Zagrebačka škola crtanog filma: razlika između inačica
Izbrisani sadržaj Dodani sadržaj
mNema sažetka uređivanja |
Nema sažetka uređivanja |
||
Redak 1:
[[Datoteka:Trik kamera Zagreb film MGZ 080209.jpg|mini|300px|Trik kamera za snimanje crtanog filma, Zagreb film, 1956. godine. Muzej grada Zagreba.]]
'''Zagrebačka škola
Prvi veliki uspjeh Zagrebačke škole crtanog filma jest ''Grand Prix'' u [[Venecija|Veneciji]] za crtani film [[Samac]], Vatroslava Mimice, a "zlatno razdoblje" zaključuje [[Oscar]] za film [[Surogat]], Dušana Vukotića iz [[1962.]] godine. S današnje nešto udaljenije vizure može se zaključiti, da je i pored velike krize koja će nastati krajem [[1970-ih|sedamdesetih]] i [[1980-ih|osamdesetih]] godina, ova jedinstvena škola animacije dala [[Europa|europskoj]] filmskoj baštini preko 400 naslova vrijednih animiranih ostvarenja koja su i nagrađena s više od 400 najprestižnijih nagrada širom [[svijet]]a.
Line 11 ⟶ 12:
=== 1945. - 1954. ===
<!--U kojem okružju je nastala Zagrebačka škola animiranog filma i iz čega je izrastao novi koncept animacije?-->Nakon [[1945.]] godine braća Neugebauer (Walter
=== 1954. - 1964. ===
[[Datoteka:Surogat Dusan Vukotic MGZ 080209.jpg|mini|300px|Zagrebačkom majstoru Dušanu Vukotiću dodijeljena je nagrada "Oscar" 1962. godine (Santa Monica) za crtani film [[Surogat]]. Bio je to prvi [[Oscar]] za crtani film dodijeljen autoru izvan Amerike. Replika je izrađena prema originalnoj statueti u posjedu gospođe Melite Andres Vukotić. Nalazi se u [[Muzej grada Zagreba|Muzeju grada Zagreba]].]]
Ključna je [[1954.]]
Prvi animirani filmovi rađeni klasičnim načinom animacije sadržavali su od 12.000-15.000 crteža, a primjenom novog koncepta reducirane animacije smanjen je broj crteža na 4.000-5.000 crteža, a pri tome crtani film nije izgubio na svom vizualnom bogatstvu i atraktivnosti. Smanjeni broj ekstrema, shematizirani likovi traže izvrsno poznavanje animacije. Do punog izražaja dolazi i drukčija uporaba [[Glazba|glazbe]] - odatle put k sintetskoj glazbi, drukčijoj uporabi šumova, zvučnih efekata, koji više ne prate realno kretanje, te i sami postaju dio sadržaja ili kontrapunkt filmskoj slici.
Line 25 ⟶ 27:
Djelatnost članova EXAT-a odvija se u ranim pedesetim (objava Manifesta 1951. godien, a izložba četvorice slikara početkom 1953. godine). To je raskid s dotadašnjom dominacijom [[Socijalizam|socijalističkog]] realizma. EXAT djeluje u razdoblju 1950.-1956., a Nove tendencije između 1961. do 1973. godine. Iako je riječ o dva zasebna fenomena iz današnje perspektive doživljavamo ih kao cjelinu bez obzira na speficičnosti i razlike. U EXAT-u sudjeluju B. Bernardi, Z. Bregovac, V. Kristl, I. Picelj, B. Rašica, V. Richter, A. Srnec, koji su (kao i Zagrebačka škola crtanog filma) činili “skup pojedinaca različitih sklonosti prije nego programsko vjerovanje istomišljenika” ([[Jerko Denegri]] EXAT 51, Nove tendencije, Zagreb 2000). Danas je očito da slikarstvo pripadnika EXAT-a nije stilski jedinstveno i ne odvija se samo u području geometrijske apstrakcije. Vladimir Kristl najspektakularniji je i najnepredvidljiviji autor što će pokazati i u svojim animiranim filmovima (osobito u filmu Šagrenska koža iz 1960. godine). Srnec je raznovrstan, Picelj odan načelima konstrukcijskog mišljenja.
