Jakov II., kralj Engleske: razlika između inačica

| djeca = [[Marija II., kraljica Engleske|Marija II.]]<br>[[Ana, kraljica Velike Britanije|Ana]]<br>[[Jakov Franjo Edvard Stuart]]<br>[[Luiza Marija Tereza Stuart]]<br>[[HenrijetaHenrietta FitzJames]]<br>[[JakovJames FitzJames, 1. vojvoda od Berwicka|Jakov FitzJames]]<br>[[Henrik FitzJames]]

| majka = [[Henrietta Marija Francuska]]<br>

Bio je posljednji [[Katolicizam|katolik]] na prijestolju Engleske, Škotske i Irske. Nakon nekih svojih postupaka i apsolutističkog načina vladavine svrgnut je sa vlasti u [[Slavna revolucija|''Slavnoj revoluciji'']] kojom krunu nije preuzeo njegov sin [[James Francis Edward Stuart|Jakov Franjo Edvard Stuart]], nego njegova kći [[Marija II., kraljica Engleske|Marija]] zajedno sa svojim mužem [[Vilim III. Oranski|Vilimom III. Oranskim]] koji su [[1689]]. postali suvladari.

Jakov je bio mlađi sina kralja [[Karlo I., kralj Engleske|Karla I.]] i i njegove supruge HenrijeteHenriette, kćerke francuskog kralja [[Henrik IV., kralj Francuske|Henrika IV.]] i [[Marija de Medici|Marije de Medici]]. Rodio se u palači St. James [[14. listopada]] [[1633.]] [[1644.]] dobio je titulu vojvode od Yorka.

Jakov je postao [[Katolicizam|katolik]] [[1668.]]. ili [[1669.]]. godine, ali je jedno vrijeme to držao u tajnosti. No tu svoju tajnu nije mogao dugo zadržati pa je prodrla u javnost. Kako Jakovljev brat [[Karlo II., kralj Engleske|Karlo II.]] nije imao djece sve izglednijom se činila mogućnost da će ga naslijediti baš Jakov. Jakovljev brat [[Karlo II., kralj Engleske|Karlo]] je u nastaloj situaciji zapovijedio da Jakovljevu djecu treba odgajati kao [[Protestantizam|protestante]]. No ipak se godine [[1673.]]. nije suprotstavljao Jakovljevu braku sa [[Katolicizam|katolkinjom]] [[Marija Modenska|Marijom od Modene]] jer je Jakov u međuvremenu zbog smrti prve supruge Anne [[1671]]. godine postao udovac. Taj brak je još više produbio sumnje u Jakova jer se smatralo da je [[Marija Modenska|Marija]] [[Papa|papina]] agentica.

Godine [[1679.]]. Parlament se počeo vrlo žestoko suprotstavljati mogućnosti da [[Karlo II., kralj Engleske|Karla II.]] naslijedi Jakov. Jedan od zastupnika, Anthony Ashley Cooper, grof od Shaftesburyja, predložio je zakon kojim bi se Jakova isključilo kao nasljednika krune, a u nasljednu liniju uključi [[JakovJames Scott, vojvoda od Monmoutha]], izvanbračni sin [[Karlo II., kralj Engleske|Karla II.]] sa Lucy Walter. Torijevci (konzervativci) bili su protiv isključenja, a vigovci (liberali) za isključenje. Bojeći se da ovaj zakon ne bi prošao u parlamentu [[Karlo II., kralj Engleske|Karlo II.]] je u prosincu [[1679.]]. raspustio parlament. I slijedeća dva parlamenta (jedan iz [[1680.]]. i drugi iz [[1681.]].) su također bili raspušteni iz istih razloga. Zbog svega je [[Karlo II., kralj Engleske|Karlo II.]] [[1680]]. godine morao Jakova udaljiti iz Engleske pa ga je imenovao visokim kraljevskim predstavnikom u [[Škotska|Škotskoj]] pa je Jakov preselio u [[Edinburgh]].

Zbog [[Karlo II., kralj Engleske|Karlovog]] sukoba sa parlamentom oko mogućeg Jakovljevog nasljeđivanja krune, neke [[Protestantizam|protestantske]] pristalice su [[1683.]] skovale urotu kojoj je bio cilj ubojstvo [[Karlo II., kralj Engleske|Karla II.]] i Jakova. Zavjera nije uspjela a urotnici su optuženi za veleizdaju i smaknuti. Jakov se [[1684.]]. godine vratio u [[London]] ponovno se aktiviravši kao kraljevski visoki admiral.

