Razlika između inačica stranice »Ivica Račan«

Dodano 387 bajtova ,  prije 3 godine
bez sažetka
(uklanjanje izmjene 4722767 suradnika Bonč (razgovor))
|suprug=
|položaj=7. [[predsjednik Vlade Republike Hrvatske]]
|zanimanje= pravnik
|fusnote=drugi mandat započeo [[30. srpnja]] [[2002.]]
|predsjednik1='''[[Stjepan Mesić]]'''
|vjera=
}}
'''Ivica Račan''' ([[Ebersbach]], [[24. veljače]] [[1944.]] - [[Zagreb]], [[29. travnja]] [[2007.]]), bio je [[Hrvatska|hrvatski]] političar, [[predsjednik Vlade Republike Hrvatske]] od [[27. siječnja]] [[2000.]] do [[23. prosinca]] [[2003.]] godine i prvi predsjednik [[Socijaldemokratska partija Hrvatske|Socijaldemokratske partije Hrvatske]].
 
IvicaPočetkom Račan90-ih [[1990]].godina, kao predsjedniksekretar [[SocijaldemokratskaSavez partijakomunista Hrvatske|SocijaldemokratskeSaveza partijekomunista Hrvatske]] bio je jedna od političkih figura koji su bitno doprinijeli da dođe do instaliranja novog izbornog zakonodavstva i da se omogući pluralističko društvo i prve demokratske izbore u [[Hrvatska|Hrvatskoj]]. <ref>[http://www.tportal.hr/vijesti/hrvatska/426608/Vladimir-Seks-otkrio-nam-je-veliku-povijesnu-tajnu-o-Ivici-Racanu.html Vladimir Šeks otkrio nam je veliku povijesnu tajnu o Ivici Račanu], objavljeno 30. travnja 2016., pristupljeno 1. svibnja 2016.</ref> Nakon demokratskih promjena, stranku reformira i osniva [[Socijaldemokratska partija Hrvatske|Socijaldemokratsku partiju Hrvatske]] te postaje njen predsjednk.
 
Kao predsjednik [[Sedma Vlada Republike Hrvatske|7. Vlade Republike Hrvatske]], izveo je [[Hrvatska|Hrvatsku]] iz svojevrsne međunarodne izolacije. Vlada je sklopila sporazum s [[MMF]]-om i započela s nepopularnim reformama. Nakon što vladajuću koaliciju napuštaju dvije stranke ([[HSLS]] i [[IDS]]), Sabor je izglasao povjerenje [[Osma Vlada Republike Hrvatske|osmoj hrvatskoj Vladi]] kojoj na čelu ostaje Ivica Račan. Do kraja mandata suzbijena je nelikvidnost, pokrenut je gospodarski rast, započeta i gotovo dovršena gradnjugradnja [[Autocesta Zagreb-Split|autoceste Zagreb-Split]], potpisan [[Sporazum o stabilizaciji i pridruživanju s Europskom unijom]], te predan zahtjev za članstvom u [[Europska unija|Europskoj uniji]].<ref> [https://vlada.gov.hr/prethodne-vlade-11348/11348 Prethodne Vlade Republike Hrvatske], objavljeno 30. travnja 2014., pristupljeno 1. svibnja 2016.</ref>
 
Nakon izgubljenih [[Hrvatski parlamentarni izbori 2003.|parlamentarnih izbora 2003. godine]], nastavlja voditi [[Socijaldemokratska partija Hrvatske|Socijaldemokratsku Partiju Hrvatske]] kao njen predsjednik. Tu dužnost vršiti sve do svoje smrti [[2007.]] godine kada umire od malignog tumora u Zagrebu. Naslijeđuje ga [[Zoran Milanović]] nakon unutarstranačkih izbora.
 
== Mladost ==
=== Školovanje ===
 
U [[Savez komunista Hrvatske]] učlanio se 1959. Nakon završene srednje škole pokušao se upisati na [[Akademija dramske umjetnosti u Zagrebu|Akademiju dramskih umjetnosti u Zagrebu]] jer je želio biti glumac, no kako nije prošao prijemni ispit upisao se na [[Pravni fakultet u Zagrebu|Pravni fakultet]] gdje diplomira 1970. godine. Zaposlen je 1967. u Institutu za društvena istraživanja kao znanstveni suradnik. Diplomirao je 1970., nakon čega je bio zadužen za ideološki rad u organizaciju SKH u zagrebačkoj općini Centar.<ref name=Vecernji/>
 
