HIV: razlika između inačica

Izbrisani sadržaj Dodani sadržaj
Dexbot (razgovor | doprinosi)
m Removing Link FA template (handled by wikidata)
Nema sažetka uređivanja
Redak 13:
* ''Virus humane imunodeficijencije 2''
}}
'''Virus humane imunodeficijencije''' ('''HIV''') je [[retrovirus]] koji uzrokuje stečeni sindrom imunodeficijencije ([[AIDS]], stanje u ljudi kada imunološkiimunosni sustav počinje slabjeti, dovodeći do po život opasnih oportunističkih infekcija).
 
HIV je klasificiran u [[lentiviruse]] što je jedna od tri subfamilije retrovirusa. Karakteristično za lentiviruse je da su to spori virusi, što znači da se dugo zadržavaju u domaćinu i dovode do spore progresije u [[smrt]]. HIV ima samo 9749 [[nukleotida]] što ga klasificira u male [[virus]]e, ne samo u odnosu na [[ljudi|ljudske]] stanice koje imaju 3-3,5 milijarde nukleotida nego i u odnosu na ostale viruse. Virus ima sferni oblik i sadrži dvostruki [[RNK]] genom. Kada uđe u stanicu domaćina virus koristi [[enzim]] [[reverzna transkriptaza|reverznu transkriptazu]] da svoj RNK genom izmijeni u [[DNK]], koji sa zatim inkorporira u genom domaćina. Na taj način nastaje [[provirus]].
Redak 48:
Na površini plazmaleme svih živih ćelija postoje složene glikoproteinske strukture koje nazivamo [[receptori]]ma.
 
Postoje najmanje dvije vrste ovakvih receptora na površini [[T limfocit]]a koji omogućavaju HIV virusu da se za njih pričvrsti. Prvi receptor važan za HIV je CD4 receptor na površini T-limfocita, a također je nađen na površini [[makrofag]]a i [[živčane stanice|živčanih stanica]]. Drugi transmembranski receptor je esencijalan da bi došlo do infekcije. Dakle poslije vezivanja gp120 i CD4 dolazi do sljedeće veze nazvane koreceptorska veza. Koreceptor može biti jedan od mnogih membranskih proteina što zavisi od vrste stanice. Dva najčešća koreceptora su CXCR4 koji se normalno nalazi na površini CD4 T stanica i CCR5 koji se također nalazi na površini CD4 T limfocita, ali i na nekim makrofagima i dendritičkim stanicama. U normalnim uvjetima ova dva receptora omogućavaju stanicama [[imunološki sustav|imunološkogimunosnog sustava]] da reagiraju na [[kemija|kemijske]] signale. U nekom slučajevima kada osobe imaju mutacije na ovim ko-receptorima virus nije u mogućnosti ostvariti puni spoj receptor-koreceptor, te ove stanice neće biti zaražene virusom. Da bi HIV inficirao ćeliju T-limfocita neophodna su oba spoja receptor-antireceptor. Stanice kod kojih je ovaj transmembranski receptor drugačiji mogu izbjeći infekciju virusom jer antireceptor virusa ne odgovara izmijenjenom transmembranskom receptoru.
 
Tijesno pričvršćivanje virusnih čestica za receptore plazmaleme limfocita, omogućava fuziju virusa sa plazmalemom limfocita.
Redak 64:
Sljedeća faza karakteristična za replikacijski ciklus HIV-a je faza translacije. U RNK genomu HIV-a postoji 9 gena. Ovi geni imaju kôd neophodan za sintezu proteina virusne ovojnice, [[kapsida|kapside]], transkriptaza, integraza i ključnog enzima [[proteaza|proteaze]].
 
Kada je izvršena translacija virusne RNK u [[polipeptid]]ne sekvence one imaju oblik dugih lanaca koji su sačinjeni od nekoliko različitih proteina (reverzne transkriptaze, proteaze, integraze). Prije nego ovi enzimi postanu aktivni, oni moraju biti isječeni iz dugog polipeptidnog lanca. Virusni enzim proteaza siječe dugi polipeptidni lanac na individualne enzimske komponente koje omogućavaju sintezu novih virusa. I konačno virusna RNK udružena sa proteinima kapside se pakira i oslobađa sa površine [[limfocit]]a, uzimajući i dio limfocitne membrane koja sadrži površinske virusne proteine odnosno dio membrane stanice u kojoj su se razvijali. Ovi površinski proteini će se zatim povezati sa receptorima drugih stanica imunološkogimunosnog sustava uzrokujući tako konstantnu infekciju. Ovi novoproizvedeni virusi su često identični prvobitnom virusu od koga su nastali, ali u slučaju HIV-a ovi novi virusi pokazuju varijacije u [[molekula]]rnoj strukturi površinskih i drugih proteina i enzima što jako otežava [[#Cjepiva|tretman]].
 
== Infekcija ==
Redak 95:
Mora biti sigurno, oralno primjenjivo, jednodozno, stabilno, jeftino, i davati dugotrajan [[imunitet]] i biti djelotvorno na sve loze HIV-a.
 
Postoji teorija da bi se mogao proizvesti HIV virus koji bi se razmnožavao tako sporo, da ne bi bio opasan, nego bi inducirao celularni i humoralni imuni odgovor. Međutim, ovdje postoji strah da bi kod nekih ljudi virus mogao ponovo postati virulentan. Ovo se naziva reverzija. Postoje i vektorska cjepiva koja bi koristila druge viruse za unos određenih HIV gena u [[stanica|stanice]] domaćina. Ovi geni bi producirali proteine koje kodiraju HIV geni, na koje bi imunološkiimunosni sustav stvarao antitijela i citotoksične stanice, tako da bi bio spreman za susret sa HIV-om. DNK cjepiva se sastoje u direktnom ubrizgavanju gena u stanice domaćina u nadi da će neke stanice «pokupiti» ove gene. Kod vektorskih i DNK cjepiva ne postoji opasnost od HIV virulencije jer bi se koristili samo određeni geni.
 
== Izvori ==