Razlika između inačica stranice »Ivica Račan«

Dodano 3.127 bajtova ,  prije 4 godine
uklanjanje izmjene 4722767 suradnika Bonč (razgovor)
m (prepisano, rev. Inačica od 16:56, 21. siječnja 2016.)
(uklanjanje izmjene 4722767 suradnika Bonč (razgovor))
|mandat_kraj=[[23. prosinca]] [[2003.]]
 
|čin2 = 121. sekretarpredsjednik [[SavezSocijaldemokratska komunistapartija Hrvatske|Centralnog komiteta KomunističkeSocijaldemokratske partije Hrvatske]]
|mandat_start2 = [[19891990.]]
|mandat_kraj2 = [[19902007.]]
|podpredsjednik2 =
|podpremijer2 =
|zamjenik2 = [[Željka Antunović]]
|premijer2 =
|predsjednikpredsjednik2 =
|prethodnik2 = [[Stanko''nova Stojčević]]pozicija''
|nasljednik2 = ''ukinuta[[Zoran pozicija''Milanović]]
 
|čin3 = 12. sekretar [[Savez komunista Hrvatske|Centralnog komiteta Komunističke partije Hrvatske]]
|mandat_start3 = [[1989.]]
|mandat_kraj3 = [[1990.]]
|podpredsjednik3 =
|podpremijer3 =
|zamjenik3 =
|premijer3 =
|predsjednik3 =
|prethodnik3 = [[Stanko Stojčević]]
|nasljednik3 = ''ukinuta pozicija''
 
|vjera=
}}
'''Ivica Račan''' ([[Ebersbach]], [[24. veljače]] [[1944.]] - [[Zagreb]], [[29. travnja]] [[2007.]]), bio je [[Hrvatska|hrvatski]] političar, [[predsjednik Vlade Republike Hrvatske]] od [[27. siječnja]] [[2000.]] do [[23. prosinca]] [[2003.]] godine.
 
Ivica Račan [[1990]]. kao predsjednik [[Socijaldemokratska partija Hrvatske|Socijaldemokratske partije]] bio je jedna od političkih figura koji su bitno doprinijeli da dođe do instaliranja novog izbornog zakonodavstva i da se omogući pluralističko društvo u [[Hrvatska|Hrvatskoj]]. <ref>[http://www.tportal.hr/vijesti/hrvatska/426608/Vladimir-Seks-otkrio-nam-je-veliku-povijesnu-tajnu-o-Ivici-Racanu.html Vladimir Šeks otkrio nam je veliku povijesnu tajnu o Ivici Račanu], objavljeno 30. travnja 2016., pristupljeno 1. svibnja 2016.</ref>
 
Kao predsjednik [[Sedma Vlada Republike Hrvatske|7. Vlade Republike Hrvatske]], izveo je [[Hrvatska|Hrvatsku]] iz svojevrsne međunarodne izolacije. Vlada je sklopila sporazum s [[MMF]]-om i započela s nepopularnim reformama. Nakon što vladajuću koaliciju napuštaju dvije stranke ([[HSLS]] i [[IDS]]), Sabor je izglasao povjerenje [[Osma Vlada Republike Hrvatske|osmoj hrvatskoj Vladi]] kojoj na čelu ostaje Ivica Račan. Do kraja mandata suzbijena je nelikvidnost, pokrenut je gospodarski rast, započeta i gotovo dovršena gradnju [[Autocesta Zagreb-Split|autoceste Zagreb-Split]], potpisan [[Sporazum o stabilizaciji i pridruživanju s Europskom unijom]], te predan zahtjev za članstvom u [[Europska unija|Europskoj uniji]].<ref> [https://vlada.gov.hr/prethodne-vlade-11348/11348 Prethodne Vlade Republike Hrvatske], objavljeno 30. travnja 2014., pristupljeno 1. svibnja 2016.</ref>
 
Nakon izgubljenih [[Hrvatski parlamentarni izbori 2003.|parlamentarnih izbora 2003. godine]], nastavlja voditi [[Socijaldemokratska partija Hrvatske|Socijaldemokratsku Partiju Hrvatske]] kao njen predsjednik. Tu dužnost vršiti sve do svoje smrti kada umire od malignog tumora u Zagrebu. Naslijeđuje ga [[Zoran Milanović]] nakon unutarstranačkih izbora.
 
