Razlika između inačica stranice »Vilim III. Oranski«

Nakon [[Marija II., kraljica Engleske|Marijine]] smrti počele su se širiti glasine o Vilimovim [[Homoseksualnost|homoseksualnim]] sklonostima, pa su izišli i pojedini satirični pamfleti u kojima je ta navodna sklonost isticana. Tijekom svoje samostalne vladavine nakon smrti supruge Vilim se suočio sa zavjerom svojih katoličkih protivnika koja nije uspjela, a nakon te zavjere [[Francuska|francuski]] kralj [[Luj XIV., kralj Francuske|Luj XIV.]] prestao je pomagati svrgnutog [[Jakov II., kralj Engleske|Jakova II.]] te je priznao Vilima kao kralja Engleske i s njim [[20. rujna]] [[1697]]. sklopio mir u Ryswicku. Nakon toga Vilim više nije bio ugrožen od strane svojih katoličkih oponenata.
Potkraj Vilimove vladavine pojavilo se pitanje nasljedstva engleske krune budući da Vilim nije imao djece, a [[Marija II., kraljica Engleske|Marijina]] sestra princeza [[Ana, kraljica EngleskeVelike Britanije|Ana]] imala je mnogo djece ali su sva vrlo rano umrla. Kako je [[Ana, kraljica EngleskeVelike Britanije|Ana]] bila jedina u liniji nasljeđivanja, među pristalicama [[Protestantizam|protestantizma]] pojavili su se novi strahovi da bi nakon smrti buduće kraljice [[Ana, kraljica EngleskeVelike Britanije|Ane]] krunu mogli preuzeti ponovno nasljednici [[Jakov II., kralj Engleske|Jakova II.]]. Stoga je [[1701]]. Parlament donio [[Zakon o naslijeđu]] (''Act of Settlement'') kojim je bilo uređeno da bi krunu nakon [[Ana, kraljica EngleskeVelike Britanije|Ane]] naslijedila dalja loza u liku unuke [[Jakov I., kralj Engleske|Jakova I.]] [[Sofija Hanoverska|Sofije]], izborne kneginje Hannovera i njezinih protestantskih potomaka. Istim zakonom ograničena je i moć kralja u vođenju ratova pri čemu je za odobravanje novčanih sredstava za vođenje rata bila potrebna suglasnost parlamenta. Također je i osigurana neovisnost sudstva od eventualne kraljeve samovolje.
 
== Smrt ==
650

uređivanja