<!--Vratimo se Zagrebačkoj školi crtanog filma. -->Za daljnji razvitak Zagrebačke škole crtanog filma vrlo je važna 1957. godina kada nastaju djela. Ipak se kreće (Dragutin Vunak), Cowboy Jimmy i Čarobni zvuci (Dušan Vukotić), Strašilo (Vatroslav
Ova dva filma Nikole Kostelca po svojoj čistoći izvedbe, likovnoj ekspresivnosti i složenosti tematskih struktura stoje uz bok Vukotićevih i Mimičinih filmova.
Line 31 ⟶ 33:
1958. godina obilježena je snimanjem trinaest novih crtanih filmova, a te godine ugledni francuski povjesničar filmske umjetnosti Georges Sadoul i filmski kritičar Andre Martin utemeljuju novi pojam u svjetskom animiranom filmu ‘Zagrebačka škola crtanog filma’i to nakon predstavljanja filmova na festivalima u Cannesu (1958.) i Toursu (1959). U Cannesu je prikazano sedam animiranih filmova: Cowboy Jimmy, Čarobni zvuci, Abra kadabra Dušana Vukotića, Strašilo i Samac Vatroslava Mimice i Premijera i Na livadi Nikole Kostelca. Najveći eksperimentator na području animiranog filma, kanadski redatelj Norman McLaren nazočan na toj čuvenoj projekciji rekao je kratko”oni otkrivaju nešto novo i veliko.”
Animirani film Samac originalan po svojoj ideji i likovnoj realizaciji (1958.) pokazuje interes svestranog redatelja Vatroslava Mimice{{fusg|6}}
Svoje dalje istraživanje [[Vatroslav Mimica]] nastavlja u antologijskom djelu Inspektor se vratio kući (1959.) gdje tehnikom [[kolaž]]a gradi [[scenografija|scenografiju]] dijelovima stakla, kartona, isječcima fotografija koji zamjenjuju realni prostor kuća, ulica, vrata, prozora, interijera. Na taj način Mimica uništava logiku prostora i omogućuje da lik inspektora konicipiran da se pokreće kao [[kukac]]-[[robot]] čas nestaje čas se pojavljuje u neočekivanom obliku podvlačeći se pod debele naslage kolažnih dehumaniziranih elemenata neprepoznatljivih oblika. Tako autor stvara ‘suspence’. Pred nama je groteskni morbidni [[svijet]] s čudesnom sintezom krhotina, fragmenata i poetična, nostalgična melodija (Mo-no-to-ny) kao ''leitmotiv'', koji zajedno stvaraju jednu od najljepših sekvenci u modernoj animaciji.
Line 50 ⟶ 51:
Sljedeće djelo Vladimira Kristla koje spada u vrhunac zlatnog razdoblja Zagrebačke crtanog filma, animirani je film Don Kihot (1961.), zbog kojeg i napušta tadašnju [[SFRJ|Jugoslaviju]] jer mu zbog ‘nerazumljivosti’ filma ubacuju pojedine ‘objašnjavalačke’ fotografije i dodaju na kraju suredatelja. Ponižavajuće.
Svi likovi svedeni su na kvadratiće, krugove polukrugove i u pojedinim sekvencama u kojima se ti elementi gomilaju jedni na druge, izgubili su geometrijsku čistoću. S druge strane kao čisti znakovi koncipirani su Don Kihot i njegov sluga. Sve je popraćeno sintetskim zvukom, iako postoji jedna verzija filma opterećena nepodnošljivim tekstom koji smatram da nije njegova autorska verzija. Odrekao se čitljivosti oblika i prepoznatljivosti pojavnih oblika, ukida fabulu, progresiju u iznošenju sadržaja u ime sustava znakova. Do krajnosti sažeti grafizam, s nepogrešivim osjećajem za pokret i čitav film čitamo kao znakovno pismo, tj. kao originalni iskaz simbola i značenja. Nepredvidljivi pravci kretanja, iznenadne pojave nagomilanih struktura autor ostvaruje jedinstvo zvučnog, grafičkog i animacijskog tako da ovo djelo ostaje originalnim autorskim iskazom i istodobno novim putem u animacijskom istraživanju. U Zagrebačkoj školi crtanog filma za sada još uvijek bez nastavka.
=== Polovica 1960-ih do kraja 1970-ih ===
[[Datoteka:Faze ciklusa hoda prof Baltazara MGZ 080209.jpg|mini|300px|Faze ciklusa hoda [[Profesor Baltazar|Profesora Baltazara]] i kopističko kolorističke celuloidne folije, od sličice do crtanog filma. [[Muzej grada Zagreba]].]]
