Sovjetski Savez: razlika između inačica

Staljin je [[1928]]. predstavio prvi [[petogodišnji plan]] za izgradnju socijalističkoga gospodarstva. U industriji je država preuzela kontrolu nad svim postojećim tvrtkama, i započela intenzivan program [[Industrijalizacija|industrijalizacije]]; u poljoprivredi je država prisvojila imovinu seljaka kako bi uspostavila kolektivne farme ([[Kolektivizacija u Sovjetskom Savezu]]). Sovjetski Savez je postao velika industrijska sila; ali je primjena plana raširila bijedu u nekim segmentima stanovništva. Kolektivizacija se suočila s otporom "[[kulak]]a", što je rezultiralo ogorčenom borbom mnogih seljaka protiv vlasti, glađu i možda i milijunima žrtava (najviše procjene 14,5 milijuna), posebno u Ukrajini, gdje je nerazumnim mjerama oduzimana hrana i urod izazvana umjetna glad, od koje je umrlo do deset milijuna ljudi u [[holodomor]]u. Socijalni prevrati nastavljeni su i sredinom 1930-ih, kad je Staljin započeo čistku u komunističkoj partiji ([[Velike čistke]]); iz ovog je procesa izrasla kampanja terora koja je dovela do pogubljenja (najviše procjene 1 milijun), zatvaranja i protjerivanja (najviše procjene 9,5 milijuna) ljudi ([[Gulag]]). Ipak, unatoč ovim nemirima, Sovjetski Savez razvio se u snažno industrijsko gospodarstvo u godinama prije [[Drugi svjetski rat|drugog svjetskog rata]].

 

 

U relativno kratkom posljeratnom razdoblju Sovjetski Savez prvo je obnovio, a onda i proširio svoje gospodarstvo, kontrolirano isključivo iz Moskve. Sovjetski Savez konsolidirao je svoj utjecaj u istočnoj Europi, pružao pomoć komunistima u [[Kina|Kini]], i težio proširivanju svog utjecaja svugdje u svijetu. Ovako aktivna vanjska politika bila je jedan od razloga što su ratni saveznici Sovjetskog Saveza ([[SAD]] i [[Ujedinjeno Kraljevstvo]]) postali njegovi neprijatelji u [[Hladni rat|hladnom ratu]]. Unutar države nastavljene su represivne mjere; povjesničari špekuliraju da je Staljin pripremao novu čistku kad je umro [[1953]]. godine.