== Mladost ==
=== Školovanje ===
 
U školi je Račan bio osrednji učenik. U [[Savez komunista Hrvatske]] učlanio se 1959. Nakon završene srednje škole pokušao se upisati na [[Akademija dramske umjetnosti u Zagrebu|Akademiju dramskih umjetnosti u Zagrebu]] jer je želio biti glumac, no kako nije prošao prijemni ispit upisao se na [[Pravni fakultet u Zagrebu|Pravni fakultet]]. Zaposlen je 1967. u Institutu za društvena istraživanja kao znanstveni suradnik. Diplomirao je 1970., nakon čega je bio zadužen za ideološki rad u organizaciju SKH u zagrebačkoj općini Centar.<ref name=Vecernji/>
 
== Politička djelatnost ==
 
=== Prvi višestranački izbori i oporbeno djelovanje ===
 
[[Slika:Racan & Wolfowitz.jpg|minijatura|desno|250px|Račan sa zamjenikom američkog ministra obrane [[Paul Wolfowitz|Paulom Wolfowitzem]], [[7. lipnja]] [[2002.]]]]
 
Zasluga je Ivica Račana to što su prihvaćeni izborni zakoni, što je prihvaćeno da se raspišu demokratski izbori, zasjenjena je bila slomom tadašnjeg poretka, ali ipak on je bio dio progresivnih snaga SKH koji su omogućili uvođenje višestranačja.<ref>[http://www.tportal.hr/vijesti/hrvatska/426608/Vladimir-Seks-otkrio-nam-je-veliku-povijesnu-tajnu-o-Ivici-Racanu.html Vladimir Šeks otkrio nam je veliku povijesnu tajnu o Ivici Račanu], objavljeno 30. travnja 2016., pristupljeno 1. svibnja 2016.</ref> U velikoj ustavotvornoj komisiji i tijelima koji su sudjelovali u donošenju novog, božićnog Ustava zauzimao se za odredbe koje će jamčiti da nova Hrvatska spada u korpus socijalnih država.
 
[[10. prosinca]] [[1989.]] SKH donosi odluku o raspisivanju izbora na svim razinama koji se održavaju u [[Travanj|travnju]] i [[Svibanj|svibnju]] [[1990.]] godine. Na njima pobjeđuje [[Hrvatska demokratska zajednica]], a SKH sa oko 35% glasova osvaja 72 zastupnička mjesta u [[Hrvatski sabor|Hrvatskom saboru]]. SKH mirno predaje vlast HDZ-u.
 
 
Nasuprot ovoj, možda zastarjeloj, povoljnoj ocjeni Račanova političkog suparnika o Račanu nalaze se novije, oprečne ocjene, prva o nečinjenju odnosno dopuštanju oduzimanja oružja Teritorijalne obrane Hrvatske, kad je između dva kruga prvih demokratskih izbora u tadašnjoj SFRJ 1990. SKH-SDP predala JNA oružje Teritorijalne obrane temeljem odluke koju je donio Generalštab JNA, tj. potpisao je ratni zločinac Blagoje Adžić.<ref>[http://www.hrvatski-vojnik.hr/hrvatski-vojnik/2242009/domrat.asp "Izvješće Komande 32. korpusa OS SFRJ Komandi 5. vojne oblasti", prezentacija dokumenta od 18.5.1990. na mrežnim stranicama časopisa "Hrvatski vojnik"], pristupljeno 27.1.2013.</ref> ''"To je bila velika količina pješačkog, protuoklopnog i protuzračnog oružja, te lako topništvo. Tim oružjem se moglo naoružati na desetine tisuća ljudi i bitno olakšati obrana Hrvatske. Za razliku od SKH-SDP, Savez komunista Slovenije odbio je predati oružje slovenskog naroda u ruke JNA odlučnim odbijanjem i organiziranjem otpora neprijatelju."''<ref>[http://narod.hr/hrvatska/palo-veliko-skladiste-oruzja-jamadol-kod-karlovca-u-ruke-hrvatske-vojske Palo veliko skladište oružja Jamadol kod Karlovca u ruke Hrvatske vojske], objavljeno 5. studenoga 2014., pristupljeno 14. svibnja 2015.</ref>
 
Odgovornost Račanu eksplicitno pripisuje [[Andrija Hebrang (sin)|Andrija Hebrang]]: ''"Ivica Račan je izručio 200.000 komada oružja JNA jer se to od njega tako tražilo iz Beograda, iako se isto tražilo i od Slovenaca, ali oni su to odbili učiniti. Tako je razoružao hrvatski narod i predao agresoru oružje koje je pripadalo nama, a koje su platili hrvatski porezni obveznici."''<ref>[http://www.slobodnadalmacija.hr/Hrvatska/tabid/66/articleType/ArticleView/articleId/230958/Default.aspx Hebrang u Splitu promovirao knjigu: Račan i Budimir pomogli su agresoru], Saša Ljubičić, objavljeno 20. prosinca 2013., pristupljeno 14. svibnja 2015.</ref>
 
