Franjevačka provincija Bosna Srebrena: razlika između inačica
Izbrisani sadržaj Dodani sadržaj
lektura uvoda |
|||
Redak 15:
[[Datoteka:Map of Roman Catholic monasteries in Bosnia in the 15th century.png|minijatura|Samostani na prostorima današnje Bosne i Hercegovine u 15. stoljeću]]
Još od [[1252.]] godine bosanski biskupi stoluju u [[Đakovo|Đakovu]], što će se kao veliki problem pokazati nakon učvršćenja granica između Austrije i Turske na Savi. Naime, svi su se svećenici koji su dolazili iz tih krajeva držali carevim špijunima. Jednako se gledalo i na papinske poslanike ako nisu dolazili preko [[Dubrovačka Republika|Dubrovnika]] jer je Dubrovnik imao dobre odnose sa [[Visoka Porta|Portom]]. Od kraja 16. stoljeća naslov bosanskih biskupa nose osobe predložene od bečkog Dvora. To najčešće nisu bili Hrvati, oni nisu ni mogli doći na teritorij svoje biskupije.
Prvo sjedište provincije bilo je u [[Srebrenica|Srebrenici]]. Djelovali su franjevci ove provincije diljem Balkana i susjednih krajeva, do jadranske obale i Budima i Pešte. Prije stradanja Bosne i iseljavanja za vrijeme Eugena Savojskog, ovaj je provincija znala imati i preko 40 samostana, a danas je u Bosni postoji 18 samostana, u Srbiji (Beograd) jedan, te jedan u Hrvatskoj (S.Sopnica-Zagreb).<ref name="Oršolić">[http://www.tavelic-sarajevo.com/svetiste/franjevacka-provincija-bosna-srebrena/ Svetište sv. Nikole Tavelića Sarajevo] Fra Joso Oršolić, rektor svetišta i ravnatelj FMSC-a: ''Franjevačka provincija Bosna Srebrena'', 2011. (pristupljeno 23. srpnja 2016.)</ref>
Od pada Bosne i Hercegovine pod osmansku vlast, kako nije bilo drugih svećenika, o očuvanju vjere skrbili su isključivo franjevci i nekoliko svećenika glagoljaša. Obavljati službu duhovnog pastira u ono vrijeme bilo je izvanredno teško. Crkava gotovo i nije bilo. Nakon [[Veliki turski rat|Bečkog rata]] bilo ih je svega pet, od čega tri samostanske. Sve druge crkve i samostane [[Turci]] su do tada srušili, a nisu dopuštali graditi nove ili popravljati stare. Bogoslužje se zato služilo uglavnom na otvorenom, bez obzira na vremenske prilike. Da bi stigao do svojih vjernika, fratar je često morao pješačiti na desetke kilometara po bespućima stalno izložen opasnosti od napada kakvog nasilnika. Mnogi su franjevci obavljajući pastoralni rad, bili ubijeni ili teško pretučeni, stoga su hodali u civilu.
|