|
|
|
== Objašnjenje pojma ''harmonija'' ==
Zvuk u glazbi sastoji se od horizontalnevodoravne i vertikalneokomite komponente. Dok se horizontalnivodoravni aspekt glazbe sastoji od onoga što se događa u određenom vremenskom razmaku: [[melodija]], [[Polifonija|kontrapunkt]] i [[ritam (glazba)|ritam]], vertikalniokomiti aspekt predstavlja ukupnost onoga što se događa u jednom trenutku ili iznimno kratkom vremenskom razmaku. Pojednostavljeno, harmonija se bavi vertikalnimokomitim međuodnosom tonova.<br>Prema [[Srednji vijek|srednjovjekovnim]] tekstovima, naziv '''harmonija''' prvi je koristio [[Pitagora]], a prvo temeljito istraživanje harmonije proveo je [[Jean-Philippe Rameau]], koji u knjizi iz [[1722]]. godine ''Traktat o harmoniji'' prvi pokušava normirati akorde i rastumačiti njihove međusobne odnose.{{fusg|1}}
==Povijesni razvoj==
|
