Bas-gitara: razlika između inačica

Električna '''bas -gitara''' (također zvana '''''električni bas''''' ili '''''bas''''') je električno pojačan žičani instrument koji se svira prstima ili trzalicom. Izgled basa je sličan [[Električna gitara|električnoj gitari]], ali ima veće tijelo, duži vrat i duljinu tijela, i obično četiri žice naštimane oktavu niže.

[[Izumitelj]] [[glazbeni instrumenti|glazbenih instrumenata]] [[Paul Tutmarc]] razvio je [[bas -gitara|električni bas]] sličan električnoj gitari koji je imao [[prag glazbala|prag]]ove i bio je namijenjen da se drži i svira vodoravno. Audiovoxov katalog iz 1935–6. godine (također ima i gitaru s punim tijelom) je sadržavao vjerojatno prvi električni bas punog tijela i s pragovima namijenjen da se svira vodoravno — Model #736 Električni Kontrabas.<ref> [http://www.bassic.ch/i_his_av.asp Audiovox #736 Electric Bass Fiddle].</ref> Promjena u oblik "gitare" je učinila instrument lakšim za držanje i transport; dodatak pragova je omogućio basistima da lakše sviraju u [[tonalitet]]u (također je učinilo instrument lakšim za naučiti svirati). U tom razdoblju proizvedeno je oko 100-tinjak primjeraka ove bas giatre.<br>

I Tutmarcov sin Bud se [[1947.]] godine ogledao u proizvodnji električnih bas -gitara prezentirajući sličan model pod [[brand]] nazivom Serenader bas. Model mu je na tržište distribuirala [[tvrtka]] L.D. Heater Music Co., iz [[Portland]]a, u [[amerika|američkoj]] [[država|državi]] [[Oregon]]. Ova tvrtka bila je ujedno i prvi veliki, i važniji distributer općenito glazbenih instrumenata na tržište. Unatoč uloženim sredstvima i naporu, izumi obitelji Tutmarc nisu postigli na tržištu bitniji uspjeh.

Prvi [[basist]]a koji je koristio Fender Bass model bio je [[Monk Montgomery]] na glazbenoj turneji s poznatim američkim [[jaz]] [[vibrafon]]istom, [[udaraljke|udaraljkašem]] i [[klavijaturist]]om [[Lionel Hampton]]om članom poslijeratnog '''velikog orkestra'''.<br> Osim njega tu su još [[Shifty Henry]] i Roy Johnson s [[Louis Jordan]]ovim [[Tympany Five]] jaz sastavom, koji su uz [[Bill Blacku]] basistom [[Elvis Presley]]a uistinu davne [[1957.]] godine bili začetnici u promoviranju Fenderove bas -gitare.<br>

Gibson je 1958. godine predstavio model EB-2., električnu bas -gitaru također šupljeg tijela izgrađenu od javora, s dvjema tonskim karakteristikama. Model se mogao naći i u Gibsonovu katalogu.<br><ref>[http://www.vintageguitarandbass.com/gibson/bass/EB2.php Gibson EB-2 Bass Guitar].</ref><br>

Tvrtka Gibson je [[1959.]] godine predstavila model [[Gibson EB-0]] električnu bas -gitaru, koja je vrlo slična [[Gibson SG]] električnoj gitari, mada su najraniji primjeri imali oblik tijela kao Les Paul Special s dvostrukim (dolje i gore) izrezom/odrezom (engl. double-cutaway).

Dok mnogi Fenderovi modeli imaju elektromagnete montirane na poziciji između [[vrat (glazbala)|vrat]]a i [[most (glazbala)|most]]a gitare, mnogi Gibsonovi raniji modeli imaju jedan dvostruki elektromagnet montiran izravno pri vratu gitare. Model EB-3 koji je predstavljen [[1961.]] godine ima također ugrađen "mini" dvostruki elektromagnet na poziciji pri mostu gitare. Sve do [[1963.]] godine, do modela [[Gibson Thunderbird]] s 863,6 [[milimetar|mm]] dužinom skale (razmak između vrha mosta, i vrha na [[Kobilica (glazbala)|kobilici]] gitare). Gibson je do tada proizvodio modele s kraćom dužinom. Ovo je prvi Gibsonov model s dvostrukim elektromagnetima ugrađenih u tradicionalnom položaju, otprilike na pola puta između vrata i mosta gitare. Nakon Fendera, i Gibsona tijekom '50-ih, i manji broj drugih proizvođača odlučio se za proizvodnjom električnih bas -gitara, poput [[Kay Musical Instrument Company]] [[1952.]] godine, i tvrtke [[Danelectro]] [[1956.]] godine.<ref> [http://home.provide.net/~cfh/other.html#Kay Modeli Kay gitara iz '50-ih, i '60-ih godina].</ref><ref> [http://www.danelectro.com/ Danelectro Guitars], službena [[internet]] starnica.</ref><br>

Zbog Fenderove dominacije na tržištu, '50-ih i '60-ih godina modeli bas -gitara često su nazivani kratko "Fender basevi".