Napuštanje slikarskih struktura i opredjeljenje za oživljene crteže uz bravuroznu animaciju, napuštanje velikih tema, kraći filmovi, okretanje malom čovjeku, duhovitosti, igri, iracionalnom gegu, naglašenije su nazočni i predstavljaju temeljne karakteristike ove druge podjednako značajne i u estetskom doprinosu vrijedne faze u razvitku Zagrebačke škole crtanog filma.
Pojava nove generacije autora krajem sedamdesetih godina ([[Joško Marušić]] i [[Krešimir Zimonić]]) te najnovije generacije krajem osamdesetih i početkom devedesetih godina, najavljuje drukčiju Školu koja će uz osnivanje zasebnog četverogodišnjeg studija animiranog filma na Akademiji likovne umjetnosti (1999.) godine oživjeti njezinu jedinstvenu tradiciju i vratiti je u bitne tokove svjetske animacije.
== Djela autora ==▼
== Literatura ==
* ''Filmska enciklopedija I. i II.'', Jugoslavenski leksikografski zavod Miroslav Krleža, gl. urednik dr. [[Ante Peterlić]], Zagreb, 1986. i 1990.,
* ''Zagrebački krug crtanog filma I'' (Građa za povijest hrvatske kulture), pedeset godina crtanog filma u Hrvatskoj, almanah 1922.-1972., uredio: Zlatko Sudović, Zagreb 1978.,
* Škrabalo, Ivo: ''101 godina filma u Hrvatskoj'', 1896.-1997., Zagreb, Nakladni zavod Globus, 1998.,
* ''Filmska kultura'', broj 81-82, Zagreb 1972., 50 godina animacije,
* Holloway, Ronald: ''“Z” is for Zagreb'', London, The Tantivy Press, London,
* Munitić, Ranko: ''Uvod u estetiku kinematografske animacije'', Filmoteka 16, Zagreb, 1983.,
* Denegri, Jerko: ''Exat 51, Nove tendencije, umjetnost konstruktivnog pristupa'', Zagreb 2000.,
* Bendazzi, Giannalberto: ''Cartoons, One hundred years of cinema animation'', John Libbey & Company Ltd., London 1994.
== Bilješke ==
#{{fusd|1}}Crvenkapica (1954.), Premijera (1957.), Na livadi (1957.), Susret u snu (1957.), Nocturno (1958.), Ring (1959.), Djevojka za sve (1959.), Ludo srce (1959.) i niz drugih, kao pomoćnik gl. crtača sudjeluje u filmovima Začarani dvorac u Dudincima i Nestašni robot, a s D. Vukotićem realizira 13 reklamnih animiranih filmova 1954./1955. te zajedno utiru put reduciranoj animaciji.
#{{fusd|2}}Svi na izbore (crtač, 1945.), korežira Veliki miting (1951.), Veseli doživljaj (1951.), radi na reklamnim filmovima crta i animira Nezgode pješaka (1957.) i Bušo hrbari osvetnik (1958.)
#{{fusd|3}}Svi na izbore (1945.), scenarist i suredatelj Velikog mitinga (1951.), scenarist Veselog doživljaja (1951.), Gool (1952.), Nezgode građanina pješaka (1957.), Korisna matematika (1957.), Bušo hrabri osvetnik (1958.) i Lažni kanarinac (1958.).
#{{fusd|4}}Pokretač crtanog filma, festivala u Puli, osnivač listova: ''Kerempuh'', ''[[Vjesnik u srijedu]]'', ''[[Telegram (novine)|Telegram]]'' i dr., komediograf, dugometražni igrani filmovi: Abeceda straha (1961.), Službeni položaj (1964.), Druga strana medalje (1965.), Tri sata za ljubav (1968.), Protest (1967.), Lov na jelene (1972.), Novinar (1979.) i dr.
#{{fusd|5}}Redatelj, scenarist, animator, crtač i karikaturist, animirani filmovi: Kako se rodio Kićo (1951.), Začarani dvorac u Dudincima (gl. crtač i animator), Cowboy Jimmy (1957.), Koncert za mašinsku pušku (1958.), Krava na Mjesecu (1959.), Čarobni zvuci (1957.), Abra kadabra (1958.), Osvetnik (1958.), Piccolo (1959.), Surogat (1961.), Igra (1962.), Mrlja na savjesti (1968.), Opera Cordis (1968.), Ars gratia artis (1970.) i dr. Zajedno s N. Kostelcem 1954./1955. realizira 13 reklamnih animiranih filmova koji predstavljaju početak reducirane animacije.
