Antonio Vivaldi: razlika između inačica
Izbrisani sadržaj Dodani sadržaj
m Removing Link FA template (handled by wikidata) |
mNema sažetka uređivanja |
||
Redak 20:
[[1703.]] u dvadeset i petoj godini zaređen je za svećenika, no službu je ubrzo napustio, pretpostavlja se, iz zdravstvenih razloga. Naime, kao astmatičar, mršav i krhak, nije bio sposoban za aktivno sudjelovanje u svećeničkim dužnostima te bi svakim napadajem gušenja morao prekinuti Božju službu. Drugo objašnjenje govori da je za vrijeme mise iznenada otišao u sakristiju zapisati temu fuge koja mu je sinula za vrijeme služenja. Pošto je bio uhvaćen na djelu, inkvizicija je takav čin proglasila ludošću i zabranila mu služenje mise ubuduće. No zbog svoga je kratkotrajnog svećeničkog iskustva stekao nadimak ''"Riđokosi svećenik".''
[[1713.]] imenovan je profesorom violine u Seminario musicale dell`Ospitale della Pietà u Veneciji gdje se školovala ženska siročad, a uz tu će instituciju ostati vezan sve do [[1740.]] godine. Svoj sladateljski talent započet će razvijati upravo pišući djela za te mlade glazbenice, a zahvaljujući njihovim interpretacijama za njega će se pročuti čitavom Venecijom. Koncerti su se u nevelikoj i za brojnu publiku pretijesnoj kapeli zavoda La Pietà održavali jedanput tjedno. Neprestano pišući dao je oduška svom velikom skladateljskom talentu, a ta je glazbena literatura isticala vrijednost izvođača onime što danas smatramo Vivaldijevim zaštitnim znakom: virtuoznošću i stilom. Tada je nastao takozvani lombardski stil. S vremenom je Vivaldi došao na glas i izvan svog grada, pa i države, a posjećivali su ga mnogi instrumentalisti kako bi dobili zapise njegovih skladbi.
Iste godine kada je imenovan profesorom skladao je i svoju prvu operu ''Ottone in Villa''. Djelo je nastalo u Vicenzi, a ovaj izlet u svijet kazališta potaknut će ga da izrazi svoj dramski temperament i na stvaranje četrdesetak opera čije su partiture do danas uglavnom izgubljene. Upravo mu je ova vrsta, opera, omogućila da svoja djela izvede na najvećim svjetskim pozornicama. Od [[1718.]] do [[1722.]] obilazio je prijestolnice kulture i u njihovim kazalištima uprizorivao svoje opere. [[1723.]] postaje europska zvijezda te često odlazi na gostovanja kao cijenjeni virtuoz. Od [[1725.]] do [[1735.]] nalazi se na velikoj europskoj turneji. Osim u domovini, bio je obožavan i u Austriji, Njemačkoj i Nizozemskoj te je čak i Sveti Otac zahtijevao da čuje tog virtuoza koji posvuda izaziva senzaciju. Nije sigurno je li na bilo kakav način bio vezan uz carski dvor, a naredne godine ostaju tajanstvene u njegovu životopisu jer se o njemu ne pojavljuje niti jedan zapis čime mu se izgubio svaki trag. [[1732.]] pojavljuje se u [[Padova|Padovi]], a [[1735.]] La Pietà (koja od 1713. djeluje kao akademija) poziva ga kao koncertnog majstora. Vivaldi nastavlja nizati uspjehe na europskim pozornicama pa se tako [[1738.]] nalazi u [[Amsterdam|Amsterdamu]], a [[1739.]] pojavljuje se u [[Firenza|Firenzi]], [[Ancona|Anconi]] i [[Verona|Veroni]]. Ista je godina označila preokret u njegovu životu. Poljski je kraljević u prosincu u palači Foscarini organizirao svečanosti (operne predstave, zabave na vodi, utrke bikova, serenade...), a glazba je imala značajnu ulogu. 21. ožujka [[1740.]] akademija La Pietà priredila je večer posvećenu Vivaldijevoj glazbi. Umjesto da svoj međunarodni ugled učvrsti novim skladbama, Vivaldi se odlučio prezentirati svoja već izvođena djela. Nakon te večeri u općoj je nezainteresiranosti nestao skladatelj kojemu je laskala cijela [[Europa]]. Napušten i zaboravljen umro je od interne upale u Beču. Pokopan je 28. srpnja [[1741.]] na bolničkom groblju u grobnicu za siromahe. Iza sebe je ostavio 13 za života objavljenih zbirki instrumentalne glazbe, 425 koncerata za soliste i {{barok}}
{{commonscat|Antonio Vivaldi}}
| |||