Tvrtka Gibson je [[1961.]] godine također je predstavila EB-3 model električnu bas -gitaru. Ovaj model je dizajniran s kraćom, 774,7 mm dužinom skale i bio je omiljen instrument [[Škotska|škotskom]] glazbeniku i tekstopiscu [[Jack Bruce]]u.

Osnivanjem tvrtke [[Music Man]] od strane [[Tom Walker]]a, [[Forrest White]]a i [[Leo Fender|Lea Fender]]a [[1971.]] godine otpočela je jedna nova era dizajna modela električnih bas -gitari. Pravi predstavnik bio je [[Music Man StingRay]], električna bas -gitara s ugrađenom aktivnom [[Elektronička komponenta|elektronikom]], koja je glazbeniku omogućila puno veću uporabu lepeze tonova, sviranja raznih stilova i [[Glazbeni žanrovi| glazbenih žanrova]]. Ističu se i modeli identificirani uz određeni stil glazbe, kao npr., modeli [[Rickenbacker 4001]] serije koji se vežu za [[Progresivni rock|progresivnu rock]] glazbu [[Chris Squire]]a, u engleskom [[rock]] [[glazbeni sastav|sastav]]u [[Yes (sastav)|Yes]], i basista [[Geddy Lee]] u [[Kanada|kanadskom]] rock sastavu [[Rush]], dok je model StingRay u [[funk]] sastavu [[The Brothers Johnson]] koristio [[Louis Johnson]].<br>

1971. godine predstavljen je predložak modela električne bas -gitare koji je proizvela tvrtka [[Alembic Inc]], što je kasnije postalo uvriježeno za "boutique", ili "high-end" modele. U biti radi se o skupim, po mjeri izgrađenim instrumentima koje su koristili samo rijetki glazbenici poput [[Jack Casady]]a, [[Chris Squire]]a i [[Stanley Clarke]]a. Modeli sadržavaju jedinstvene dizajne, ručno izrađene dijelove, komponente i grafitne vratove. I ugrađena elektronika bila je također iznimne kvalitete. Sredinom 1970-ih tvrtka Alembic u suradnji s proizvođačem bas -gitara [[Tobias]] proizvodi bas modele s četiri, i pet [[Žica (glazbala)|žica]], s niskim '''B''' tonom.<br>

Basista [[Anthony Jackson]] je [[1975.]] godine kod poznatog graditelja Carla Thompsona naručio svoju šesterožičnu električnu bas -gitaru s rasponom žica: B0-E1-A1-D2-G2-C3.

Početkom [[1980.]] godine dizajneri električnih bas -gitara istraživali su inovativne pristupe u dizajnu. Tako je američki kreator i inovator glazbenih instrumenata [[Ned Steinberger]] prvi puta krajem 1979. godine predstavio električnu bas -gitaru bez glave tijela. Njegov rad se tu nije zaustavio pa je 1980. godine nastavio sa svojim inovacijama koristeći grafit, i drugi novi materijal, da bi [[1984.]] godine predstavio [[TransTrem]] [[Vibrato, sustav za gitaru|vibrato sustav]]. Nedugo potom [[1987.]] godine tvrtka Guild Guitar Corporation predstavila je svoj [[Ashbory bass]], model koji koristi žice proizvedene od silikona. U model je ugrađen piezo-elektromagnet koji detektira vibraciju žice pomoću kristala. Dužina skale je rezmjerno kratka, 457,2 mm.<br>

Model je predstavljen kasnih 1980-ih na [[MTV Unplugged]] showu, koji je popularizirao predstavljanje sastava s akustičnim instrumentima, pa i s električnim bas -gitarama, i pripadajućim im pojačalima.<br>

Tijelo bas -gitare obično je izrađeno od drveta, ali i od drugih materijala kao što je grafit (primjerice neki [[Steinberger|Steinbergovi]] dizajni). U biti izvorni materijal najčešće je od šumske drvene mase koja raste u lokalnom podneblju. Za izradu tijela gitare najčešće se koristi [[joha]], za vrat gitare [[javor]], a za [[hvataljka (glazbala)|hvataljku]] na vratu [[palisander]]. Nešto manje se koristi za izradu tijela gitare [[mahagonij]], [[jasen]], [[orah]] i [[topola]] zatim, mahagonij za izradu vrata gitare, i javor ili [[ebanovina|eban]] za izradu hvataljke vrata.<br>