== Politička djelatnost ==
=== Savez komunista Hrvatske ===
 
U [[Savez komunista Hrvatske]] učlanio se 1959. godine. Nakon sloma [[Hrvatsko proljeće|Hrvatskog proljeća]] 1971. i čišćenja ideoloških kadrova koje je uslijedilo 1972., Ivica Račan kooptiran je u Gradski komitet Zagreba, a potom u [[Izvršni komitet Saveza komunista Hrvatske|Izvršni komitet Saveza komunista Hrvatske]] (IK SKH) gdje je bio zadužen za ideologiju.<ref name=Vecernji/>
 
Dužnost u IK SKH obnašao je do 1978. kada je postao član Predsjedništva [[Centralni komitet Saveza komunista Hrvatske|Centralnog komiteta SKH]] (CK SKH). Direktor škole [[Savze komunista Jugoslavije|Saveza komunista Jugoslavije]] (SKJ) "Josip Broz Tito" u [[Kumrovec|Kumrovcu]] postao je 1982., a istodobno je bio i urednik časopisa za društveno-politička istraživanja ''Kumrovečki zapisi''. Između 1986. i 1989. bio je član [[Predsjedništvo Centralnog komiteta Saveza komunista Jugoslavije|Predsjedništva CK SKJ]].<ref name=Vecernji/>
Odgovornost Račanu eksplicitno pripisuje [[Andrija Hebrang (sin)|Andrija Hebrang]]: ''"Ivica Račan je izručio 200.000 komada oružja JNA jer se to od njega tako tražilo iz Beograda, iako se isto tražilo i od Slovenaca, ali oni su to odbili učiniti. Tako je razoružao hrvatski narod i predao agresoru oružje koje je pripadalo nama, a koje su platili hrvatski porezni obveznici."''<ref>[http://www.slobodnadalmacija.hr/Hrvatska/tabid/66/articleType/ArticleView/articleId/230958/Default.aspx Hebrang u Splitu promovirao knjigu: Račan i Budimir pomogli su agresoru], Saša Ljubičić, objavljeno 20. prosinca 2013., pristupljeno 14. svibnja 2015.</ref>
 
Kako svjedoči [[Vladimir Šeks]], zasluge Ivici Račanu ne pripadaju samo zbog omogućavanja održavanja višestranačkih izbora nego i omogućavanja demokratske uspostave nove vlasti. ''"Lik, djelo i političku ulogu Ivice Račana treba promatrati u kontekstu političkog vremena i povijesnih razdoblja naše prošlosti, do vremena njegovog odlaska s političke pa i životne pozornice. Pamtim Ivicu Račana otkad je nakon 1971. imenovan za člana CK SKH, tada su se u naknadnom pamćenju i sjećanju iskristalizirale dvije moguće opcije u pogledu njegovog političkog djelovanja. Po jednoj je on bio kao direktor Kumrovečke škole jedan vrlo rigidni provoditelj politike koja je došla nakon sloma Hrvatskog proljeća, a po drugoj političkoj prosudbi, kojoj se ja priklanjam jer sam se u to i uvjerio, on je u tome razdoblju bio vrlo blagonaklon i sprečavao je revanšističke porive prema bivšim pripadnicima Saveza komunista koji su silom maknuti grubom silom s političke pozornice nakon Hrvatskog proljeća''", kaže Šeks i podsjeća kako je i sam bio žrtva sloma Hrvatskog proljeća. <ref>[http://www.tportal.hr/vijesti/hrvatska/426608/Vladimir-Seks-otkrio-nam-je-veliku-povijesnu-tajnu-o-Ivici-Racanu.html Vladimir Šeks otkrio nam je veliku povijesnu tajnu o Ivici Račanu], objavljeno 30. travnja 2016., pristupljeno 1. svibnja 2016.</ref>
 
Nakon Tuđmanove smrti počela je [[detuđmanizacija]], [[Stjepan Mesić|Mesić]] je nakon otvorenog pisma u kojem upozoravaju na kriminalizaciju Domovinskog rata smijenio 7 aktivnih generala.<ref>[http://arhiv.slobodnadalmacija.hr/20000930/novosti.htm U "prisilnu" mirovinu upućeni su admiral Davorin Domazet Lošo, general bojnik Mirko Norac, general pukovnik Krešimir Ćosić, general pukovnik Ante Gotovina, general bojnik Damir Krstičević, general bojnik Ivan Kapular, general bojnik Milenko Filipović i to odlukom Vrhovnog zapovjednika, Predsjednika države koja se temelji na Ustavu, te Zakonu o službi u Oružanim snagama], objavljeno 30. rujna 2000., pristupljeno 14. svibnja 2015.</ref>
100

uređivanja