Crnogorski jezik: razlika između inačica
Izbrisani sadržaj Dodani sadržaj
Nema sažetka uređivanja |
|||
Redak 106:
''[[Enciklopedija Britannica]]'' u izdanju [[1911.]] godine u posebnoj natuknici izdvaja poseban crnogorski jezik<ref>[http://www.montenegrina.net/pages/pages1/religija/crnog_pravosl_crkva_i_crnog_jezik_u_enciklopediji_britanica.htm Montenegrina, digitalna biblioteka crnogorske kulture]</ref>, premda mu ne pripisuje osobite razlike glede [[srpski|srpskoga]] i [[hrvatski|hrvatskoga]]:
{{citat|'''Crnogorski jezik je praktično identičan sa [[srpsko-hrvatski jezik|srpsko-hrvatskim]]: on demonstrira određene [[dijalekt]]ičke varijacije i pozajmljuje do određene mjere i iz [[turski|turskog]] i [[talijanski|talijanskog]].'''}}[[Mađarska|Mađarski]] [[slavistika|slavist]] [[Jozsef Bajza]] je [[1927.]] u svojoj studiji ''[[Crnogorsko pitanje (knjiga)|''Crnogorsko pitanje'', (izvorno ''A montenegrói kérdés'')]]'' <ref> [http://www.montenegro-canada.com/articles/article/1998396/33361.htm Jozsef Bajza, "A montenegrói kérdés", Budapesti szemle A magyar tud. Akademia megbizasabol (601 szam, str. 321-372),Budapest, 1927.] </ref> napisao:{{citat|'''Petovjekovna borba koju su Crnogorci vodili s [[Turci|Turcima]] izolovala ih je od svijeta i sabila u vrletne i nepristupačne klance. I zato su ostali izolirani i
==Borba za priznanje crnogorskog jezika==
Redak 120:
[[Datoteka:Vojislav P. Nikčević.png|mini|250px|lijevo|[[Vojislav P. Nikčević]] obavio prvi pokušaj kodificiranja crnogorskoga jezika]]
[[
Posebnost crnogorskog jezika podržao je i 62. Kongres Međunarodnog [[P.E.N.]]-a ([[Perth|Perth]], [[Australija]], [[1995.]]) kada je posebnom rezolucijom pozvao "srpsku i crnogorsku državu , u ime
Crnogorski književnik [[Borislav Jovanović]] je [[2005.]] u knjizi ''[[Crnogorski književni urbanitet (knjiga)|Crnogorski književni urbanitet]]'' <ref> [[Borislav Jovanović]], [[Crnogorski književni urbanitet (knjiga)|Crnogorski književni urbanitet]] </ref> artikulirao pitanja negiranja, ignoriranja i potcjenjivanja crnogorskog jezika:{{citat|'''Na crnogorski jezik još se gleda kao na nekakav jezički diluvilijal, na varijante i podvarijante, provincijalizme, crnogorizme - sve u skladu s [[Velika Srbija|unitarnim]] i [[asimilacija (sociologija)|asimilatorskim]] [[filologija|filološkim]] koncepcijama. Međutim, crnogorski jezik, usprkos zatiranju, nije potrošen, ponajmanje je izumro jezik. Naprotiv, riječ je o holosteričnom, živom jeziku. Pretekao je sve što mu se dešavalo posljednjih sto godina. I to ponajprije govori o njegovom živom biću. O povijesnom utemeljenju u svojoj strukturi. Nije nestala njegova [[fonologija|fonološka]], [[morfologija (jezikoslovlje)|morfološko]]-[[sintaksa|sintaksička]], [[ortografija|ortografska]] bitnost i individualnost. Ono što nije sačuvano u živom govoru (a jeste skoro sve) sačuvano je u knjigama... Živa jezička praksa u Crnoj Gori ima sva obilježja povratka izvorne ijekavice što je organski fundament crnogorskog jezika... Crnogorski pisci su održali crnogorski