ORJUNA: razlika između inačica

Izbrisani sadržaj Dodani sadržaj
m uklonjena promjena suradnika 77.222.30.95 (razgovor), vraćeno na posljednju inačicu suradnika RadioElectrico
Redak 21:
Središnji ideološki koncept Orjuninog [[Jugounitarizam|unitarnog jugoslavenstva]] bilo je stvaranje nove unitarne (jugoslavenske) nacije. Favorizacija srpskoga nacionalnog [[mentalni sklop|mentaliteta]]. [[Protuhrvatstvo]] proizlazi iz vrednovanja hrvatskoga [[identitet|nacionalnog identiteta]] kao nepodobnog za oblikovanje jedinstvene jugoslavenske nacije.<ref>"[http://hrcak.srce.hr/index.php?show=clanak&id_clanak_jezik=100812 Ideologija Organizacije jugoslavenskih nacionalista (Orjuna)"] Stevo Đurašković, Časopis za suvremenu povijest, Vol.43 No.1 Svibanj 2011. </ref>
 
Orjunaši u [[Osijek]]u 1923. izveli [[atentat]] i usmrtili hrvatskog aktivista [[Stjepan Veselić|Stjepana Veselića]], bacili bombu na tiskaru Hrvatskog lista i srušili Frangeš-Mihanovićev spomenik Umirućem domobranu.<ref>HIC, http://www.hic.hr/citali-stepinac.htm </ref>.Orjuna se od početka služila političkim nasiljem (terorom) protiv političkih protivnika. Članovi su organizirani u desetine, koji poduzimaju batinaške napade. Nisu stali samo na tome: prilikom rudarskog štrajka u [[Trbovlje|Trbovlju]] (Slovenija) [[1924.]] Orjunaši bombama i revolverima napali radnike i zapalili Radnički dom. U doba izbora često napadaju skupove hrvatskih stranaka. Česti su ulični sukobi sas organizacijom [[Hrvatska nacionalna omladina]] (HANAO). Napadali su također stranke i organizacije nacionalnih manjina: Nijemaca, Mađara i Rumunja.
 
Financira juje pokrajinska vlada za Hrvatsku i Slavoniju iz fondova za "Istru i nacionalnu propagandu". Surađuje sas [[četnici|četničkim]] organizacijama i militarističkom [[Narodna obrana (organizacija)|Narodnom obranom]]. Po mnogo čemu je imala karakteristike [[fašizam|fašističkog]] pokreta. Zagovarala je rasno i integralno jugoslavenstvo, a neistomišljenike je fizički i oružano terorizirala, a ideološki je zahtijevala istrijebiti sve "elemente koji koče državno postojanje i narodno jedinstvo". Veliku mržnju je pokazivala prema ustanovama, organizacijama i osobama koje su im ideološki bile suprotne, posebice prema kleru, frankovcima, separatistima, komunistima, Trumbiću i Radiću, jer su se isti odupirali velikosrpskoj dinastičkoj hegemoniji.<ref name="Orjune nema">[http://www.slobodnadalmacija.hr/Spektar/tabid/94/articleType/ArticleView/articleId/16247/Default.aspx Slobodna Dalmacija] Jugoslavenski integralisti koristili su se fašističkim metodama: Orjune nema, duh živi, 26. srpnja 2008.</ref>
Svojstveno im je veličanje srpstva u kulturnom i političkom smislu, Srbije u kojoj vide mesijansku ulogu, odanost dinastiji i Kralju (Kraljevine SHS, op.a.) kojega su nazivali i smatrali "velikim genijem, najsjajnijim simbolom, idealom ''vaskresenja'' i vladarom nedostižnih moralnih visina". <ref name="Orjune nema"/>. Jedna od upadljivih osobina orjunaša, kako ondašnjih, tako i njihovih sljedbenika po ponašanju, je ta što su se držali svake ideje koja je negirala hrvatsku državnu ideologiju. Prema gradu Zagrebu, koji je predstavljao moguće središte hrvatskog nacionalnog i državnog identiteta, osjećaju gađenje i upravljaju mržnju prema njemu, a s druge strane zagovaraju potpuna odvojenost Dalmacije, koju ne smatraju hrvatskom pokrajinom<ref name="Orjune nema"/>.
Ideološki su pokazivali neke istovjetnosti sa autonomašima i talijanašima iz Austro-Ugarske "''Slaveni možda, Hrvati nikada''".<ref name="Orjune nema"/>
 
