Soljani: razlika između inačica

[[Prvi svjetski rat]] nije se vodio na ovom području iako su ljudi bili vojni obveznici na drugim područjima. Mnogi su izbjegavali vojnu obvezu i skrivali se po šumama gdje su živjeli u kolibama sa svinjama[[svinja]]ma. Sirotinja iz sela išla je u rat za komad zemlje. Mnogi su tako i poginuli. Prema prijeratnom popisu iz [[1910]]. Soljani su imali 1693 stanovnika. Prvi svjetski rat uništio je soljansko gospodarstvo jer su mnogi radno sposobni ljudi morali na bojište. Po popisu nakon rata, [[1931]]. godine, Soljani su imali 1932 stanovnika.

Nakon Prvog svjetskog rata u Soljane je tadašnji župnik Ivan Barbić doveo tridesetak muške djece iz [[Hercegovina|Hercegovine]] u dobi od 10 do 13 godina. U Hercegovini je u to vrijeme vladala [[glad]], pa su djeca dovedena u Soljane i raspodjeljena po domaćinstvima kako bi pomagali u svakodnevnim poslovima. Prvo su dovedeni: Stjepan Romić Šibo, Antun Mihalj Gabrić, Mirko Mihalj, Slavko Šarić Čavkan, Mato Ćurdo, Stipo Miličević Krtica, Pero Miličević i žena mu Ruža (rođ. Radoš), Mate Petrović, Stipe Markota, Stipa Radoš, Jozo Bušić i majka mu Ivka. Svi su oni došli iz [[Rakitno]]g u općini [[Posušje]]. Župni ured u Soljanima je 23. siječnja [[1918.]] primio vrlo dirljivo pismo zahvale Rakićana fra Bone Andačića, koji zahvaljuje na primanju hercegovačke djece u Soljane <ref>Kolonizacija siročanisiročadi iz pasivnih krajeva u plodnije krajeve, Narodna zaštita 1930. godine (dopis Općinskom uredu Soljani)</ref> Kasnije su se u Soljane doselile i čitave obitelji, pa tako danas ti ljudi i njihovi potomci čine polovicu stanovništva sela.

Uspostavom [[Država SHS|Države SHS]] i postavljenjen [[Kralj Petar I. Karađorđević|Petra Karađorđevića]] za kralja, raste nezadovoljstvo u Hrvatskoj, a isto tako i u Soljanima, čiji stanovnici mahom odbijaju ići na prisilno vojačenje u trajanju od dva mjeseca, tzv. rezervu. Bježali su iz vojske, nisu se odazivali na vojne vježbe, niti su upisivali konje i kola za vojsku. Zbog toga dolazi do velikih represalija od strane režima, ali Soljanci i dalje nisu prihvaćali novu državu. To su pokazali i na dvama izborima koji su održani 1920. godine. Na prvim općinskim izborima u novostvorenoj državi, 20. ožujka [[1920.]] godine, od 12 izabranih odbornika, njih je 11 bilo ''Radićevaca'', Hrvata, a jedan je bio Srbin ratar, za kojeg bilježnik, u iskazu od 26. kolovoza [[1921.]] u Imeniku općinskih zastupnika u Soljanima, kaže da je jedini politički pouzdan, te ima moralno ponašanje.<ref>HDA Osijek, Izkaz, 26.8.1921.</ref> Na drugim izborima, za Ustavotvornu skupštinu, 28. studenog iste godine, pobjedu su odnijeli komunisti ([[Socijalistička radnička partija Jugoslavije (komunista)|SRPJ]]) s 161 od 331 glasa, koji su se u Soljanima za te izbore najbolje organizirali. Radićeva stranka osvojila je 105 glasova. Ni jedna, ni druga stranka nisu odgovarale režimu u [[Beograd]]u, pa je beogradska vlast [[Obznana|Obznanom]] od [[30. prosinca]] 1920. zabranila djelovanje SRPJ-a a odbornici komunisti su smijenjeni s odborničkih mjesta.

[[Drugi svjetski rat]] donio je velika stradanja. Poginulo je pedeset mladih ljudi izmedu 15 i 30 godina. ''(Vidi [[Dodatak:Popis poginulih mještana Soljana u Drugom svjetskom ratu|popis poginulih]])''. Kraj rata donio je promjene u načinu života, a diktirale su ih nova komunistička vlast. Bez suda je poubijano mnogo Soljanaca i Drenovčana i pobacani su u masovne jame. Mladež je tjerana u radne akcije, te u organiziranjepjevanje pjesama i u igranje plesova partizanske tematike, kada mnogima zbog ratnih rana nije bilo do toga. <ref>Lunka T., 2013.; Soljani u Drugom svjetskom ratu, str. 7</ref>