Ostale radnje na modelu uključuju završni dizajn (završnica), kao što su rezbareni ukrasi na tijelu ili vratu gitare, i završno lakiranje cijelog modela. Sloboda dizajna graditelju pruža odstupanje od klasičnih ideja, pa tako imamo modele bas -gitara s ugrađenim [[mašinice (glazbala)|mašinica]]ma u mostu gitare ("headless bass") poput Steinbergova, ili modela [[Hohner]]ova dizajna koji su izrađeni od laganog [[sintetika|sintetičkog]] materijala. u većine modela modela tijela su izrađena od punog drveta, ali ona također mogu biti i polušuplja što im povećava rezonanciju, a i smanjuje težinu modela. Modeli mogu biti građeni i potpuno šuplji, što će im potpuno promjeniti ton, i sami odjek instrumenta. Upotrba umjetnih materijala (npr., [[BassLab]]a) omogućila je gradnju tijela složenih oblika.<br>

[[Akustična bas -gitara]] obično je opremljena s piezo-elektromagnetom i bas pojačalom.<br>

Glazbenicima su dostupni i ručno rađeni instrumenti koje proizvode visoko kvalificirani graditelji. I materijali egzotičnog drveta poput [[Guibourtia|bubing]]a (dobra kvaliteta tona i lijepi estetski izgled), ili [[guibourtia ehie]] za izradu tijela gitare također su dostupni, kao i lagani kompozitni grafit za izradu vrata gitare.<ref> [http://mosesgraphite.com/ O kompozitnim grafitnim modelima vrata gitare], na mosesgraphite.com.</ref> Egzotično drvo po pravilu se koristi za izgradnju skupljih modela, na primjer tvrtka Alembic koristi drvo [[cocobolo]] za izradu tijela modela ili zbog estetskog izgleda samo za presvlačenje gornjeg sloja tijela. Modeli Warwick bas -gitare također su poznate po egzotičnom tvrdom drvetu, s tim da im je većina vrata gitare izrađena od [[ovangkol]] drveta, a hvataljka na vratu od [[wenge]], ili ebanova drveta.<br>

Zajedničko obilježje svih skupljih modela je dizajniranje spoja vrata gitare tako da on ne bude glodan od jednog komada drveta s tijelom gitare, ili da kao u utor džepa bude pričvršćen vijcima ili zalijepljen za tijelo, nego da isti bude "provučen" po dužini (kao greda) kroz cijelo tijelo gitare. Vrat gitare se tada sastoji od jednog, dva ili više pružnih slojeva drveta (dužih od hvataljke vrata) koji obrađeni tehnološkim procesom čine čvrstu, i kompaktnu jednu cijelinu. U tom slučaju i tijelo gitare može biti izrađeno od dviju krilnih ploha međusobno uvezane s više slojeva. Modeli s provučenim vratom kroz tijelo gitare prije su većinom bili ručno rađeni "boutique" modeli, ali danas takve modele bas -gitara i serijski proizvode proizvođaći poput tvrtke [[Ibanez]], (BTB serija).<br>

Pri dizajnu vrata gitare bitna stavka je odrediti mu dužinu skale. Za Fenderove modele električnih bas -gitara recimo "standardna" (zato što je najčešća) mjera dužine iznosi 863,6 mm. Međutim, postoji 'violinski bas' model poput Höfner 500/1 s "kratkom" skalom, od 762 mm kojeg je koristio engleski glazbenik, [[pjevač]] i skladatelj Paul McCartney u sastavu [[The Beatles]], pa i Fenderov [[Fender Mustang Bass | Mustang Bass]] pripada u modele s kratkom skalom. Ovakvi modeli bas -gitara bili su omiljeni kod glazbenika s kraćim rukama, dok modeli s dužinama skale od 889 mm, 901,7 mm i 914,4 mm bili su dosatupni samo kao skuplja "boutique" glazbala. Od 2001. godine i modeli s "ekstra dugom" skalom postaju dostupni tržištu. Ovi modeli ostvaruju veću napetost na žici, što pogoduje peterožičnim i šesterožičnim modelima bas -gitara bolje definiranje niskog B tona (odnosno drop-D na četverožičnim modelima).

[[Datoteka:AX Stagg Fretless Bass Fingerboard.jpg|minijatura|desno|120px| Vrat bas -gitare bez pragova.]]

Klasični dizajn bas -gitare je model s hvataljkom vrata u koju su utisnuti pragovi, koji cijelu hvataljku vrata dijele na [[poluton]]ove (slično kao i kod hvataljke vrata električne gitare). Izvorni Fenderovi basevi imaju 20. pragova, dok novije verzije baseva mogu imati 24., pa i više pragova. Mišljenje je mnogih glazbenika da [[gitara bez pragova]] zbog jačeg pritiska žice na drvo, kao u primjeru [[kontrabas]]a pruža izražajniji zvuk. Uz to glazbenik lakše (prsti mu bolje klize po hvataljci vrata bez pragova) izvodi tehnike sviranja kao što je [[glissando]], [[vibrato]], ali i sviranje tonova kratkog trajanja poput četvrtinki.<br>