#{{fusd|6}}Autor niza dugometražnih igranih filmova koji su unijeli tematska i estetska inovativna rješenja u hrvatsku kinematografiju. Najpoznatiji dugometražni igrani filmovi: Jubilej gospodina Ikla (1955.), Prometej s otoka Viševice (1965.), Ponedjeljak ili utorak (1966.), Kaja ubit ću te (1967.) i Događaj (1969.).
#{{fusd|7}}Bez naslova (1964.), Znatiželja (1966.), Krek (1968.), Ljubitelji cvijeća (1970.), Škola hodanja (1978.) i dr.
#{{fusd|8}}Peti (1964.), Maska crvene smrti (1969.), Sedam plamenčića (1975.), Kuća br. 42 (1984.) i Posljednja stanica (1988.) i dr.
#{{fusd|9}}U suradnji s V. Jutrišom: Criticus (1962.), Metarmofoza (1964.), Moderna basna (1965.), Mrav dobra srca (1965.), Muha (1966.), Sizif (1967.), Pauk (1969.), Ecce homo (1971.) i dr.
#{{fusd|10}}Kovačev šegrt (1961.), I videl sam daljine meglene i kalne (1964.), Bećarac (1966.), Kapetan Arbanas Marko (1967.), Mačka (1971.) i dr.
#{{fusd|11}}Posjet iz svemira (1964.), Muzikalno prase (1965.), Đavolja posla (1965.), Mali i veliki (1966.), Klizi puzi (1968.), Izumitelj cipela (1967.); s redateljem A. Zaninovićem relizira niz epizoda serije o profesoru Baltazaru; autor je niza mini-filmova, te filmova: Optimist i pesimist (1974.), Pepeljuga (1979.), Lutka snova u suradnji s B. Godfryjem (1979.) i serije Ptica i crvek (1977.) koju kasnije nastavljaju drugi autori i dr.
#{{fusd|12}}Truba (1964.), Zid (1965.), O rupama i čepovima (1967.), Ornitologija (1971.), Dezinfekcija (1975.), Allegro vivace (1983.), te niz epizoda iz serije o profesoru Baltazaru s autorima Z. Grgićem i B. Kolarom, a samostalni je autor 11 animiranih filmova iz ove uspješne animirane serije.
#{{fusd|13}}Ples gorila (1968.), Čovjek koji je morao pjevati (1970.), Largo (1970.), Kolekcionar (1971.), Palčić (1979.), više crtanih mini filmova, te tri dugometražna animirana filma: Čudesna šuma (1986.), Čarobnjakov šešir (1990.) i Čudnovate zgode šegrta Hlapića (1997.).
#{{fusd|14}}Elegija (1965.), Krotitelj divljih konja (1966.), Možda Diogen (1968.), Idu dani (1969), Tup-tup (1972.) i Dnevnik (1974.) uz niz drugih.
#{{fusd|15}}Ipak se kreće (1957.), Mali vlak (1959.), Krava na granici (1963.), Između usana i čaše (1969.), niz crtanih mini filmova, autor brojnih element filmova posebno serije iz matematike, scenarist i koautor niza animiranih filmova (Šagrenska koža, Znatiželja, crtana serija Inspektor maska), nagrađivanih filmova o prometu i dr.
#{{fusd|16}}Dječak i lopta (1960.), Bumerang (1962.), Vau-vau (1964.), Otkrovitelj (1968.), Dijalog (1968.), sa Z. Grgićem i A. Zaninovićem realizira niz animiranih filmova iz animirane serije o profesoru Baltazaru, kao crtač sudjeluje u nizu filmova (Nestašni robot, Abrakadabra, Koncert za mašinsku pušku, Osvetnik, Cowboy Jimmy i niz drugih.
== Izvori ==
{{izvori}}
▲== Djela autora ==
== Vanjske poveznice ==
*[http://www.hfs.hr/nakladnistvo_zapis_detail.aspx?sif_clanci=32472 Hrvatski filmski savez] Zapis, bilten Hrvatskog filmskog saveza. Posebni broj 2008. O radionicama i predavanjima. [[Joško Marušić]]: Škola o zagrebačkoj školi animacije
{{Hrvatska}}
[[Kategorija:Animirani film u Hrvatskoj]]
[[Kategorija:Animacijski studiji]]
|