Inačica od 26. lipnja 2016. u 09:32 uredi Kubura (razgovor \| doprinosi) 155.232 edits Nema sažetka uređivanja ← Starija izmjena		Inačica od 28. lipnja 2016. u 12:18 uredi ukloni ovu izmjenu 1.40.195.62 (razgovor) Nema sažetka uređivanja Novija izmjena →
Redak 1: {{stilska dorada}} Riječ '''kmet''' dolazi od [[latinski jezik\|latinske]] riječi u franačkom značenju »[[čovjek]] iz [[kralj]]eve ili velikaševe pratnje«. U razdoblju [[feudalizam\|feudalnog]] društvenog poretka piramidalna oblika kmetovi su se nalazili na dnu. [[Društvena ljestvica\|društvene ljestvice]],. ~~ali~~Kmetstvo je ~~kmetstvo~~ bilo gospodarski temelj cijeloga feudalnog sustava. Položaj kmeta također je ovisio o položaju onoga kojemu je on bio podložan, tako da je »kraljev kmet« imao izvrstan položaj i zapravo značio »kraljev vazal«, dok se kmet običnoga plemića nalazio na znatno nižem položaju. Osnovni je preduvjet za nastanak kmetstva, kao i feudalizma, društvo koje se temelji na seoskim općinama u kojima je sva zemlja bila zajednička i bila najveća vrijednost i osnova proizvodnje [[Srednji vijek\|srednjovjekovnog]] svijeta. Slobodni seljaci u seoskim [[općina]]ma nisu uvijek bili u stanju zaštititi se od nasilja lokalnih vojnih vođa te različitih skitalačkih bandi. Slabljenjem seoskih općina i osiromašenjem njihove zemljišne podloge seljaci postupno prelaze na vlastelinske zemljišne posjede pod zaštitu lokalnih vojnih vođa kojima su u zamjenu davali svoju zemlju. Vojni su vođe, kao gospodari te zemlje, vraćali seljacima tu istu zemlju, ali u zamjenu za radnu snagu i dio plodova.▼ ==Ekonomski i socio-politički model== ▲Osnovni je preduvjet za nastanak kmetstva, kao i feudalizma, jest društvo ~~koje~~čija osnova je vlasništvo zemlje i poljoprivreda. U početku društvo se temelji na seoskim općinama u kojima je sva zemlja bila zajednička i bila najveća vrijednost i osnova proizvodnje [[Srednji vijek\|srednjovjekovnog]] svijeta. Slobodni seljaci u seoskim [[općina]]ma nisu uvijek bili u stanju zaštititi se od nasilja lokalnih vojnih vođa te različitih skitalačkih bandi. Slabljenjem seoskih općina i osiromašenjem njihove zemljišne podloge seljaci postupno prelaze na vlastelinske zemljišne posjede pod zaštitu lokalnih vojnih vođa kojima su u zamjenu davali svoju zemlju. Vojni su vođe, kao gospodari te zemlje, vraćali seljacima tu istu zemlju, ali u zamjenu za radnu snagu i dio plodova. Time su dotad slobodni seljaci postajali kmetovima gospodara zemlje. S obzirom na to da je vlastelinska zemlja bila podijeljena na [[alodijalni posjed]], koji kmetovi određeni broj dana u godini obrađuju za vlastelina, i na kmetska selišta, koja je vlastelin davao na obradu seljacima, proizlazile su tri glavne vrste kmetskih podavanja: radna renta (tlaka), davanja u [[natura\|naturi]] i davanja u [[novac\|novcu]]. Porezne obveze seljaka kmetova razlikovale su se od vlastelinstva do vlastelinstva, no njihova davanja svodila su se na jednu devetinu priroda od zemlje koji se davao feudalcu i jedne desetine koji se davao [[Crkva\|Crkvi]]. Sve u svemu položaj seljaka kmeta nije bio nimalo lagodan jer su se davanja morala podmirivati bez obzira na [[klimatski uvjeti\|klimatske uvjete]], nerodne godine i bolesti koje su nerijetko strahovito pogađale ionako pothranjeno stanovništvo.

Kmetstvo: razlika između inačica