Basisti podjednako koriste modele bez, i s pragovima, što sve zavisi od vrste glazbe, pa do materijala za izgradnju, a i samih karakteristika modela potrebnog glazbeniku za njegovo glazbeno izražavanje. Za spomenuti je u tom smislu nastup basiste [[Pino Palladino|Pina Palladina]], koji je tijekom '80-ih s modelom bas -gitare bez pragova napravio istinski "glazbeni bum" okupivši oko sebe društvo vrsnih glazbenika poput [[Eric Clapton|Erica Clapton]]a, i [[David Gilmour|Davida Gilmour]]a.<br>

Međutim, zbog granjanja [[glazbeni žanrovi|glazbenih žanrova]] kasnih '90-ih u trend se opet vraćaju modeli bas -gitara s pragovima, dok modeli bez pragova ostaju povezani uz jazz, i jazz rock stil glazbe. Rijetki su [[metal (glazba)|metal]] basisti poput [[Steve DiGiorgio]]a, i [[Colin Edwin]] koji sviraju [[progresivni rock]], a da koriste model bas -gitare bez pragova. Tu se ističe i [[studijski glazbenik]] [[Tony Levin]] koji je pratio nastupe engleskog glazbenika [[Peter Gabriel]]a tijekom njegove post [[Genesis (sastav)|Genesis]] solo karijere.<br>

Prvi model bas -gitare bez pragova napravio je [[1961.]] godine engleski glazbenik [[Bill Wyman]], tako što je s jeftinog [[japan]]skog modela skinuo pragove.<ref> [http://www.billwyman.com/site/news/686/ Bill Wyman], službena internet stranica,</ref> a prva industrijska proizvodnja modela bez pragova počela je s [[Ampeg]]ovim modelom AUB-1<ref> [http://www.xstrange.com/aeb1.html AEB-1 & AUB-1], opisni sadržaj na xstrange.coma</ref> proizvedenim [[1966.]] godine. Nedugo iza Ampegova modela, i Fender je [[1970.]] godine predstavio svoj model bez pragova. Iste godine, basista [[Rick Danko]] u sastavu [[The Band]] koristio je modificirani Ampegov model u koji je ugradio Fenderove elektromagnete. Isti model bas -gitare koristio je 1971. godine s istim sastavom pri snimanju glazbenog [[album (ploča)|album]]a [[Cahoots]], i [[Rock of Ages]].<ref> Tony Bacon 2010. ''60 Years of Fender''. ISBN 0-87930-966-0</ref> Zabilježena je poznata Dankova izjava da: - svirati bas -gitaru bez pragova je pravi izazov, gdje se uistinu mora koristiti "sluh".<ref> Tony Bacon, Barry Moorthouse 2008. ''The bass book: a complete illustrated history of bass guitars''. ISBN 0-87930-924-5</ref><br>

===O žicama i ugađanju bas -gitare===

Standardni dizajn za četverožičnu bas -gitaru čini niz od četiri: E-A-D i G žice. Četvrta, G žica je najviša otvorenog tona, i po pravilu od nje se polazi kad se ugađaju i ostale žice. Pri ugađanju (štimanju) bas -gitare u stvari nastojimo visinu [[frekvencija|frekvencije]] jednog tona ugoditi s frekvencijom drugog tona. Visina frekvencije standardnog tona a1 iznosi 440 [[herc|Hz]] (odnosno 440 titraja u sekundi), i ta vrijednost je poznata kao '''koncertni ton''' (engl. chamber pitch), po kojem se danas ugađa većina (gotovo pa svi) glazbenih instrumenta. Apsolutna vrijednost visine tona a1 od 440 Hz određena je [[1939.]] godine na [[Međunarodni ugovor|međunarodnoj]] konferenciji u [[London]]u.<br>

Ugađanje žica bas -gitare identično je s ugađanjem visine tona žica na [[kontrabas]]u. Ali i za [[oktava|oktavu]] niže od visine tona 'nižih' žica na električnoj gitari.<br>

Postoji mnogo načina ugađanja (i vrsta) bas -gitare, a najčešće se koriste modeli od četiri, pet ili šest žica:

* Na '''četverožičnim''' modelima standardno ugađanje je E-A-D-G ton žica, ali moguće su i ostale varijenate poput: D-A-D-G, C-G-C-F ili kao ugađanje [[Violončelo|violončela]] C-G-D-A. Ovakvi načini ugađanja omogućuju basisti sviranje proširenog raspona donjih, ali i gornjih tonova. Promjena ugađanja jedne žice prema donjoj granici (na bilo kojem glazbalu - u ovom slučaju s pragovima) dovodi do smanjenja napetosti žica, što rezultira neželjenim prizvukom trenja žice o prag. Otpuštena žica mijenja i skladni odnos napetosti na vratu gitare između ostalih žica, što može prouzročiti i savijanje vrata gitare. Na takve mogućnosti glazbenik mora obratiti pozornost. Moguće je ugoditi bas -gitaru na B-E-A-D visinu tona (bez visokog G tona), rijeđe čak i na niži ton, što je obično praksa na specijalizirano dizajniranim instrumentima.<br>

