Dragutin Rakovec: razlika između inačica
Izbrisani sadržaj Dodani sadržaj
nova stranica: == Dragutin Rakovec == '''Dragutin Rakovec (Rakovac)''', hrvatski književnik, prevoditelj, publicist i javni djelatnik (Vugrovec, 1. XI. 1813 – Zagreb, 22. XI. 1854). St... |
editiranje |
||
Redak 1:
'''Dragutin Rakovec (Rakovac)''', hrvatski književnik, prevoditelj, publicist i javni djelatnik ([[Vugrovec]], 1. XI. 1813 – [[Zagreb]], 22. XI. 1854). Studij filozofije i prava završio 1831. u [[Zagreb|Zagrebu]]. Od 1831. bio je zaposlen kod [[Banski stol|Banskog stola]] i u odvjetničkoj pisarnici. Suradnik [[Ljudevit Gaj|Lj. Gaja]] i urednik ''[[Novine Horvatzke|Novina horvatzkih]]'' (1835–42), a s [[Ljudevit Vukotinović|Lj. Vukotinovićem]] i [[Stanko Vraz|S. Vrazom]] osnivač i urednik ''[[Kolo (časopis)|Kola]]'' (1842). Od 1841. bio je tajnik Gospodarskog družtva i urednik nekoliko njegovih izdanja te ''[[Koledar za puk|Koledara za puk]]'' (1847–50). Njegovom je zaslugom izlazio ''[[Gospodarski list]]'', na čelu kojeg je bio 1841–50. Bio je i prvi kustos Narodnog muzeja (1846). Mladenačka književna djela pisao je, prevodio i adaptirao u kajkavskom narječju (Th. Körner i dr.), a tiskana mu je prilagodba monodrame A. Kotzebuea ''[[Stari mladoženja i košarice]]'' (1832). Jedino je sačuvano izvorno dramsko djelo dramska pjesan ''[[Duh (dramska pjesan)|Duh]]'' (1832), a igrokaz ''[[Veronika od Desinića]]'', započet 1831., danas je poznat samo po naslovu. Kao štokavski pjesnik javio se 1835. u prvom broju ''[[Danica (časopis)|Danice]]'' ilirskom domoljubnom, a poslije i ljubavnom lirikom (''[[Sila ljubavi]]'', 1837., i dr.), programatski naznačivši romantički neopetrarkizam i predhodeći [[Stanko Vraz|Vrazu]]. Prema slovačkom predložku sročio je pjesmu ''[[Duh slavjanski]]'', iz koje su tri kitice postale himnom [[Socijalistička Federativna Republika Jugoslavija|"Druge" Jugoslavije]] (''[[Hej, Slaveni]]''). S [[Ljudevit Vukotinović|Vukotinovićem]] je izdao prvu hrvatsku antologiu domoljubnog pjesničtva ''[[Pjesmarica: pjesme domorodne]]'' (1842). U političkom spisu ''[[Mali katekizam za velike ljude]]'' (1842) brani dostojanstvo hrvatskog jezika i pravo na hrvatsku nacionalnu samobitnost prema magjarskom posezanju. Posmrtno mu je tiskana memoarska proza ''[[Dnevnik Dragutina Rakovca|Dnevnik]]'' (1922), važna za poviest [[Hrvatski narodni preporod|hrvatskog preporoda]].▼
▲'''Dragutin Rakovec (Rakovac)''', hrvatski književnik, prevoditelj, publicist i javni djelatnik ([[Vugrovec]], 1. XI. 1813 – [[Zagreb]], 22. XI. 1854). Studij filozofije i prava završio 1831. u Zagrebu. Od 1831. bio je zaposlen kod [[Banski stol|Banskog stola]] i u odvjetničkoj pisarnici. Suradnik [[Ljudevit Gaj|Lj. Gaja]] i urednik ''[[Novine Horvatzke|Novina horvatzkih]]'' (1835–42), a s [[Ljudevit Vukotinović|Lj. Vukotinovićem]] i [[Stanko Vraz|S. Vrazom]] osnivač i urednik ''[[Kolo (časopis)|Kola]]'' (1842). Od 1841. bio je tajnik Gospodarskog družtva i urednik nekoliko njegovih izdanja te ''[[Koledar za puk|Koledara za puk]]'' (1847–50). Njegovom je zaslugom izlazio ''[[Gospodarski list]]'', na čelu kojeg je bio 1841–50. Bio je i prvi kustos Narodnog muzeja (1846). Mladenačka književna djela pisao je, prevodio i adaptirao u kajkavskom narječju (Th. Körner i dr.), a tiskana mu je prilagodba monodrame A. Kotzebuea ''[[Stari mladoženja i košarice]]'' (1832). Jedino je sačuvano izvorno dramsko djelo dramska pjesan ''[[Duh (dramska pjesan)|Duh]]'' (1832), a igrokaz ''[[Veronika od Desinića]]'', započet 1831., danas je poznat samo po naslovu. Kao štokavski pjesnik javio se 1835. u prvom broju ''[[Danica (časopis)|Danice]]'' ilirskom domoljubnom, a poslije i ljubavnom lirikom (''[[Sila ljubavi]]'', 1837., i dr.), programatski naznačivši romantički neopetrarkizam i predhodeći [[Stanko Vraz|Vrazu]]. Prema slovačkom predložku sročio je pjesmu ''[[Duh slavjanski]]'', iz koje su tri kitice postale himnom [[Socijalistička Federativna Republika Jugoslavija|"Druge" Jugoslavije]] (''[[Hej, Slaveni]]''). S [[Ljudevit Vukotinović|Vukotinovićem]] je izdao prvu hrvatsku antologiu domoljubnog pjesničtva ''[[Pjesmarica: pjesme domorodne]]'' (1842). U političkom spisu ''[[Mali katekizam za velike ljude]]'' (1842) brani dostojanstvo hrvatskog jezika i pravo na hrvatsku nacionalnu samobitnost prema magjarskom posezanju. Posmrtno mu je tiskana memoarska proza ''[[Dnevnik Dragutina Rakovca|Dnevnik]]'' (1922), važna za poviest [[Hrvatski narodni preporod|hrvatskog preporoda]].
| |||