Od početka je ORJUNA razvila najužu suradnju s [[četnici|četničkim pokretom]]. Najistaknutiji četnički vojvode [[Kosta Pećanac]] i [[Ilija Trifunović-Birčanin]] sudjelovali su uzeli učešća u ORJUNI, koja ih 1924. godine obojicu imenuje za "velike čelnike".<ref>[https://books.google.hr/books?id=Q8nSCQAAQBAJ&printsec=frontcover&hl=hr&source=gbs_ge_summary_r&cad=0#v=onepage&q&f=false "Yugoslavia in the Shadow of War: Veterans and the Limits of State Building, 1903–1945"], John Paul Newmann, Cambridge University Press 2015, str. 153.</ref>
 
Postojali su i izravni kontakti sas fašistima. Tako se npr. dr. [[Mirko Korolija]], predsjednik JNNO od veljače 1922. i kasnije Orjune, javno hvalio svojim dopisivanjem sas [[Benito Mussolini|Benitom Mussolinijem]].
 
Osim Dalmacije, uporišta ova organizacija je imala i u Sloveniji. U Srbiji ima izvjesno uporište među studentima beogradskog sveučilišta; vanizvan njega nema veće značenje. Vladajuća [[Narodna radikalna stranka]] osnovala je organizaciju [[Srpska nacionalna omladina]] (SRNAO) kao protutežu pokretu integralnog jugoslavenstva.
 
Nakon raskola u [[Demokratska stranka (Srbija i Jugoslavija)|Demokratskoj stranci]] [[1924]]., većina članova Orjune podržalo je vođu [[prečani|prečana]] [[Svetozar Pribićević|Svetozara Pribićevića]]. Na parlamentarnim izborima [[1925]]. i [[1927]]. podržavali su kandidate njegove [[Samostalna demokratska stranka|Samostalne demokratske stranke]]. Zajednički im je cilj obrana ugroženog jugoslavenstva.
Vodstvo ORJUNE nije podržalo drastični politički zaokret Pribićevića, koji ubrzo nakon izbora 1927. sklapa sporazum sa [[Stjepan Radić|Stjepanom Radićem]] ([[Seljačko-demokratska koalicija]]). Ostaju vjerni starom opredjeljenju i metodama. Zbog svojeg jugoslavenstva dolaze u sukob i sa srpskim nacionalističkim organizacijama i velikosrpskim koncepcijama srpskih političara.
 
Cyprian P. Blamires u svojoj ''Enciklopediji svjetskog fašizma'' iz 2006. godine predstavlja ORJUNU kao "najizrazitiji fašistički pokret u Jugoslaviji", čija je ekstremna nasilnost i samovolja u poduzimanju militantnih akcija naposljetku potaknula jugoslavenske vlasti da je od 1925. godine izvrgnu pritiscima, a naposljetku raspuste 1929. godine.<ref>[https://books.google.hr/books?id=nvD2rZSVau4C&pg=PA745&lpg=PA745&dq=world+fascism+orjuna&source=bl&ots=vxhQTaYuQo&sig=E6PYkhxqLPmCD6a5IDhh4FhgX6c&hl=hr&sa=X&ei=JixvVZu4J4SeygPMtoLAAQ&ved=0CC4Q6AEwAg#v=onepage&q=world%20fascism%20orjuna&f=false "World Fascism: a Historical Encyclopedia"], Cyprian P. Blamires, ABC-Clio 2006., str. 745</ref>