'Lik, djelo i političku ulogu Ivice Račana treba promatrati u kontekstu političkog vremena i povijesnih razdoblja naše prošlosti, do vremena njegovog odlaska s političke pa i životne pozornice. Pamtim Ivicu Račana otkad je nakon 1971. imenovan za člana CK SKH, tada su se u naknadnom pamćenju i sjećanju iskristalizirale dvije moguće opcije u pogledu njegovog političkog djelovanja. Po jednoj je on bio kao direktor Kumrovečke škole jedan vrlo rigidni provoditelj politike koja je došla nakon sloma Hrvatskog proljeća, a po drugoj političkoj prosudbi, kojoj se ja priklanjam jer sam se u to i uvjerio, on je u tome razdoblju bio vrlo blagonaklon i sprečavao je revanšističke porive prema bivšim pripadnicima Saveza komunista koji su silom maknuti grubom silom s političke pozornice nakon Hrvatskog proljeća', kaže Šeks i podsjeća kako je i sam bio žrtva sloma Hrvatskog proljeća. <ref>[http://www.tportal.hr/vijesti/hrvatska/426608/Vladimir-Seks-otkrio-nam-je-veliku-povijesnu-tajnu-o-Ivici-Racanu.html Vladimir Šeks otkrio nam je veliku povijesnu tajnu o Ivici Račanu], objavljeno 30. travnja 2016., pristupljeno 1. svibnja 2016.</ref>
Oštrije su ocjene koje iznosi Tihomir Dujmović: ''"U ovom trenutku razvidno je da se u samom vrhu hrvatske komunističke partije prije svake egzekucije davalo suglasnost da se nekome sjekirom razbije lubanja. Na čelu tog tijela je stajao Ivica Račan od 1972. do 1980. Bude li se na suđenju Perkoviću rasvijetlila ta priča kako se partija držala u tim pitanjima – to će označiti notu pisanja potpuno nove povijesti jer ne možemo čovjeka koji je davao odobrenja za udbaške likvidacije zvati čovjekom moderne hrvatske demokracije, kako ljevica zove Ivicu Račana."''<ref>[http://narod.hr/hrvatska/intervju-tihomir-dujmovic Tihomir Dujmović: djeca ne moraju odgovarati za grijehe očeva, no bi li Ivo Josipović bio predsjednik da mu je otac bio domobranski ili ustaški časnik?], Davorka Gašparović, objavljeno 21. listopada 2014., pristupljeno 14. svibnja 2015.</ref>
 
Nakon Tuđmanove smrti počela je [[detuđmanizacija]], [[Stjepan Mesić|Mesić]] je nakon otvorenog pisma u kojem upozoravaju na kriminalizaciju Domovinskog rata smijenio 7 aktivnih generala.<ref>[http://arhiv.slobodnadalmacija.hr/20000930/novosti.htm U "prisilnu" mirovinu upućeni su admiral Davorin Domazet Lošo, general bojnik Mirko Norac, general pukovnik Krešimir Ćosić, general pukovnik Ante Gotovina, general bojnik Damir Krstičević, general bojnik Ivan Kapular, general bojnik Milenko Filipović i to odlukom Vrhovnog zapovjednika, Predsjednika države koja se temelji na Ustavu, te Zakonu o službi u Oružanim snagama], objavljeno 30. rujna 2000., pristupljeno 14. svibnja 2015.</ref>
Mesićevu rabotu dovršio je Račan, ''"Tuđmanovu pomirbu uništio je najprije Stipe Mesić onim nevjerojatnim izbacivanjem desetak najvažnijih generala Hrvatske vojske iz same vojske, nakon toga su bivši oficiri JNA potpuno preuzeli kontrolu nad vojskom i to traje do danas. Potom je Račan uništio [[HIS]] u onoj besramnoj akciji uništenja obavještajnog sustava koji je tek uhvatio nešto korijena i počeo se odmicati od starih udbaških kadrova. Račan je proces vratio na početak, a povratak starih udbaša u obavještajnu strukturu je nakon toga bio opća pojava. Rušenjem [[Vjesnik]]a, onakvom suspektnom prodajom Večernjeg lista i izbacivanjem nekoliko desetina novinara hrvatske provenijencije s HTV-a Račan je najveći dio medija stavio pod izravnu kontrolu, danas je ta situacija još gora. Biranim pravosudnim akcijama uglavnom su tajkuni desne provenijencije završavali u zatvoru, a sada sa predstečajnim nagodbama još je jednom i u ideološkom kontekstu temeljito pročišćena gospodarska scena. Kad je ova vlast još i ukinula pokroviteljstvo Sabora nad komemoracijom na Bleiburgu, to je bio znak da su i tamo izvjesili svoju zastavu i da je uništen i zadnji simbol Tuđmanove pomirbe."''<ref>[http://www.hkv.hr/razgovori/18865-t-dujmovic-kljucno-je-pitanje-tko-moze-pobijediti-josipovica-i-sdp.html Razgovor s novinarom i publicistom Tihomirom Dujmovićem], Davor Dijanović, objavljeno 6. studenoga 2014., pristupljeno 14. svibnja 2015.</ref>
100

uređivanja