Inače, pridodani niski B ton bas -gitari izumio je [[Jimmy Johnson]] kada je [[1975.]] godine kupio Alembicov peterožični bas (ugođaj E-A-D-G-C), te na istom zamjenio kobilicu kako bi mogao upotrebljavati s niskim B tonom komplet GHS žica. I Ned [[Steinberger]] je [[1982.]] godine predstavio peterožični model pod nazivom L-2/5. Kasnije, [[1984.]] godine i tvrtka [[Yamaha]] ponudila je tržištu model BB5000.<br>

Osim poznatih velikih tvrtki, i glazbenici kao pojedinci su uspješno dizajnirali, i proizvodili modele po svojoj mjeri. Tako je [[1974.]] godine utjecajni američki jazz, i [[pop]] glazbenik [[Anthony Jackson]], s graditeljem instrumenata [[Carl Thompson]]onom napravili model [[Kontrabas -gitara|kontrabas -gitaru]] koji se ugađao na B-E-A-D-G-C visinu tona. Kasnije je Jackson ostvario suradnju s [[Ken Smith]]om i tvrtkom [[Fodera]], koja je bila tako plodonosna da je od početne zamisli o kontrabas -gitari evoluirala do moderne, šesterožične bas -gitare.<br>

Basisiti nastoje ugoditi svoje bas -gitare tako da si osiguraju što prošireniju uporabu tonskog raspona, sviranje u više oktava u što više pozicija, kao i druge pogodnosti. Kako na standardnim modelima s četirima žicama, ili onima s više žica, tako svoje glazbeno umijeće pokazuju i na modelima bas -gitara koji imaju manje žica od standardnih četiriju, kao: bas -gitare s jednom žicom, s dvjema žicama, i s trima žicama koji je ugođen na E-A-D visinu tona.<ref> [http://www.atlansia.jp/BASS.NEW.HTML#P8 Japanski proizvođač Atlansia], proizvodi modele s jednom, dvjema i trima žicama</ref><br>

- model s petnaest žica ugađa se na EEE-AAA-DDD-GGG-CCC visinu tona. Ovaj način ugađanja razvio je [http://www.jauqoiii-x.com/ Jauqo III-X].<ref> [http://www.youtube.com/watch?v=G6O0Lgyn6aE Video uradak iz 1998. godine], gdje Jauqo III-X svira bas -gitaru s petnaest žica.</ref><br>

'''Basevi proširenog raspona''' su električne bas -gitare s većim frekvencijskim rasponom od standardnih modela s četiri žice. I modeli ugođeni jednu oktavu niže od modela s četiri žice također se smatraju modelima proširenog raspona.<br>

Naručeni model sa sedam žica (B0-E1-A1-D2-G2-C3-F3) [[1987.]] godine izgradio je graditelj [[Michael Tobias]] za basistu [[Garry Goodman]]a. Ovaj model bio je rani primjer bas -gitare s ugađanjem više od šest pojedinačnih žica. Slične modele, ali s osam i devet žica gradila je tvrtka [[Conklin]].<ref> [http://www.conklinguitars.com/ Conklin gitare], službena internet stranica.</ref><br>

* Elektromagnet '''Precision''' (misli se na ugrađen u izvorni [[Fender Precision Bass]]) jednostruki dvodjelni elektromagnet koji se skraćeno naziva i "''P elektromagnet''". Polovice imaju kratku dužinu koja pokriva vibraciju samo dviju žica. Da bi se smanjio šum (hum, brujanje) oba dijela ovog elektromagneta s obrnutim polaritetom međusobno su spojena u seriju. Ovakav način spajanja čini da jednostruki P elektromagnet zvuči kao puno jači dvostruki model. Za napomenuti je i model jednostrukog elektromagneta kakav je ugrađen u [http://www.ipernity.com/doc/frank-behnsen/4432673 Fender Precision Bass iz [[1951.]] godine]. Ove bas -gitare danas su prava rijetkost.<br>

Unatoč tomu što neki poznati graditelji dizajniraju svoje bas -gitare s elektromagnetom bliže [[most (glazbala)|most]]u gitare, ili su ga smjestili između dva Jazz elektromagneta, Precisionov stil položaja ugradbe elektromagneta ostao je i dalje pri vratu, ili u sredini tijela gitare.<br>

