Razlika između inačica stranice »PH«

Obrisano 9.338 bajtova ,  prije 4 godine
m
uklonjena promjena suradnika 89.201.189.111 (razgovor), vraćeno na posljednju inačicu suradnika Addbot
m (uklonjena promjena suradnika 89.201.189.111 (razgovor), vraćeno na posljednju inačicu suradnika Addbot)
{{zaglavlje}}
{{stilska dorada}}
== pH vrijednost ==
[[Datoteka:PH scale.png|mini|300px|desno|Vizualna reprezentacija na pH skali]]
 
Po okusu [[tvar]]i znamo da one mogu biti kisele (kao [[limun]]) ili lužnate (poput [[sapun]]a).
Ako je pH vrijednost neke tvari manja od 7 tada smatramo tu tvar kiselom, a ako je veća od 7 tada
je ona lužnata. pH vode je točno 7 i ona se smatra neutralnom.
 
== pH ljestvica ==
pH vrijednost je određena koncentracijom [[vodik|vodikovih]] [[ion]]a u nekoj [[otopina|otopini]] <math>c_\mathrm{H^+}</math>.
 
 
pH [[krv i krvne grupe|krvi]] predstavlja konstantnu vrijednost. Krv je tekućina u kojoj je stalna koncentracija vodikovih iona od kojih zavisi kiselost, baznost i neutralnost reakcije krvi. pH se kreće od 7,3 do 7,5. Venska krv je nešto kiselija od arterijske. Za krv se obično uzima vrijednost od 7.4 što je blago lužnato.
 
= Uvod u pH =
Sve tvari koje nas okružuju imaju specifičnu, tj. jedinstvenu molekularnu građu, preko koje možemo saznati razne (životno važne) čimbenike i pokušati naći način kako ih, po potrebi, mijenjati. Jedan od tih čimbenika jest upravo mjera kiselosti, tj. bazičnosti, koja je poznatija pod oznakom pH. Ta je vrijednost (pH), matematički gledano, negativni logaritam koncentracije oksonijevih (H<sub>3</sub>O<sup>+</sup>), tj. hidroksidnih (OH<sup>-</sup>) iona (po mol/dm<sup>3</sup>), koja utječe na samu vrijednost kiselosti otopine. Drugim riječima, dodavanje koncentracije oksonijevih iona, npr. u neutralnu otopinu, čini otopinu kiselijom, tj. dodavanje koncentracije hidroksidnih iona (u neutralnu otopinu), čini otopinu bazičnijom (lužnatijom). Te se vrijednosti iskazuju pH, tj. (logaritamskom) ljestvicom koja ima raspon od 0-14, te se preko nje, otopinama pH vrijednosti manje od 7, iskazuje kiselost, dok se otopinama pH vrijednosti veće od 7, iskazuje lužnatost, tj. bazičnost. Ukoliko je pH vrijednost jednaka ili približno jednaka 7, tada govorimo o (savršenoj) neutralnosti otopine, kao što je, npr. voda. Ona (pH) se, s obzirom na određena svojstva koja otopina pokazuje, može (iz)mjeriti pH-metrom, plavim lakmusovim papirom, crvenim lakmusovim papirom, fenolftaleinom, metiloranžem, univerzalnim lakmusovim papirom, te mnogim drugim indikatorima.
 
= Kisele kiše =
Važno je spomenuti i mijenjanje same pH vrijednosti, koje se, osim po laboratorijskoj potrebi, mijenja svugdje oko nas. Jedno takvo mijenjanje pH vrijednosti može značiti, u najgorem slučaju, katastrofalne posljedice, zbog kojih se narušavaju, ne samo homeostazni, tj. (ravnotežni) procesi, već i postojeći vanjski čimbenici, što rezultira raznim neželjenim promjenama u okolini. Vjerojatno najvažniji i najopasniji takav slučaj, koji je prisutan u prostoru većeg zagađenja, su kisele kiše. Kao što kaže sam naziv, kisele su kiše „bogate“ kiselošću, tj. koncentracijom oksonijevih iona, do koje dolazi zbog nakupljanja raznih oksida (SO<sub>2</sub> najčešće) iz ispušnih automobilskih plinova, ali i tvornica, čijim (naglim) gomilanjem dolazi do prekomjerene opskrbe atmosferske vode kiselinskim obilježjima. U trenutku kada ta voda počne padati iz kišnih oblaka, može uzrokovati (ogromne) posljedice i štete. Slijedi prikaz kemijskih jednadžbi koje prikazuju nastanak glavnih kemijskih spojeva zaslužnih za nastanak kiselih kiša:  
 
