Bjeloruska grkokatolička Crkva: razlika između inačica

'''Bjeloruska grkokatolička Crkva''' ([[bjeloruski|bje.]] Беларуская грэка-каталіцкая царква, BHKC) je [[Katoličkajedna Crkva]]od prema23 [[BizantskiIstočne crkvenikatoličke obredCrkve|bizantskomIstočne crkvenomkatoličke obreduCrkve]], direktno''sui odgovornaiuris'' Svetom(po ocusvom pravu) u zajedništvu s drugim Crkvama istočnog obreda te u punom zajedništvu s rimskim [[Vatikanpapa|papom]]u kojeg priznaje za poglavara. Bjeloruska grkokatolička Crkva je regulirana Istočnim kanonskim pravom, odnosno ''Zakonikom kanona istočnih Crkava''.

Ipak u periodu između dva svjetska rata priznata je kao Crkva ''sui juris'' (tj. sa vlastitim pravima). Poslije [[Prvi svjetski rat|Prvog svjetskog rata]] u područjima koja su pripadala Poljskoj brojala je oko 30,000 vjernika, [[1931.]] je imenovan apostolski vizitaror dok je 1940. imenovan vlastiti egzarh, koji pak zbog rata nije mogao normalno djelovati.

Pošto su područja istočne Poljske poslije [[Drugi svjetski rat|Drugog svjetskog rata]] pripala [[Sovjetski Savez|Sovjetskom Savezu]], dolazi do prisilnog spajanja Bjeloruske grkokatoličke Crkve s [[Ruska pravoslavna Crkva|Ruskom pravoslavnom Crkvom]]. Poslije rata je bilo nekoliko zajednica u Poljskoj kao i nekoliko zajednica Bjeloruske grkokatoličke Crkve sastavljenih od emigranata u SAD-u i Zapadnoj Europi.

Sa nastankom neovisne republike [[Bjelorusija|Bjelorusije]], 1991., oživljava ponovno tradicija Bjeloruske grkokatoličke Crkve i istočno od rijeke Bug i nastaju ponovno župe s nekoliko tisuća vjernika. Zbog malog broja vjernika [[Sveta Stolica]] nije Bjeloruskoj grkokatoličkoj Crkvi dozvolila uspostavu vlastite hijerarhije. Umjesto toga postaje podložna rimo-katoličkim biskupijama.

Kao podršku Bjeloruskoj grkokatoličkoj Crkvi, papa [[Ivan Pavao II.]] je 1993., imenovao dodatnog apostolskog vizitatora, [[arhimandrit]]a Sergiusza Gajeka. U papinskim dokumentima je Bjeloruska grkokatolička Crkva označena kao ''zajednica'', a ne kao ''odvojena Crkva'', i ona je potpuno podređena latinskom crkvenom obredu, iako se na crkvene poslove primjenjuje specijalno crkveno pravo za grkokatolike.