U samom početku vladavine Jakov nije naišao na veliku opoziciju, a novi parlament koji se okupio u svibnju [[1685]]. bio je prilično naklonjen Jakovu, te je Jakov čak sa parlamentom postigao sporazum oko povećanja svojih prihoda. Ubrzo, već [[20. lipnja]] [[1685.]] Jakov se suočio sa velikim izazovom. [[James Scott, vojvoda od Monmoutha]], izvanbračni sin [[Karlo II., kralj Engleske|Karla II.]] s Lucy Walter digao je ustanak sa ciljem svrgavanja Jakova ali je ubrzo poražen u bitci kod Sedgemoora, Jakov se sa ustanicima brutalno obračunao a vođa ustanka, Jakovljev nećak, James Scott je utamničen u [[Londonski Tower|londonskoj tamnici Tower]] i pogubljen.<ref>[[Leksikografski zavod Miroslav Krleža]], [http://www.enciklopedija.hr/natuknica.aspx?id=61943 enciklopedija.hr - Tower - "''Ondje su bili zatvoreni i smaknuti Th. More (1535), žene Henrika VIII. Anne Boleyn (1536) i Catherine Howard (1542), lady Jane Grey, u srpnju 1553. nekoliko dana neokrunjena kraljica (1554), Robert Devereux, grof (earl) od Essexa (1601), James Scott, vojvoda od Monmoutha (1685).''"], pristupljeno 29. lipnja 20016.</ref> Da bi se zaštitio od novih ustanaka Jakov je organizirao veliku stajaću vojsku na čije čelo je postavio zapovjednike [[Katolicizam|katolike]] zbog čega je ubrzo došao u sukob sa parlamentom čije je zasijedanje bilo u studenom [[1685]]. odgođeno i nije se više dogodilo za vrijeme kratke Jakovljeve vladavine.

[[Vilim III. Oranski|Vilim]] je ubrzo sazvao (na neregularan način) parlament koji je [[12. veljače]] [[1689.]]. proglasio da je Jakov, pobjegavši iz [[Engleska|Engleske]] u stvari abdicirao i proglasio je prijestolje upražnjenim, a nije ga, po normalnom slijedu nasljeđivanja ponudio Jakovljevu sinu, nego njegovoj kćeri [[Marija II., kraljica Engleske|Mariji]]. [[Marija II., kraljica Engleske|Marija]] je proglašena kraljicom, a utvrđeno je da će vladati zajedno sa mužem [[Vilim III. Oranski|Vilimom III. Oranskim]] kao [[Marija II., kraljica Engleske|Marija II.]]. Parlament je sve to ozakonio posebnim zakonom (''Bill of Rights''). Istim zakonom Jakov je optužen za zlouporabe za vrijeme svoje vladavine te su stavljeni izvan snage zakoni kojima su bila ukinuta ograničenja za [[Katolicizam|katolike]]. Također je utvrđeno da niti jedan katolik više neće moći naslijediti englesko prijestolje, a propisana je i linija nasljeđivanja engleske krune prema kojoj bi krunu trebali naslijediti potomci [[Vilim III. Oranski|Vilima III.]] i [[Marija II., kraljica Engleske|Marije II.]], a ako oni ne budu imali potomaka onda će krunu naslijediti Jakovljeva mlađa kći [[Ana, kraljica Velike Britanije|Ana]] i njezini potomci.

Nakon poraza Jakov je živio u [[Francuska|Francuskoj]] u kraljevskom dvorcu Saint-Germain-en-Laye. Još je jednom, pokušavši sa zavjerom protiv [[Vilim III. Oranski|Vilima III.]] [[1696.]]. godine, pokušao doći na vlast. Zavjera nije uspjela. [[Luj XIV., kralj Francuske|Luj XIV]] je Jakovu ponudio krunu [[Poljska|poljskog]] kralja no ta inicijativa nije se ostvarila. Svoje zadnje godine života Jakov je proveo povučeno i pokajnički. Umro je od moždanog udara [[1701.]] godine u dvorcu Saint-Germain-en-Laye. Pokopan je u [[Pariz]]u u kapeli svetog Edmunda u crkvi engleskih [[Benediktinci|benediktinaca]] u ulici St. Jacques. Tijekom [[Francuska revolucija|Francuske revolucije]] njegov grob je oskrnavljen a Jakovljevi ostaci izgubljeni.