2NO<sub>2</sub> + H<sub>2</sub>O-->HNO<sub>2</sub> + HNO<sub>3</sub>   (dušikasta i dušična kiselina)
 
SO<sub>2</sub> + H<sub>2</sub>O-->H<sub>2</sub>SO<sub>3</sub>   (sumporasta kiselina)
 
CO<sub>2</sub> + H<sub>2</sub>O-->H<sub>2</sub>CO<sub>3</sub>   (ugljična kiselina)
 
SO<sub>3</sub> + H<sub>2</sub>O-->H<sub>2</sub>SO<sub>4</sub>  (u najgorem slučaju nastaje sumporna kiselina, koja se, doduše, razrjeđuje atmosferskom vodom)
 
= Posljedice kiselih kiša =
 
== Zakiseljavnje tla, biljki (šuma) i pitke vode ==
Zasigurno najveća moguća šteta koja proizlazi padanjem kiselih kiša je zakiseljavanje tla. Tada se tlo, ne samo opskrbljuje kiselom vodom koja nagriza, najčešće biljke i njihovo korijenje, već i zagađuje bogatu podzemnu vodu, koja tada više nije u uporabi za pranje ruku, niti za navodnjavanje, a ponajmanje za svakodnevnu uporabu poput pića, kuhanja, dugotrajnih higijenskih potrepština i sl. Također, zakiseljavanje tla doprinosi narušavanju već spomenute homeostaze, čime se, kada biljke preko korijena uzimaju vodu, uništavaju same biljke, te se samim time reducira moguća količina proizvedenog kisika, ponajviše ukoliko su najteže pogođene zimzelene šume jele, koja je najosjetljivije drvo na području cijele Republike Hrvatske, točnije Like i Gorskog kotara. Uništavanjem drveća, tj. šuma, uništavaju se i mnoga prirodna staništa za mnogobrojne životinje, koje su sada prepuštene same sebi kako bi preživjele u „neprirodnoj okolini“. Time već spomenute životinje ispaštaju za krivicu koju je, kao i većinu, uzrokovao čovjek i njegov nemar. Također je zabilježeno kako se, u dodiru s rijekama i potocima, pH vode drastično mijenja, tj. pada, te se samim time isključuje mogućnost normalnog, sigurnog lova na riječnim brzacima, s obzirom da je i sama mogućnost korištenja pitke vode, isključena.                    
 
== Uništavanje spomenika ==
Također, još jedna važna posljedica je uništavanje, kako kulturno-povijesnih, tako i „običnih“ spomenika koji i dan danas stoje ispred raznih domaćinstava, te su samim time, još veća meta pogađanja kiselih kiša. Kod takvih situacija, govorimo o koroziji, tj. kemijskom ili elektrokemijskom nagrizanju materijala, bilo željeza, ili sličnog, najčešće manje otpornijeg materijala, bilo mramora ili pak običnog kamena. Teško je govoriti bilo o kojem obliku zaštite od korozije, s obzirom da se ona najčešće javlja zbog nejednolikog pristupa kisika, ali ipak možemo pripaziti da pravilno skladištimo metalne, ili pak nemetalne površine (materijala) s mogučnošću podlijeganja koroziji i njenim učincima. Važno je napomenuti da u okolišu izrazite kiselosti i okolišu u kojem ima više kisika ili pak u okolišu obilježenom višom temperaturom, postoji velika mogućnost brže i intenzivnije korozijske reakcije. Drugim riječima, vanjski čimbenici koji utječu na koroziju odnose se (najčešće) na metal, ali i na njegov okoliš.
 