Dizajnom je jednostruki model od osam polova (mada postoje i dvostruki modeli), koji se cijelom dužinom proteže ispod svih žica. Popularno je nazvan "J" elektromagnet. Već tradicionalno, po dva jednostruka modela ugrađuju se u bas -gitare na mjestu bliže vrata, i pri mostu gitare. Spojeni su na identičan način kao i Precision model. Kao rezultat takvog spajanja pri otvorenim potovima glasnoće na istu razinu stvorit će neugodan šum. Stoga basisti imajući to u vidu, potove glasnoće za oba elektromagneta drže na različitim razinama. Za razliku od krupnog/snažnog tona "P" elektromagneta koji je svoje mjesto trajno našao u većini rock glazbe, "J" elektromagnet ima svjetliji (i tanji) ton. Stoga mnogi basisti u želji da postignu jedinstven, stopljen zvuk, koji se prelijeva od prepoznatljive "P", do lakše i svjetlije "J" boje tona, koriste modele bas -gitara s ugrađenom kombinacijom obadva elektromagneta.<br>

*'''Soapbar''' elektromagnet "velikog kućišta" nazvan tako zbog svoje sličnosti sa izgledom sapuna. Izvorno je 1952. godine ovakav jednostuki [[P-90]] elektromagnet ugrađen u Gibsonov Goldtop model električne gitare. Kasnije, [[1955.]] godine doživio je nadgradnju u modelu [[PAF]], kad ga je Gibsonov inženjer [[Seth Lover]] predstavio kao prvi u svijetu gitarski dvostruki elektromagnet koji se u široj proizvodnji počeo ugrađivati u gitare od 1956. (ili 1957.) godine. Dizajnirani za bas -gitare, ovi elektromagneti istakli su se u najviše u rock, i [[metal (glazba)|metal]] glazbi. Najpoznatiji proizvođači su: Gibson, [[ESP Guitar]] i [[Schecter]], ali i na modelima s pet, i šest žica, popularnim u jazz i jazz rock glazbi, uspješno prizvodi tvrtka Yamaha (model TRB), i razne Peavey linije bas modela.

Kao i električne gitare, tako i bas -gitare povezane s pojačalom preko zvučnika reproduciraju ton. Basisti za pojačala mogu koristit: kombo modele (zvučnik i glava pojačala su zajedno u jednom kabinetu), ili modele pojačala sa zasebnom glavom pojačala i [[zvučnička kutija|zvučničkom kutijom]]. U nekim slučajevima bas -gitara se može koristiti preko velikih PA (public address) sustava ozvučenja, ili da se pomoću DI-boxa signal izravno usmjeri u [[miks-pult]] (miksetu), a odatle do glavnih monitor zvučnika. Početkom 1990-ih, i pojavom signalnih procesora poput ekvilajzera, kompresora i drugih uređaja za modeliranje i oblikovanje zvuka, zvuk bas -gitare poprima jednu drugu dimenziju. Raznim elektroničkim pomagalima počevši od samog pojačala koje je dizajnirano da uspješno modelira zvuk, do raznih drugih modela efekta, pa do uporabe raznih procesorskih simulatora koji imaju pregršt opcija i omogućnosti, od najjednostavnije da bas -gitari s pragovima pruži mogućnost imitiranja zvuka bas -gitare bez pragova.<ref> [http://www.sweetwater.com/store/detail/GT10B/ BOOS GT-10B], bas procesor - opisni sadržaj.</ref><br>

Većina basista dok sviraju stoje, mada je u velikim ansamblima, pri uzvedbi akustičnih žanrova (kao što je [[folklor]]na glazba) i slično, prihvaćen i sjedeći stav. Neki basisiti poput [[Jah Wobble]]a dok sviraju prakticiraju naizmjenični stav stajanja, i sjedenja. Odabir stava sviranja osobni je izbor svakog basiste, jer mu 'on' treba omogućiti najlakšu prezentaciju glazbene izvedbe. Kad sjedi, basista dešnjak lagano je uravnotežio instrument na desnom bedru (u primjeru [[kalsična gitara|klasične gitare]], ona je usidrena na lijevom bedru). Balansiranje bas -gitare na lijevom bedru oponaša način stojećeg stava, dopuštajući manje razlike između stojeće, i sjedeće pozicije.<br>

Balansiranje bas -gitare na desnom bedru omogućava bolji pristup vratu, i hvataljci vrata gitare u cijelosti, a naročito sviranje u poziciji donjih pragova gitare.

Za razliku od kontrbasa (uspravnog basa), električna bas -gitara svira se tako da ju basista drži vodorovno preko tijela. Identično tako svira se i električna gitara. Žice na bas -gitari basista može trzati/okidati prstima, ili pomoću tzalice. Bas gitara je specifičan instrument kojem u skladbi nije zadaća da stvara [[melodija|melodiju]], nego da nadopunjava [[harmonija (glazba)|harmoniju]].<br>

[[Datoteka:Finger-Picking-Technik.jpg|minijatura|desno|200px| Sviranje bas -gitare prstima.]]

