Franjo II. Rákóczy: razlika između inačica
Izbrisani sadržaj Dodani sadržaj
Nema sažetka uređivanja |
Nema sažetka uređivanja |
||
Redak 4:
'''Franjo II. Rakoci''' ([[mađarski|mađ]]. Rákóczi Ferenc; [[Borša]] [[1676]]. — [[Tekirdag]] [[1735]].) bio je [[Mađari|mađarski]] [[feudalac]], [[Transilvanija|transilvanijski]] [[vojvoda]] od 1704. godine i sin [[Franjo I. Rakoci|Franje I. Rakocija]] i [[Jelena Zrinska|Jelene Zrinski Rakoci]], kćeri [[Petar Zrinski|Petra Zrinskog]].
Godine [[1701]]., kada [[Habsburg]]ovci ulaze u [[rat]] za [[španjolska|španjolsku]] baštinu, Rakoci stupa na čelo zavjere protiv njihove vlasti, računajući na pomoć [[Luj XIV.|Luja XIV.]] Zavjera, je, međutim, otkrivena i Rakoci bježi u [[Poljska|Poljsku]]. Kad je 1703. godine izbila [[ustanak Franje II. Rákóczija|nova buna]] u Ugarskoj, vraća se u zemlju i manifestom poziva sve ugarske i [[Hrvatska|hrvatske]] feudalce na ustanak. Hrvatski feudalci se nisu odazvali, ne želeći pomagati protestantsko pitanje.
Franji II. pristaša je bio i [[Josip Vojnović]], koji je planirao osvetničku akciju za smrt Zrinskih i Frankopana.<ref name="HE">[http://www.enciklopedija.hr/natuknica.aspx?id=65236 Vojnović, Josip], Hrvatska enciklopedija LZMK. Pristupljeno 14. lipnja 2016.</ref><ref name="HL">''Hrvatski leksikon L-Ž'', Naklada Leksikon d.o.o., Zagreb, 1997., str. 661.</ref>
U sporazumu s Lujem XIV., koji Rakociju obećava pomoć, sabor u Onodu lišava Habsburgovce prijestolja (1707.), a ugarski staleži povjeravaju Rakociju upravu zemljom. Kad je u odlučnom času [[francuska]] pomoć izostala, Rakoci doživljava poraz kod [[Trenčin]]a ([[1708]].), a njegovi ga suradnici postepeno napuštaju. Na kraju ugarski feudalci sklapaju [[1711]]. godine [[mir]] s Habsburgovcima u [[mir u Szatmaru|Satmaru]], koji Rakoci ne priznaje. Poslije toga, godinama obilazi Poljsku, Francusku, Englesku i Tursku tražeći pomoć, a umire kao izbjeglica u Turskoj.
Napisao je „Uspomene o ugarskom ratu“ i meditacije jansenističke inspiracije „Ispovijesti“.
| |||