== Utjecaj na mora i oceane ==
Kako se povećava količina ugljikovog (IV) oksida (CO<sub>2</sub>) u atmosferi, sve veća količina tog plina reagira s morskom vodom, zbog čega nastaju bikarbonati, tj. hidrogenkarbonati (HCO<sub>3</sub> <sup>-</sup>) i ioni vodika (H<sup>+</sup>), koji povećavaju kiselost površinskoga sloja mora. To je rezultiralo time da je pH vrijednost oceana nakon ledenog doba, koja je iznosila 8.3, pala na 8.2. Danas, pH vrijednost oceana se još spustila te imamo situaciju kada ona iznosi 8.1. Eksperimentima se pokazalo da će atmosferski CO<sub>2</sub> postići najveću vrijednost do 2300. godine s 1900 ppm, tj. ~0.0019 g, što je pet puta više nego danas. Zbog toga će pH vrijednost površinskoga sloja mora pasti na 7,4 i ostat će na toj razini nekoliko stotina godina. Još nije jasno što bi takva dramatična promjena kiselosti mora značila za život u moru, no poznato je da kisela obilježja uzrokuju razgradnju karbonatnog iona (CO<sub>3</sub><sup>2-</sup> ), pa bi najranjivije životinje bile one s ljušturom od kalcijeva karbonata (CaCO<sub>3</sub>) ili pak egzoskeletom, a to su koralji i određene vrste algi, posebno crvene, koje su najpoznatije po taloženju vapnenca, tj. kalcijeva karbonata u (staničnim) stijenkama, i to cijelom dužinom „tijela“.
 
= Kiseli snijeg =
Kiseli je snijeg još jedna potencijalna opasnost koja prijeti nižim slojevima atmosfere, posebice zimi, kada se meterološke prilike padanja snijega ukažu i nekoliko puta tjedno. Za razliku od kiselih kiša, kiseli snijeg ne predstavlja neku određenu razinu opasnosti, ali s obzirom da nastaje na isti način kao i kisele kiše (skupljanjem raznih oksida u zraku), treba izbjegavati ikakav kontakt sa snijegom bez rukavica i sl., posebno u području velikih gradova, poput Zagreba, Osijeka i sl., gdje su onečišćenja i više nego moguća. Najveća opasnost prijeti prilikom otapanja snijega, pri čemu izlaze (štetni) oksidi nemetala, koji se trajno mogu zadržati u zemlji i podzemnim vodama, i time dovesti podzemnu vodu do točke kada čak ni ona više nije za piće. Također, ustanovljeno je da i kiseli snijeg može naštetiti šumama, no jedino ako padne u ogromnim količinama, te bude izložen drvu malih dimenzija.
 
= Kisela magla =
Kisela se magla, zajedno sa kiselim snijegom, svrstava u kategoriju manje opasnih posljedica otapanja raznih oksida u zraku, tj. atmosferskoj vodi, za razliku od kiselih kiša. Malobrojne nuspojave kiselih magli, tj. dima, u nekim dijelovima svijeta, su mogućnost nagrizanja metalnih površina, ili pak površina podložnih koroziji, te u velikim i gustim količinama, mogućnost trenutačnog sljepila, koje nakon nekog vremena na „svježem (čistom) zraku“, ili pak (nakon) prilagodbe na maglu, prolazi bez ikakvih poteškoća. Dosta često može biti dugotrajna, ali se pak ne pojavljuje često, te time smanjuje ikakvu mogućnost posljedica, osim u područjima vrlo teške, ponekad i na granici opasne zagađenosti (zraka).
 
= Alternativa postojećeg stanja =
Iz dosad svega priloženog, valja reći kako bi trebali pripaziti s količinom ispušnih plinova kako ne bismo ugrozili, ne samo svoj način života, već i ono najvažnije, život budućih naraštaja. Potrebno je smanjiti emisiju potrošnje, točnije izgaranja fosilnih goriva, prvenstveno nafte, koje, kažu znanstvenici, ima u obilju, no s obzirom da je ona neobnovljivi izvor energije, valja ju izbjegavati. Tada bi pokretne pogone u automobilima, vlakovima, pa čak i u tvornicama, trebali zamijeniti onima sa sunčevom energijom, energijom vodika, ili pak električnom energijom, koja se sve više probija na tržište. Za kraj, treba spomenuti jednu staru, ali još uvijek postojanu i praktičnu izreku koja glasi ''„Kako bismo razumijeli vanjsku ravnotežu, tj. ravnotežu izvan naših vidika, moramo prvo uvidjeti način kako postići ravnotežu unutar svojeg organizma, ali i načina života.“'' Drugim riječima, ravnoteža kreće iznutra. Možemo reći ''„kako činimo prirodi, tako nam ona i vraća“'' àiz tog proizlazi kako moramo naučiti čuvati okoliš kako se ne bismo „ugušili“ u vlastitom „smeću“.  
 
[[Kategorija:Kemija]]