Ovo je način sviranja gdje basista trza žicu kažiprstom desne ruke. Ovaj način sviranja naziva se [[pizzicato]] (tal. pizzicato = trzano, uštipnuto), skraćena oznaka pizz. Primjenom ovog naćina sviranja najbolje zvuče tonovi praznih žica, a što su žice dulje, i deblje, pizzicato će biti melodičniji. U rijetkim slučajevima basista pri izvedbi pizzicata, kod trzanja slobodnih žica pri brzom tempu može si pomoći i lijevom rukom. U notnom zapisu tad bi iznad tonova namjenjenim lijevoj ruci bio pridodan križić (+). Ova tehnika sviranja spada u složenije tehnike izvođenja, i praktično se primjenjuje samo u virtuozno solističkim [[skladba]]ma. Utjecajni američki basista [[James Jamerson]], poznat još iz vremena suradnje s diskografskom kompanijom [[Motown]], svirao je komplicirane bas dionice koristeći se samo kažiprstom desne ruke. Stil sviranja kažiprstom koji je on prakticirao nazvan je "the hook" stilom. Općenito, stil sviranja prstima podržava razne varijacije, a jedna od njih je i odmaranje ruke, tako da bas -gitarista usidri palac desne ruke na poklopcu elektromagneta, odnosno, lijeve ruke sa strane hvataljke vrata (pojava u basista kod kojih je izražen utjecaj sviranja kontrabasa). Alternativno bas -gitarista može odmoriti ruku, ako palac opušteno usidri na donjim žicama, ili onim koje trenutno ne koristi.<br>

Za napomenuti su basisti [[Monk Montgomery]], i [[Bruce Palmer]], koji tehnikom trzanja palcem žice prema dolje, uspješno oponašaju tehniku sviranja kontrabasa, i time dobivaju kratki, odrezani, mutni ton. Korištenje palca pri sviranju bas -gitare predvidio je i Fender, dodavajući svojim modelima "držač palca" montiran ispod žica na ploči gitare. Suprotno svom imenu, držač palca nije služio da bi basista na njemu odmorio ruku, nego je bio sidro ostalim prstima dok se palcem trzalo po žicama. Držač palca je na modelima od 1970. bio premješten iznad žica, a na modelima iz '80-ih godina držač palca nije prisutan.<br>

Osim bas -gitare mogu se svirati svi [[trzalački instrumenti]]. Trzalice se danas proizvode od plastike, najlona, drveta, kamena, metala, pa čak i stakla. Obično u obliku zašiljene suze ili trokuta. Osnovni je princip uporabe trzalice da ju basista držeći u ruci na položaju iznad elektromagneta ostvari titraj po žicama. Ako se titraj ostvari bliže mostu gitare dobiveni harmonici (alikvotni tonovi) biti će svjetliji, dok titraj bliži vratu gitare pružit će manje izražajniji, i blaži ton.

Primjenjuje se u mnogim vrstama glazbe, ali ponajviše u latinskoj, funk i u raznim pop stilovima. Slap tehnika polako postaje sve više sinonim za općenito kvalitetno sviranja bas -gitare, a mišljenje mnogih basista je da svirajući slap povećavaju si cjelokupnu glazbenu svestranost.<br>

Glazbena tehnika koja je nastala od slap, i pop tehnike. Ova tehnika tretira električnu bas -gitaru kao [[udaraljke]], gdje basista otvorenim dlanom iznad elektromagneta udara po žicama i tako proizvodi ton.

Bas gitara uz bubnjeve temeljni je glazbeni instrument koji prati [[Ritam (glazba)|ritam]], i održava sklad ukupne harmonije skladbe. Kao član [[ritam sekcija|ritam sekcije]] koristi se u rock, i popularnoj [[zabavna glazba|zabavnoj glazbi]], gdje se uklapa i slijedi pratnju [[akord]]a. Osnovnu ritam sekciju obično čini [[ritam gitara]] ili [[sintisajzer|električni klavir]], ili oboje, bas -gitara i bubnjevi. Veće glazbene skupine često pridodaju [[solo gitara|solo gitaru]], [[klavijatura|klavijatere]] ili udaraljke.<br>

Unatoč mnogim različitim glazbenim stilovima u kojima se koristi bas -gitara, kao i u zabavnoj glazbi ona ima gotovo identičnu ulogu: drži na okupu cijeli harmonijski okvir gdje često zajedno s bubnjevima naglašava progresiju [[Takt (glazba)|takt]]a skladbe. Koliko će bas dionica koju u skladbi treba da odsvira basista biti zahtjevna uveliko ovisi o stilu glazbe. Tako, u nekim pop stilovima '80-ih godina bas dionice u skladbi su proste, jednostavne. Cijela težina prebačena je u prednji plan prema [[vokal]]u, i na melodijske instrumente. Nasuprot tome, u [[reggae]], [[funk]] ili [[hip-hop]] glazbi cijela skladba može biti bazirana upravo baš na sviranju kompliciranih bas dionica.<br>

