Mirko Thököly: razlika između inačica
Izbrisani sadržaj Dodani sadržaj
Nema sažetka uređivanja |
Nema sažetka uređivanja |
||
Redak 5:
God. 1683. , prije [[Opsada Beča 1683.|pohoda i opsade]] Beča, pozvao je [[Hrvatski sabor]] i hrvatskog bana [Nikolu III. Erdödyja da se pridruže njemu i velikom veziru Kara Mustafa-paši u pohodu na Beču. Hrvatski sabor i Erdödy odbili su poziv.<ref>Tatjana Radauš (1998): [http://hbl.lzmk.hr/clanak.aspx?id=5719 Nikola III. Erdődy], Hrvatski biografski leksikon, Leksikografski zavod Miroslav Krleža. Pristupljeno 22. travnja 2016.</ref>
Sudjelovao 1683. u opsadi Beča. Oženio se je udovicom ugarskoga velikaša [[Franjo I. Rákóczy|Franje I. Rákóczyja]]
1690. su ga godine Osmanlije imenovale velikim [[Kneževina Sedmogradska|sedmogradskim]] (erdeljskim) knezom. Nakon [[mir u Srijemskim Karlovcima|mira]] u Srijemskim Karlovcima 1699. stekao je naslov [[vidin]]skoga kneza.<ref name="proleksis"/> Splete okolnosti dovodi do razmjene zarobljenika supruga Jelena mu se [[1695]]. godine vratila.
Godine 1697. sudjelovao u [[bitka kod Sente|bitci kod Sente]]. Thökölyjem je bio dio turske vojske. Predvodio je [[kuruc|kuručke]] konjanike, koji su se uglavnom borili protiv Austrijanaca. <ref>Markó László: A Magyar Állam Főméltóságai, str. ?, Magyar Könyvklub, Budimpešta, 2000. ISBN 963-547-085-1</ref>
Godine [[1699]]. došlo je sklapanja [[Mir u Srijemskim Karlovcima|Karlovačkog mira]], te su supružnici, nalazivši se na poraženoj strani, morali otići u izgnanstvo u [[Turska|Tursku]]. Tamo je Jelena živjela neko vrijeme u [[Carigrad|carigradskoj]] četvrti Galata, a zatim sve do svoje smrti [[18. veljače]] [[1703]]. u gradu Nikomediji, današnjem [[Izmit]]u.
Umro je u izgnanstvu u [[Turska|Turskoj]] [[1705.]] godine. U 20. su stoljeću njegovi posmrtni ostatci vraćeni u Kežmarok i pokopan je u mauzoleju u nove luteranske crkve.
| |||