bosanskog korpusa NOVJ 1944. godine. Iste godine Dobija čin general-majora. U ovom periodu korpus je vodio borbe za oslobođenje Bosne i stvaranje uvjeta za prodor jedinica u Srbiju. U studenom 1944. prelazi na rad u centralne organe nove Jugoslavije, radi u Vrhovnom štabu NOVJ i Centralnom komitetu KPJ. Nedugo poslje 1945. godine J. B. Tito ga je poslao kao političkog i vojnog predstavnika u Bugarsku, a poslje postaje veleposlanik u [[Moskva|Moskvi]] i ovu dužnost obnaša između 1945. i 1948. Za vrijeme obnašanja svoje dužnosti kao veleposlanika u Moskvi, Vladimir Popović je 1946. godine imenovan član državnog izaslanstva pri Ujedinjenim narodima u New Yorku i također je 1946. godine bio član državnog izaslanstva na [[Mirovni ugovori i stvaranje versajskog poretka|Mirovnoj konferenciji u Versaillesu]], gde su sudjelovali predstavnici 21 zemlje nakon pobjede nad Njemačkom, Italijom i njihovim saveznicima. Za vrijeme svojeg poslanstva u Moskvi 1946.-1947. sudjelovao u pregovorima o ekonomskoj suradnji sa Sovjetskim savezom. Nakon nastupanja [[Informbiro]]a (Informacijski biro komunističkih i radničkih partija - organizacija stvorena od devet europskih država za koordinaciju njihovih zajedničkih interesa - postojala od 1947. do 1956.) došlo je do raskida odnosa između [[SSSR]] i FNRJ. Sovjetski savez je ekonomskom blokadom i drugim mjerama vršio pritisak na KPJ i FNRJ, i Popović odlazi i Moskve i vraća se u Beograd. Nakon svog povratka 1948. godine obavlja dužnost prvog pomoćnika Ministra vanjskih poslova. Iste godine postaje član Centralnong komiteta Komunističke partije Jugoslavije.
1949. Kao član državnog izaslanstva pri Ujedinjenim narodima nastoji dobiti ekonomsku pomoć od zapadnih sila.
1950.–1954. Veleposlanik u SAD-u.
Zastupao politiku suradnje. Zaslužan za dobijanje 38 milijuna [[Ametrički dolar|dolara]] u hrani i drugim potrepštinama za vrijeme velike suše u zemlji.
1951. Sudjelovao u pribavljanju pomoći u visini od 60 milijuna dolara od [[SAD]]-a, Ujedinjenog Kraljevstva i Francuske.
1952. Odlikovan je [[Orden narodnog heroja|Ordenom narodnog heroja]].
1954. Predsjednik Odbora za vanjske poslove Savezne Skupštine FNRJ.
1955.-1958. Veleposlanik u [[Kina|Kini]] i [[Vijetnam|Vijetnamu]].
Za člana Centralnog komiteta KPJ biran je na [[Peti kongres KPJ|Petom]], [[Šesti kongres KPJ|Šestom]], [[Sedmi kongres SKJ|Sedmom]] i [[Osmi kongres SKJ|Osmom kongresu]], a na [[Deveti kongres SKJ|Devetom kongresu SKJ]] u Beogradu izabran je za člana Predsjedništva SKJ.
U mirovini je bio članom [[Savjet federacije|Savjeta federacije]].
1958.-1972. na dužnostima:
*član Prezidija Centralnoga Komiteta KP zadužen za vanjsku politiku
*član Savezne vlade
*predsjednik Komiteta za ekonomske odnose s inozemstvom
*šef ekonomskih delegacija u zemljama Latinske Amerike
*na dužnostima u zemljama članicama novostvorene organizacije [[Nesvrstani|nesvrstanih]] zemalja
*tajnik Predsjedništva do smrti.
Dom kulture u [[Bar (grad)|Baru]] ([[Crna Gora]]) nosi njegovo ime, a ispred Doma je njegova bista.
== Literatura ==
| |||