U tradicionalnoj američkoj [[country]], [[folk rock]], i drugim srodnim glazbama bas -gitara često prati osnovni ritam u promjeni akorda. U čikaškom [[blues]]u basista često svira razne dijagrame skale, u [[blues rock]] osim blues skala, sviraju se riffovi (riff = kratka muzička forma/tema svirana u obliku kružnog šablona). U metal glazbi bas -gitarista uz ritam gitaristu može svirati zajedno s njim složenije riffove (u nižoj, ili višoj oktavi). Ovisno o vrsti stila dok ostali instrumenti koriste stanku, bas uz pratnju babnjeva (ili ne) može i da svira solo. U rock glazbi tijekom stanke bas -gitara može kao i ostali koristiti stanku, svirati riff, ili u stanci jednostavno kuckati po tijelu bas -gitare. U progresivnom rock i art rock žanru basista zajedno s vokalom, ili solo gitarom, može svirati melodijske dionice.

U jazz glazbi električna bas -gitara je relativno mlad instrument. Veliki sastavi iz '30-ih, i '40-ih godina iz vremena [[swing]]a, i iz '50-ih sa stilom [[bepop]] i [[hard bop]] koristili su kontrabas. Električna bas -gitara počela se koristiti u kasnim '60-im, i početkom '70-ih godina omogućivši da se rock stil pomješa s jazz glazbom, što je iznjedrilo novi glazbeni stil nazvan jazz-rock glazba. Primjena električne bas -gitare u jazz rocku, i rock glazbi omogućilo je da se koristi i na otvorenim stadionskim koncertima. Za razliku od kontrabasa priključena na snažno [[bas pojačala|pojačalo]] neuporedivo ima glasniji ton. U jazz glazbi električna bas -gitara koristi se za pratnju, za sviranje samostalnih solo dionica, za sviranje klasičnih jazz dionica ili glatkih četvrtinskih taktova imitirajući tako kontrabas. U latino, salsi ili rock glazbi unosom jazz rock napjeva, bas -gitarista u suradnji s bubnjarem može svirati brze ritmičke figure u sinkopi (sinkopa = ritmička figura koja spaja laku, i tešku [[doba|dobu]]).<br>

Za razliku od većine popularnih stilova glazbe električna bas -gitara u jazz okruženju preferira puno više sviranja solo dioanica. Tijekom jazz koncerta basista često prakticira sviranje izrazito duga, improvizirana sola (engl. blowing). U većini rock skladbi bas -gitara priklanja se sviranju pratnje ritma koji prekidaju kratke stanke, ili kraće solo dionice. U jazz glazbi, bez obzira na ritmičke, ili solo figure, basista nastoji stvoriti plesnu ritmičku podlogu sličnu po načelima swinga, i groove glazbe.

* Električnu bas -gitaru 1960-ih godina povremeno su koristili:

* Električnu bas -gitaru 1970-ih godina koristili su u svojim skladbama:

- [[Dave Brubeck]], američki jazz pianista koristio je 1971. godine bas -gitaru u djelu Truth Has Fallen.<br>

- [[Alfred Schnittke]], [[Rusija|ruski]] skladatelj koristio je 1971. godine električnu bas -gitaru u svojoj prvoj simfoniji.<br>

- [[David Amram]], američki skladatelj poznat po korištenju elelktričnih instrumenata u jazz, etno, i folk glazbi. Koristio je [[1977.]] godine električnu bas -gitaru u djelu En memoria de Chano Pozo.<br>

- [[Louis Andriessen]], [[Nizozemska|nizozemski]] skladatelj i pianist 1970. godine koristio je bas -gitaru u skladbi Spektakel, 1972/76. godine u djelu De Staat, 1976. godine u djelu Hoketus, zatim, 1980/81. godine u djelu De Tijd i 1984/88. godine u djelu [[De Materie]].<br>

* Električnu bas -gitaru 1980-ih, i 1990-ih godina koristili su:

- [[Arvo Pärt]], skladatelj klasične glazbe iz [[Estonija|Estonije]], koristio je 1989/92. godine električnu bas -gitaru u djelu Miserere.<br>

- [[Giya Kancheli]], [[Gruzija|gruzijski]] skladatelj koji je živio u [[Belgija|Belgiji]] koristio je 1993. godine električnu bas -gitaru u djelu Wingless.<br>

- [[John Adams]], američki skladatelj 1995. godine koristio je elaktričnu bas -gitaru u glazbenoj operi [[I Was Looking at the Ceiling and Then I Saw the Sky]], i 1996/97. godine u djelu Scratchband.<br>

* [[Akustična bas -gitara]]

* [http://sondebasse.c.la Basses sounds] - Baza zvukova za bas -gitaru.

* [http://bass-gitare.info Bas gitare] - Stranica sa recenzijama, školom i ostalim stvarima vezanim uz bas -gitaru.

* [http://www.bigbasstabs.com Big Bass Tabs] - Zbirka tablature za bas -gitaru.