155.232
uređivanja
bez sažetka
(nova stranica: '''Mirko Thököly''' (Emerik Thököly, Imre Thököly) (Kežmarok, Slovačka, 25. rujna 1657. {{--}} Nikomedija/Ízmit, 13. rujna 1705.), mađarski knez i...) |
No edit summary |
||
|
'''Mirko Thököly''' (Emerik Thököly, Imre Thököly) ([[Kežmarok]], Slovačka, [[25. rujna]] [[1657.]] {{--}} [[Nikomedija]]/Ízmit, [[13. rujna]] [[1705.]]), mađarski knez i vojskovođa, poslije turski vazal <ref name="proleksis">[http://proleksis.lzmk.hr/48788/ Thököly, Imre (Mirko, Emerik)], Proleksis enciklopedija LZMK. Ažurirano: 10. rujna 2014. Pristupljeno 26. srpnja 2016.</ref>
Posljednji je odvjetak grofovskog ogranka mađarske velikaške obitelji [[Thököly]]. Nakon što je ugušena [[Zrinsko-frankopanska urota|Zrinsko-frankapanska urota]] 1671., postao je vođa ugarskih emigranata u Sedmogradskoj (Transilvaniji, Erdelju). Povezao se je s Francuzima i Osmanlijama protiv Habsburgovaca. Osmanlije su ga postavile za kneza [[Gornja Ugarska|Gornje Ugarske]]
God. 1683. , prije [[Opsada Beča 1683.|pohoda i opsade]] Beča, pozvao je [[Hrvatski sabor]] i hrvatskog bana [Nikolu III. Erdödyja da se pridruže njemu i velikom veziru Kara Mustafa-paši u pohodu na Beču. Hrvatski sabor i Erdödy odbili su poziv.<ref>Tatjana Radauš (1998): [http://hbl.lzmk.hr/clanak.aspx?id=5719 Nikola III. Erdődy], Hrvatski biografski leksikon, Leksikografski zavod Miroslav Krleža. Pristupljeno 22. travnja 2016.</ref>
Sudjelovao 1683. u opsadi Beča. Oženio se je udovicom ugarskoga velikaša [[Franjo I. Rákóczy|Franje I. Rákóczyja]]. 1690. su ga godine Osmanlije imenovale velikim [[Kneževina Sedmogradska|sedmogradskim]] (erdeljskim) knezom. Nakon [[mir u Srijemskim Karlovcima|mira]] u Srijemskim Karlovcima 1699. stekao je naslov [[vidin]]skoga kneza.<ref name="proleksis"/>
== Izvori ==
| |||