jezik, dali mu i daju osporavani znanstveni i nacionalni legitimitet. Tako crnogoski jezik nije ostao bez svoga zavičaja; njegova književna uporaba postala je i njegova najeminentnija [[citadela]]. Svoju materinsku [[memorija|memoriju]] sačuvao je crnogorski jezik upravo na stranicama pisane i usmene književnosti. Što je više sabijan, crnogorski jezik se više odazivao a crnogorski pisci su vjerovali u nerazorivu, entelehijsku moć, svog materinskog jezika'''}}.{{glavni|Crnogorska književnost}}
Redak 175:
== Korelacija s drugim jezicima ==
Crnogorski
== Pisma ==
Redak 191:
Članovi su ''Savjeta za kodifikaciju crnogorskog jezika'' su bili: književnik i predsjednik Matice crnogorske Branko Banjević, dr. Rajka Glušica (Filozofski fakultet u [[Nikšić|Nikšiću]]), književni kritičar Milorad Stojović, književnik i akademik [[Mirko Kovač]], književnik i akademik Mladen Lompar, književni kritičar Rajko Cerović, književnik i akademik Čedo Vuković, književnik i akademik Zuvdija Hodžić, dr. Milenko Perović (Filozofski fakultet u [[Novi Sad|Novom Sadu]]), dr. Zorica Radulović (Filozofski fakultet u Nikšiću), dr. Tatjana Bečanović (Filozofski fakultet u Nikšiću), dr. Igor Lakić (dekan Instituta za strane jezike u [[Podgorica|Podgorici]]) i dr. Adnan Čirgić (Filozofski fakultet u Nikšiću)<ref> [http://webcache.googleusercontent.com/search?q=cache:LAEqHsK-QZMJ:www.pobjeda.co.me/citanje.php?datum%3D2008-01-25%26id%3D134431+istorija+crnogorskog+jezika&hl=sr&ct=clnk&cd=10&lr=lang_sr Odluka Vlade Crne Gore o formiranju ''Savjeta za kodificiranje crnogorskoga jezika'']</ref>.
Stručnu pomoć standardiziranju crnogorskog jezika dali su i hrvatski
== Mišljenja ==
[[Hrvati|Hrvatski]]
{{citat|'''Pitate to sasvim krivu osobu, jer ja sam valjda posljednji u Hrvatskoj koji javno tvrdi da su tipološki i strukturalno, dakle sa stajališta karakteristika koje su inherentne jezičkoj strukturi, [[hrvatski]] i [[srpski]] jezik - pa i [[bošnjački]] i crnogorski – još jedan te isti jezik. Čini se da se to može dokazivati, na primjer, time što je njihov [[fonologija|fonološki sistem]] jedan. Najbliži tome da se izdvoji kao poseban jezik nije hrvatski nego crnogorski - onog trenutka kada u svoj standardni jezik uvedu meko ''[[Š]]'', ''[[Ž]]'' i ''[[Z]]'' kao posebne [[fonem]]e, koji će vjerojatno imati, što nije neophodno, i posebne grafičke znakove, oni ce napraviti puno odlučniji korak nego što su sve promjene učinjene ovdje u svrhu razdvajanja jezika. Jer, to je nešto što čvrsto definira jezičnu strukturu, broj ili sistem fonema'''.}}
Redak 201:
Iako istinsko književno djelo pripada svima, a ponajprije čitateljima, zanimljivo je istaknuti da postoje izvjesni prijepori kad je riječ o smještanju nekih djela [[Petar II. Petrović Njegoš|Petra II. Petrovića Njegoša]] (primjerice ''[[Gorski vijenac|Gorskog vijenca]]'') u korpus nacionalne književnosti. To djelo [[crnogorska književnost|crnogorske nacionalne književnosti]] uvrštavaju u svoju književnost i [[Srbi]].
[[
== Kronologija službenog imenovanja jezika ==
| |||